Humani papiloma virus (HPV) jedna je od najrasprostranjenijih polno prenosivih infekcija, a pravovremena prevencija i redovni ginekološki pregledi imaju ključnu ulogu u sprečavanju razvoja karcinoma grlića materice.

O značaju ranog otkrivanja promjena, HPV vakcinaciji, zabludama koje prate ovu infekciju i važnosti preventivnih pregleda razgovarali smo sa dr Bojanom Stevanovićem, specijalistom ginekologije i akušerstva, poznatim i po Fejsbuk stranici „Drug ginekolog“, na kojoj govori o reproduktivnom zdravlju i značaju prevencije.

Katera: HPV infekcija je veoma rasprostranjena, ali se o njoj i dalje nedovoljno govori. Šta je humani papiloma virus i na koji način se prenosi?

Stevanović: Kada bih vam rekao da će se gotovo svaka seksualno aktivna osoba tokom života susresti sa HPV-om, vjerujem da bi mnogi bili iznenađeni. A upravo je tako. Govorimo o jednom od najrasprostranjenijih virusa koji se prenose seksualnim kontaktom.

Postoji više od 200 tipova HPV-a. Neki od njih mogu izazvati genitalne bradavice, dok su drugi povezani sa nastankom određenih vrsta karcinoma, među kojima je najpoznatiji karcinom grlića materice.

HPV se najčešće prenosi vaginalnim, analnim i oralnim seksualnim odnosima, ali i intimnim kontaktom kože i sluzokože, čak i bez penetracije. Ono što je posebno važno jeste činjenica da osoba može godinama imati HPV, a da toga uopšte nije svjesna, jer infekcija najčešće ne izaziva nikakve simptome.

Zato uvijek naglašavam da HPV nije pokazatelj loše higijene, promiskuiteta ili nevjerstva. To je veoma česta infekcija o kojoj ne treba govoriti sa stidom.

I jedna činjenica koja mnoge iznenadi: HPV je otkriven i kod djevojaka koje nikada nisu imale penetrativni seksualni odnos. To nam govori da za prenos virusa nije uvijek neophodan klasičan seksualni odnos, iako je seksualni kontakt njegov najvažniji put prenosa.

Mislim da smo o HPV-u do sada govorili mnogo manje nego što bi trebalo i da ćemo o njemu u narednim godinama tek imati mnogo toga da kažemo.

Katera: Da li u svojoj praksi primjećujete da se HPV infekcija i promjene na grliću materice otkrivaju kod sve mlađih žena?

Stevanović: U svakodnevnoj praksi susrećem se sa HPV infekcijom i kod veoma mladih žena. Međutim, bio bih oprezan sa tvrdnjom da se HPV danas javlja kod mlađih žena nego ranije.

Moramo imati na umu da je HPV infekcija najčešća upravo kod mladih, seksualno aktivnih osoba. Danas imamo dostupnije i preciznije dijagnostičke metode, a raste i svijest o značaju testiranja. Sve to može doprinijeti češćem otkrivanju infekcija koje su ranije možda prolazile potpuno neprimijećeno.

Ono što je važno razlikovati jeste HPV infekcija od promjena koje ona može izazvati na grliću materice. Nije isto kada kod djevojke od 22 godine otkrijemo HPV i kada otkrijemo ozbiljne prekancerozne promjene. Većina infekcija u mlađoj životnoj dobi spontano se povlači, dok se ozbiljnije promjene najčešće razvijaju nakon dugotrajne infekcije.

Zato mislim da nije najvažnije pitanje da li HPV otkrivamo kod sve mlađih žena, već koliko su te mlade žene informisane o njemu.

Jer mnogo je bolje da djevojka sa 15 godina prvi put čuje za HPV kroz edukaciju i razgovor o vakcinaciji, nego da se sa 25 godina prvi put upozna sa njim preko pozitivnog laboratorijskog nalaza.

Katera: Koliko je HPV infekcija opasna i da li svaka infekcija dovodi do promjena na grliću materice i razvoja karcinoma?

Stevanović: Kada bi svaka HPV infekcija dovodila do karcinoma, broj oboljelih žena bio bi neuporedivo veći. Srećom, to nije slučaj.

U približno 90% slučajeva HPV infekcija spontano postaje nedetektabilna tokom jedne do dvije godine, zahvaljujući našem imunološkom sistemu. Dakle, kod većine žena organizam uspijeva da stavi infekciju pod kontrolu bez posebnog liječenja.

Međutim, nisu svi tipovi HPV-a jednako opasni. Postoje niskorizični tipovi, koji najčešće izazivaju genitalne bradavice, i visokorizični tipovi, među kojima su najpoznatiji HPV 16 i 18, koji mogu dovesti do ozbiljnih promjena na grliću materice.

