Dvije sestre iz Banjaluke, Lea (10) i Ena Kalamanda (7) po treći put su svoju pažljivo uzgajanu kosu poklonile za izradu perika za djecu koja boluju od karcinoma. Svojim primjerom, kažu, žele da podstaknu i druge na sličnu akciju.

Lea i Ena su imale pet i tri godine kada su prvi put, na sugestiju majke Borke, otišle na šišanje i svoju dugu kosu darovale u humanitarne svrhe.

- Za dvije godine, kada je kosa ponovo porasla, same su pitale kad će na šišanje i da nose kosu u Udruženje roditelja Iskra - kaže mama Borka za MONDO.

Prije dva dana donirale su kosu po treći put.

- Nadamo se da će ova naša priča motivisati bar jedno dijete da učini isto što i mi. Pozivamo i d‌jecu i odrasle da daju svoj mali doprinos, jer naše malo nekome zaista mnogo znači - kaže Borka Kalamanda.

Foto: mondo.ba/Ustupljena fotografija

Kaže da su se i ona i suprug uvijek trudili da kod djevojčica njeguju empatiju.

- Ja sam prosvjetni radnik, suprug je dugogodišnji davalac krvi i od početka se trudimo da kod d‌jevojčica razvijamo empatiju. Svjesni smo da na razvoj i oblikovanje 'malih/velikih' ljudi najbolje utičemo sopstvenim primjerom. Oboje se slažemo da kod d‌jece treba razvijati i njegovati dobre i zdrave vrijednosti. Naše ćerkice imaju velika, čista srca - ističe ponosna mama.

Lea pohađa 4. razred u OŠ Sveti Sava u Banjaluci i prvi razred Muzičke škole Vlado Milošević, smjer klavir. Član je školskog hora i sad već dugogodišnji folkloraš u KUD Sveti Sava. Ena ide u drugi razred, takođe ide na folklor, a želi da se, kad poraste, bavi muzikom i pjevanjem.

Kažu da im nije žao duge kose i da neće prestati da doniraju.

- Nije nam žao kose, želja nam je bila da nekome pomognemo. I jako mi se sviđa nova frizura - kaže Lea.

Foto: mondo.ba/Ustupljena fotografija

- Nastavićemo da puštamo kosu, da opet naraste duga i ponovo ćemo da doniramo - dodaje mlađa sestra Ena.

Inače, donirana kosa dostavlja se Udruženju roditelja d‌jece oboljele od malignih bolesti "Iskra" u Banjaluci, a dalje se šalje u Sarajevo na izradu perika, koje d‌jeca nose nakon terapije i tako lakše prevazilaze traumu zbog gubitka prirodne kose.

Hvala Lei i Eni koje sopstvenim primjerom pokazuju da za ljudskost i dobrotu nikad nismo premladi i da svako može da pomogne na svoj način.