Čuvena pjesma “Đurđevdan” nastala je u “vozu smrti”, koji je putovao iz Sarajeva za Jasenovac, svjedoči profesor Žarko Vidović, istoričar umjetnosti iz Sarajeva, koji je bio u zloglasnom koncentracionom logoru 1942. godine.

Kad su gladni i žedni Srbi, koji su na Đurđevdan u vagonima transportovani za zloglasni logor, počeli da zapomažu, jedan Sarajlija je prvi put zapjevao: “Proljeće na moje rame slijeće, đurđevak zeleni, svima osim meni..."

Kako kaže ovaj istoričar, Srbe su 1942. na Đurđevdan zatvorili u stočne vagone, i po naređenju NDH, policija ih je povela na “đurđevdanski uranak”.

Prema njegovim riječima, na putu prema kazamatu zatočenici u vagonima bez hrane i vode počeli su da padaju u krize zbog straha i neizvjesnosti.

- Na vagonima je pisalo: 7 konja ili 40 vojnika, a nas su smiještali po 200 ljudi u jedan vagon, tako da u njima nije bilo mjesta ni za stajanje, a kamoli za sjedenje. Nije bilo ni dovoljno vazduha, a o vodi i hrani i da ne govorimo - svjedoči Žarko Vidović.

U opštem haosu, jedan od njih, za koga se tvrdi da je bio član sarajevske “Sloge”, iz ponosa i prkosa, prvi put je zapjevao “Proljeće na moje rame slijeće, đurđevak zeleni, svima osim meni – Đurđevdan je!”.

Ustaše su zbog pjesme “Đurđevdan” zatvorile šibere na vagonima, a zatvorenici su ostali bez vazduha na malom prostoru, zbijeni jedni do drugih.

Od 3.000, koliko ih je krenulo iz Sarajeva, u Jasenovac je stiglo 2.000 duša, a njih dvije stotine je na kraju rata preživjelo torturu.

Kasnije je pjesmu nadogradio Goran Bregović, a najpoznatija je u izvođenju "Bijelog dugmeta".