Najveći problem nastaje kada visokorizični HPV ostane prisutan godinama. Tada može izazvati promjene na ćelijama grlića materice, koje se, ukoliko se ne otkriju i ne liječe na vrijeme, kod određenog broja žena mogu razviti u karcinom.

Ali postoji jedna veoma važna činjenica. Od HPV infekcije do razvoja karcinoma najčešće prođe mnogo godina, nerijetko i više od deset. To nam daje dragocjeno vrijeme da promjene otkrijemo i liječimo prije nego što postanu opasne.

Zato svojim pacijentkinjama uvijek govorim da HPV ne treba potcjenjivati, ali ga se ne treba ni panično plašiti.

HPV infekcija nije isto što i karcinom, a pozitivan nalaz nije presuda.

Katera: Šta znači pozitivan HPV nalaz? Da li on automatski ukazuje na prekancerozne promjene ili karcinom i koji su naredni koraci?

Stevanović: Ne znači automatski ništa strašno. I zato želim odmah da razjasnimo jednu stvar. Pozitivan HPV nalaz ne znači da žena ima karcinom, niti da su na grliću materice već nastale prekancerozne promjene. On nam govori da je u uzorku otkriven virus.

Šta dalje? Prije svega, važno je utvrditi koji tip HPV-a je prisutan, jer ne nose svi tipovi isti rizik. Posebnu pažnju posvećujemo visokorizičnim tipovima, naročito HPV-u 16 i 18.

Naredni koraci zavise od uzrasta žene, rezultata PAPA testa i prethodnih nalaza. Nekada je dovoljno ponoviti testiranje nakon godinu dana, dok je u drugim slučajevima potrebno uraditi kolposkopiju, odnosno detaljniji pregled grlića materice. Ako tokom pregleda uočimo sumnjive promjene, možemo uzeti i mali uzorak tkiva, koji se naziva biopsija.

Važno je naglasiti i da ne postoji lijek koji će jednostavno ukloniti HPV iz organizma. Ne liječimo pozitivan laboratorijski nalaz antibioticima ili vaginaletama, već pratimo infekciju i, ako je potrebno, liječimo promjene koje je virus izazvao.

Zato je moj savjet ženama da pozitivan HPV nalaz ne doživljavaju kao razlog za paniku, ali ni kao nešto što treba zanemariti.

Jer između pozitivnog HPV nalaza i dijagnoze karcinoma postoji ogromna razlika. A naš posao je da spriječimo da jedno ikada dovede do drugog.

Katera: Koje su najvažnije metode ranog otkrivanja promjena na grliću materice i kakav značaj imaju PAPA test, HPV testiranje i kolposkopija?

Stevanović: Ove tri metode imaju zajednički cilj, ali ne traže istu stvar. Upravo zato je važno da žene razumiju čemu svaka od njih služi.

PAPA test nam pokazuje kako izgledaju ćelije grlića materice, odnosno da li na njima postoje određene promjene. Međutim, uredan PAPA test ne isključuje prisustvo HPV infekcije.

HPV test nam otkriva da li su prisutni visokorizični tipovi virusa koji mogu izazvati te promjene. Ali ni pozitivan HPV test ne znači da su promjene već nastale.

Kolposkopija je detaljniji pregled grlića materice pomoću posebnog instrumenta koji nam omogućava da tkivo posmatramo pod uvećanjem. Ako tokom pregleda uočimo sumnjive promjene, možemo uzeti mali uzorak tkiva, odnosno uraditi biopsiju, kako bismo utvrdili o kakvoj se promjeni radi.

Da pojednostavim: HPV test nam govori da li je prisutan virus koji može napraviti problem, PAPA test pokazuje da li su se na ćelijama već pojavile promjene, a kolposkopija nam omogućava da te promjene detaljnije ispitamo.

Ipak, to ne znači da svaka žena mora na svakom pregledu uraditi sva tri testa. Njihova primjena zavisi od godina, prethodnih nalaza i individualnog rizika.

Ono što uvijek naglašavam jeste da ne treba čekati simptome da bismo provjerili zdravlje grlića materice. Upravo je najveća vrijednost ovih metoda u tome što nam omogućavaju da promjene otkrijemo dok žena još nema nikakve tegobe, mnogo prije nego što one postanu ozbiljan zdravstveni problem.

Katera: Koliko su danas uspješni liječenje prekanceroznih promjena i terapija karcinoma grlića materice ako se bolest otkrije u ranoj fazi?

