Zbog prirode nastanka i manifestacije, autizam je vrlo složen zdravstveni poremećaj. Glavne karakteristike autizma su slaba ili nikakva socijalna interakcija i komunikacija, ograničeni i ponavljajući obrasci ponašanja.

Prvi znaci autizma se vide još tokom ranog djetinjstva, a prepoznaju se u prve tri godine djetetovog života. Iako nema službenih podataka koliko je djece sa autizmom u Bosni i Hercegovini, pretpostavlja se da ih je više hiljada.

Statistike evropskih udruženja govore da od hiljadu (1.000) djece šest ih ima pokazatelje autizma, navodi se u saopštenju Instituta za zdravlje i sigurnost hrane Zenica (INZ), povodom 2. aprila, Svjetskog dana svjesnosti o autizmu.

Pokazatelji autizma

Stručnjaci su definisali i kako prepoznati da je dijete autistično. Dijete nema „brbljanja” do dvanaestog (12.) mjeseca života, nema gestikulacije (poput upiranja prstom, mahanja rukom pozdravnih poruka i slično) do 12. mjeseca života, ne izgovara niti jednu riječ do šesnaestog (16.) mjeseca života, niti izgovara spontane fraza od dvije riječi do dvadeset četvrtog (24.) mjeseca života.

Osobenosti da je dijete autistično su i gubitak bilo koje jezične ili socijalne vještine u bilo kojoj dobi, izostavljanje uspostavljanja kontakta očima s roditeljima, ne odazivanje na svoje ime, iako se na ostale zvukove iz okoline reaguje, nezainteresovanost za drugu djecu, ali i za plišane igračke.

Mogući pokazatelji su i nemogućnost praćenja pokreta bližnjih, zaostatak u socijalnom razvoju, stereotipni pokreti, odnosno pokreti bez svrhe, poput lupkanja rukama, vrtnje glavom, ljuljanja tijelom ili okretanja tanjira i slično, tzv. “ritualno ponašanje”, odnosno izvođenje dnevne aktivnosti uvijek istim redom, rutinski, poput reda oblačenja, te ograničeno ponašanje, tj. ponašanje limitirano fokusom, interesom ili aktivnošću, poput prevelike zaokupljenosti jednom igračkom.

Kako navode iz INZ-a, bitno je naglasiti i nekoliko činjenica koje svako dijete s autizmom želi da znate! Dijete je prije svega – dijete. Autizam je samo jedan od aspekata karaktera i ne određuje ga kao osobu.

Njegovo prihvatanje stvarnosti je „iskrivljeno”, to znači da uobičajeni pogledi, zvukovi, mirisi, okusi i dodiri svakodnevice, koje vi možda čak i ne primjećujete, za to dijete mogu biti veoma bolni. Čak se i sama sredina u kojoj mora živjeti često može činiti neprijateljska. Mogu ostavljati utisak povučene ili neprijateljski raspoložene osobe, ali se ustvari samo pokušavaju zaštiti.

Stručnjaci roditelje i prijatelje autistične djece mole da razlikuju “neću” (ja biram da nesto neću) i “ne mogu” (nisam to sposoban napraviti). Ne radi se o tome da dijete ne sluša uputstva, nego o tome da vas ono ne može razumijeti.

Autistična djeca ne razumiju igre riječima, nijanse, dupla značenja, metafore i sarkazam. Ona razmišljaju konkretno i jezik tumače – doslovno. Primjer – Za njih je vrlo zbunjujuće kad kažete da je nešto „mačiji kašalj”, kada nema mačke na vidiku. Ne shvataju šta zaista mislite kad kažete – „ovo ćeš ti lako napraviti”.

Preporuke, upozorenja i savjeti

Stručnjaci upozoravaju da je neophodno biti strpljiv s ograničenim vokabularom djece koja ne znaju riječi koje bi opisale svoje osjećaje. S druge strane, djeca mogu zvučati kao mali profesor ili filmska zvijezda, brbljajući riječi ili cijele scenarije koji su neočekivani za njihovu životnu dob.

Preporuka roditeljima i prijateljima autistične djece je da im pomognu u socijalnoj interakciji. Ohrabrite drugu djecu da ih pozovu da im se pridruže u igranju s loptom, moguće je da će biti oduševljeni što su uključeni u igru. Najbolji su u igrama koje imaju jasan početak, tok i kraj.

Pokušajte otkriti šta je uzrok njihgovih “ispada”, galame, koji su za njih same strašniji nego za vas, a događaju se kad je jedno od njihovih čula preopterećeno. Ako možete razumijeti zašto se ispad desi, onda se oni mogu spriječiti.

Najbitnije je – pružite im bezuslovnu ljubav. oni nisu izabrali autizam. Bez vaše podrške, šanse da budu uspješne i samostalne osobe su slabe. Uz vašu podršku i vođenje mogućnosti su veće nego što možda mislite. Tri su ključne riječi, navode iz INZ-a – strpljenje, strpljenje i strpljenje.

Poradite na tome da gledate na njihov autizam kao na različitu sposobnost, a ne na nesposobnost. Zbog pažnje koju posvećuju sitnim detaljima i sposobnosti da se naročito fokusiraju mogu postati novi Ajnštajn (Einstein) ili Mocart (Mozart), a vaše strpljenje, pomoć i razumijevanje će im u tome biti presudni.