Nakon poslova s noćnim klubovima, pelenama i maskama, Dodikov sestrić dobio je posao uništavanja medicinskog otpada, vrijedan 1.320.000 KM, piše portal "Žurnal".

Univerzitetsko-klinički centar Republike Srpske potpisao je 5. oktobra ugovor sa firmom „Eko Grup“ Banjaluka o „uslugama zbrinjavanja infektivnog medicinskog otpada za potrebe UKC-a“, vrijedan 1.320.000 konvertibilnih maraka (bez PDV-a).

Ugovor je sklopljen na 36 mjeseci, a u pojašnjenju je navedeno da je ponuđena cijena data na osnovu planiranih 300 tona infektivnog medicinskog otpada, što po jednom kilogramu odvezenog otpada iznosi 4,4 konvertibilne marke sa uračunatim PDV-om.

JEDAN TENDER, JEDNA FIRMA

U ovoj javnoj nabavci, kao i u stotine drugih koje su raspisale institucije i javne ustanove u Republici Srpskoj, sporno je što je bio samo jedan ponuđač, koji je, navodno, ponudio najnižu cijenu, piše portal "Žurnal".

Notorno je da je sve unaprijed dogovoreno i da se i kod ovog tendera unaprijed znalo ko će dobiti posao. Naprosto je nevjerovatno da se na tender prijavi samo jedna firma, koja se bavi ovom vrstom posla, iako sličnih u RS i BiH ima mnogo više.

Stručnjaci koje smo konsultovali navode da je sasvim nepotrebno da se toliki novac za uništavanje medicinskog otpada daje privatnoj firmi, s ozbirom na to da u dobojskoj bolnici postoji spalionica, gdje je taj otpad mogao biti adekvatno uništen.

Isti izvori su naveli da je, ako je već trebalo izdvojiti milionski iznos za uništavanje infektivnog medicinskog otpada, taj novac mogao biti prebačen bolnici u Doboju, koja je ima kapacitete da uradi taj posao.

U isto vrijeme, novac ne bi otišao na račun privatne firme poznate po raznim malverzacijama, već bi se zadržao u zdravstvenom sektoru Republike Srpske . Sumnju da je tender namješten upravo za „Eco group“, potiče činjenica da iza te firme stoji Vico Zeljković, sestrić Milorada Dodika i odnedavno predsjednik Fudbalskog saveza Republike Srpske.

ZELjKOVIĆEVI POSLOVI

Zeljković je nedavno otvorio novi kafić – „Kantina 1926“, pod tribinama Fudbalskog kluba „Borac“, na čijem čelu je bio donedavno, prije nego što je izabran za predsjednika FS Republike Srpske. Prije toga je u centru Banjaluke držao kontroverzni noćni klub „Drama“.

Vico Zeljković poznat je i po aferi „pelene“, koje su nabavljane iz Albanije za osobe sa posebnim potrebama.

Na tenderu Fonda zdravstvenog osiguranja Republike Srpske za nabavku velikih pelene (koriste ih djeca sa problemima i posebnim potrebama od 15 godina, pa naviše, kao i stara i nemoćna lica), 2018. godine prošla je firma “Eko piramida inženjering”, čiji je direktor Dejan Lukendić, koji je u to vrijeme bio direktor FK “Borac”.

“Eko piramida inženjering” je dio “Eko grup”, čiji je stvarni vlasnik Vico Zeljković, koji je u to vrijeme bio predsjednik FK “Borac”.

Oni su dobili ekskluzivno pravo na nabavku, distribuciju i prodaju pomenutih pelena u svim apotekama u Republici Srpskoj, odnosno imali su monopol nad tim proizvodom. Svako ko je kupovao bilo čiji drugi proizvod, a ne onaj što su ga Zeljković i Lukendić nabavili iz Albanije, nije imao pravo na refundaciju od Fonda zdravstvenog osiguranja Republike Srpske, već je sam morao da snosi troškove.

Vrijednost tog tendera je iznosila 230.400 KM, a neto zarada je 180.000 KM. Kako je ranije objavljeno, pelene koje oni nabavljaju su, prema riječima stručnjaka, bile lošeg kvaliteta i njihova nabavka koštala je najviše 50.000 KM.

Zeljković i Lukendić nabavljali su pelene “jedne kapi protočivosti”, dok su standardi nalagali da pelene budu “šest kapi protočivosti”. Te pelene praktično nisu zadržavale ništa, a svi korisnici samo su imali veće higijenske i zdravstvene probleme.

Da je Dodikov sestrić povlaštena osoba kada je riječ o javnim nabavkama, potvrđuje i činjenica da je Fond zdravstvenog osiguranja Republike Srpske putem firme „Eko piramida inženjering“ u vrijeme pandemije korona virusa nabavio tri miliona zaštitnih maski ukupne cijene 2,5 miliona maraka.

Cijena jedne maske u veleprodaji bila je 70 pfeninga, bez PDV-a, dok sa PDV-om ona iznosi 83 pfeninga.

Prije pandemije, cijena jedne maske iznosila je 12,88 pfeninga bez PDV-a, dok je sa PDV-om ta cijena bila sa PDV-om 15 pfeninga, i to u maloprodaji. Za 2,5 miliona maraka, koje su date firmi „Eko piramida inženjering“, prije pandemije, moglo se kupiti 20 miliona maski.