Stevanović: Prije svega, želim da razjasnimo nešto što žene često uplaši. Prekancerozna promjena nije karcinom! To znači da smo na grliću materice otkrili promjene koje bi se, ukoliko ih ne bismo pratili ili liječili, kod određenog broja žena vremenom mogle razviti u karcinom.

I upravo u tome je naša najveća prednost. Imamo mogućnost da reagujemo mnogo prije nego što nastane ozbiljna bolest.

Blaže promjene, poput CIN 1, često se spontano povlače i najčešće ih je dovoljno redovno pratiti. Kod ozbiljnijih promjena, posebno CIN 3, primjenjujemo metode liječenja kojima uklanjamo promijenjeno tkivo, najčešće postupkom koji se naziva konizacija. Uspješnost ovakvog liječenja je veoma visoka, a kod većine žena moguće je sačuvati matericu i reproduktivnu funkciju.

Čak i kada se karcinom već razvio, njegovo otkrivanje u ranoj fazi značajno povećava mogućnost uspješnog liječenja. Prema podacima američkog registra SEER, petogodišnje relativno preživljavanje žena kod kojih je karcinom otkriven dok je još lokalizovan iznosi približno 92%. Naravno, prognoza zavisi od stadijuma bolesti, opšteg zdravstvenog stanja i odgovora na liječenje.

Ipak, važno je naglasiti da se priča ne završava uspješno obavljenim liječenjem. Redovne kontrole su neophodne, jer se promjene mogu ponovo pojaviti.

Zato bih ovo pitanje završio jednom jednostavnom porukom:

Najveći uspjeh medicine nije samo izliječiti karcinom grlića materice, već spriječiti da on uopšte nastane. A danas za to imamo mogućnosti.

Katera: Kada bi djevojke trebalo da obave prvi ginekološki pregled i u kom uzrastu se preporučuju redovni skrining pregledi?

Stevanović: Prvi odlazak ginekologu ne treba povezivati isključivo sa prvim seksualnim odnosom. I ono što posebno želim da naglasim jeste da prva posjeta ginekologu ne mora značiti i pregled na ginekološkoj stolici.

Prema preporukama pojedinih stručnih udruženja, poput Američkog koledža opstetričara i ginekologa, djevojke bi prvi savjetodavni razgovor sa ginekologom trebalo da obave već između 13. i 15. godine. To može biti sasvim običan razgovor o menstruaciji, razvoju tijela, intimnom zdravlju, kontracepciji ili HPV vakcinaciji.

Želim da djevojke odrastaju sa osjećajem da je ginekolog neko kome mogu postaviti bilo koje pitanje, a ne neko kod koga odlaze tek kada se pojavi problem.

Međutim, prvi ginekološki pregled i skrining karcinoma grlića materice nisu isto. Skrining podrazumijeva testiranje žena koje nemaju simptome, kako bismo na vrijeme otkrili eventualne promjene.

Preporuke za početak skrininga razlikuju se među zdravstvenim sistemima. Prema pojedinim smjernicama, PAPA test se preporučuje od 21. godine, dok se u drugim programima HPV testiranje započinje od 25. ili 30. godine. Učestalost testiranja zavisi od vrste testa, godina žene, prethodnih nalaza i individualnih faktora rizika.

Bez obzira na navedene preporuke, moj lični stav je da bi svaka djevojka koja je započela seksualni život trebalo da posjeti ginekologa u prvih šest mjeseci. Ne zato što automatski mora uraditi PAPA test ili pregled na ginekološkoj stolici, već zato što smatram da je to pravi trenutak za razgovor o zaštiti, seksualno prenosivim infekcijama i očuvanju reproduktivnog zdravlja. Na osnovu razgovora i eventualnih tegoba odlučujemo da li je potreban pregled ili dodatno testiranje.

Naravno, ukoliko djevojka ima bolove, neredovne ili obilne menstruacije, neuobičajena krvarenja ili druge tegobe, ginekologu treba da se javi bez obzira na godine i početak seksualne aktivnosti.

A roditeljima bih poručio da odlazak kćerke ginekologu ne posmatraju kao znak da je započela seksualni život.

To je znak da uči kako da brine o svom zdravlju.

Katera: Kada je najbolje vrijeme za HPV vakcinaciju, kome se preporučuje i koliko je efikasna u prevenciji karcinoma grlića materice?

Stevanović: Zamislite da imamo vakcinu kojom možemo spriječiti veliki broj slučajeva jednog karcinoma. Ne govorimo o nečemu što tek treba da bude otkriveno, već o vakcini koja nam je dostupna godinama. Upravo takvu mogućnost pruža nam HPV vakcina.

Najbolje vrijeme za HPV vakcinaciju jeste prije prvog kontakta sa virusom, odnosno prije početka seksualne aktivnosti. Zbog toga se vakcinacija prvenstveno preporučuje u uzrastu od devet do 14 godina, kada organizam stvara veoma dobar imuni odgovor.

