Ljubav prema prirodi kod Danice Pavlović se pojavila još u ranom djetinjstvu, a planinarenje je zavoljela kada se popela na Čvrsnicu, gdje je uprkos teškom usponu, praćenom jakim nevremenom, maglom i vjetrom, stigla do vrha planine i gdje se faktički zaljubila u planine.

Kasnije je sve išlo dosta lakše, jer kaže, da je za planinarenje pored dobre opreme, kondicije i energije važno „ponijeti“ dobru volju i želju kroz pohode, te da je najbolja satisfakcija i užitak onda kada ispunite zacrtani cilj prije uspona na vrh neke planine.

- Planinarstvom sam počela da se bavim kada sam se prvi put, na poziv prijateljice, popela na Pjenovac kod Han Pijeska i odatle je sve krenulo. Prvi ozbiljni uspon za mene bila je Čvrsnica u maju 2017. godine, koji je bio baš težak i tu sam se doslovno zaljubila u planine – kaže Pavlovićeva.

Foto: privatna arhiva D.P.

Ona kaže da su planinarski usponi, pored potrebne kondicije, energije i volje, jako izazovni, te da je druženje nakon svakog uspona poseban trenutak i zadovoljstvo.

- Sve planine i usponi su na svoj način teški i svi imaju svoju čar, ali definitivno najljepši dio je kada se popnete na vrh neke planine i taj prvi pogled je neopisiv osjećaj. Najdraža lokacija mi je Trnovačko jezero, to je mjesto koje ima magiju i čarobno je, a što se tiče vrhova, najveći utisak mi je ostavio Prenj – kaže Pavlovićeva.

Danica ističe da je do sada bila na vrhovima Prisojnik (Slovenija), Očnjak na Prokletijama, Komovima, Biokovu, Dinari, kao i mnogim planinama i vrhovima širom Bosne i Hercegovine.

- Najveći utisak od svih vrhova za mene je ipak ostavio Prenj. To je čarobna planina koja je jako lijepa, sastoji se od samog krša i stijena, na prvi utisak te očarava, a tako je i na većini drugih planina na koje se popneš. Pogled sa vrha se ne može platiti novcem i ja se zbog toga najviše penjem, jer na planini uživam i planina za mene predstvlja „izduvni ventil“ – kaže Pavlovićeva.

Foto: privatna arhiva D.P.

Posebne trenutke predstavljaju druženja na ekspedicijama i pohodima, za koje je vrlo važno da ide i iskusan vodič koji dobro poznaje tu maršutu i planinu čiji vrh se nastoji „osvojiti“.

- Uvijek imamo svog vodiča koji napravi plan gdje i kada idemo, koliko će trajati uspon, kada se vraćamo i uvijek se pravi procjena o koliko teškom usponu se radi, ponajviše zbog nekog od članova ekipe kako bi se utvrdilo koliko je neko spreman za uspon – kaže Danica i dodaje da su planinarski usponi često zahtjevni.

Ona kaže da se nikad ne može znati šta vas očekuje na putu do vrha, te dodaje da se planine u stvari ne osvajaju, nego samo planina dopušta vama da je osvojite.

- Ima mnogo planina gdje su pohodi opasni i treba biti oprezan od samog početka. Nisu dozvoljene greške, jer i najmanja greška može da dovede do ozbiljnih posljedica. Dosta toga zavisi od kondicije planinara i njegove sposobnosti za uspon koji ga očekuje – kaže Pavlovićeva.

Foto: privatna arhiva D.P.

Dodaje da je u svemu tome mnogo važno imati čvrstu volju, energiju i želju da se popnete na neki vrh, te da sam uspon i „osvajanje“ tog vrha predstavlja dodatnu satisfakciju i užitak kada ispunite svoj cilj.

Po povratku sa vrha, tamo gdje morate da noćite, očekuje vas dodatno zadovoljstvo koje se odnosi na druženja u planinarskim domovima, uživanje u dobroj hrani uz muziku i mnogo pozitivne energije među planinarima.

- Pored uživanja u prirodi i na planinskim vrhovima, dodatno zadovoljstvo vam pružaju i česta druženja sa drugim planinarima po uspješno izvedenom planinarskom usponu. Kada se vratimo sa vrha u bazu, često noćimo u domovima, provodimo vrijeme u pozitivnoj atmosferi uz dobru hranu i muziku, te sklapamo nova prijateljstva – kaže Pavlovićeva.

Ona kaže da je svaki uspon na planinu zapravo bježanje od svakodnevnice u slobodno vrijeme, prilika da se „napunite“ pozitivnom energijom, jer su na tim putovanjima uglavnom pozitivni ljudi i nema „teških tema“.

Za ozbiljne uspone i planinarske pohode, a posebno za one koji žele da se bave i teškim i zahtjevnim planinarenjem, potrebna je kvalitetna oprema, koja vam ne dozvoljava da štedite novac.

Foto: privatna arhiva D.P.

- Svaki planinar za bilo koji pohod bi trebalo kod sebe da ima adekvatnu odjeću i obuću, ranac, nepropusnu jaknu, dovoljno vode, nešto od voća i dovoljno hrane za određeni vremenski period proveden u prirodi – kaže Pavlovićeva.

Danica ističe da je kod penjanja po stijenama jako važno voditi računa o ispravnosti potrebne opreme za ovaj dio planinarenja, te da se oprema za ovakve pohode treba birati prema preporuci stručnih lica.

Ona kaže da svaki planinar ima neki svoj cilj, međutim dodaje da joj nije prevelika želja da u budućnosti bude dio neke ekspedicije koja će osvajati najveće svjetske vrhove.

- Svi mi imamo neki „svoj Everest“. Voljela bih da se popnem na Elbrus i to mi je najveća želja, kao i na Dolomite, čije ferate pružaju puno zadovoljstvo. Što se tiče balkanskih vrhova voljela bih da penjem Prokletije i Rilu – kaže Pavlovićeva.

Danica dodaje da svako ko želi da se bavi planinarenjem nema šta da izgubi, već naprotiv, planinarenje za nju je spoj ugodnog sa korisnim, uživanje u prirodi, relaksacija za psihu i fizički korisno za zdravlje.

Danica Pavlović je rođena 1991. godine u Sarajevu. Po zanimanju je diplomirani inženjer poljoprivrede. Aktivni je član Planinarskog društva "Javorina" iz Pala.

Novinar: Miljan Rašević