Ono što želim posebno da naglasim roditeljima jeste da HPV vakcinacija ne podstiče djecu na ranije stupanje u seksualne odnose. Vakcinišemo ih u tom uzrastu upravo zato što želimo da ih zaštitimo mnogo prije nego što se pojavi mogućnost infekcije.

Devetovalentna vakcina pruža zaštitu od devet tipova HPV-a, uključujući visokorizične tipove koji su odgovorni za približno 90% slučajeva karcinoma grlića materice. I ono što je posebno važno, više ne govorimo samo o sprečavanju infekcije. Velike studije pokazale su da vakcinacija značajno smanjuje i pojavu prekanceroznih promjena, ali i samog karcinoma grlića materice.

Našao sam da je u Republici Srpskoj vakcinacija besplatna za djevojčice i dječake od devet do 17 godina, odnosno prije navršenog 18. rođendana. U FBiH program za 2026. godinu predviđa besplatnu vakcinaciju prvenstveno za djevojčice i dječake od 13 do 14 godina, uz mogućnost vakcinacije i drugih uzrasnih grupa, zavisno od dostupnosti vakcina.

Naravno, vakcina ne štiti od svih tipova HPV-a, zbog čega su preporučeni skrining i preventivni pregledi i dalje važni.

Zato bih roditeljima postavio jedno jednostavno pitanje:

Ako danas imamo mogućnost da svoje dijete zaštitimo od značajnog dijela rizika za razvoj određenih karcinoma u budućnosti, zašto tu mogućnost ne bismo iskoristili?

Katera: Mogu li se protiv HPV-a vakcinisati i osobe koje su već stupile u seksualne odnose i koliko je važno da se i muškarci informišu o HPV-u i vakcinaciji?

Stevanović: Naravno da mogu. Jedna od čestih zabluda jeste da HPV vakcina nema nikakvog smisla nakon stupanja u seksualne odnose. To jednostavno nije tačno.

Čak i ako je osoba već bila u kontaktu sa HPV-om, to ne znači da je bila izložena svim tipovima virusa od kojih vakcina štiti. Zbog toga vakcinacija i nakon početka seksualne aktivnosti može biti korisna.

Međutim, važno je razumjeti jednu stvar. HPV vakcina ne liječi postojeću infekciju, već štiti od budućih infekcija tipovima virusa sa kojima osoba prethodno nije bila u kontaktu.

Prema američkim preporukama, vakcinacija se preporučuje nevakcinisanim osobama zaključno sa 26. godinom, dok se između 27. i 45. godine odluka donosi individualno, u razgovoru sa ljekarom, jer očekivana korist nije jednaka za sve.

A kada govorimo o muškarcima, volio bih da konačno prestanemo posmatrati HPV kao isključivo ženski problem.

Muškarci nisu samo prenosioci HPV-a. Oni takođe mogu imati posljedice ove infekcije. Pored genitalnih bradavica, HPV je povezan i sa nastankom određenih karcinoma penisa, anusa i ždrijela.

Zbog toga vakcinacija dječaka i muškaraca nije važna samo zbog zaštite njihovih partnerki, već i zbog njihovog vlastitog zdravlja.

Mislim da je krajnje vrijeme da shvatimo da prevencija HPV infekcije nije samo odgovornost žene. Ako virus ne bira pol, zašto bismo mi pravili tu razliku kada govorimo o zaštiti?

Katera: Koju biste poruku uputili ženama koje iz straha, stida ili nedostatka vremena odlažu odlazak ginekologu?

Stevanović: Prije svega, želim da svaka žena zna da ne postoji pitanje zbog kojeg bi trebalo da se stidi, niti razlog da osjeća neprijatnost zbog svog tijela, seksualnog života ili zdravstvenog problema.

Razumijem da postoje žene koje se plaše pregleda, mogućeg bola ili lošeg nalaza. Razumijem i one koje zbog svakodnevnih obaveza, posla, djece i porodice svoje zdravlje često stavljaju na posljednje mjesto.

Ali hajde da razjasnimo nekoliko stvari.

Ako nemate vremena, imajte na umu da sam rutinski ginekološki pregled najčešće traje svega nekoliko minuta. Naravno, razgovor sa ginekologom i dodatne pretrage mogu potrajati duže, ali govorimo o relativno malo vremena koje može imati ogroman značaj za vaše zdravlje.

Ako vas je strah, recite to svom ginekologu. Imate pravo da znate šta se tokom pregleda radi, zašto se radi i da u svakom trenutku kažete ako vam je neprijatno ili zatražite da se pregled prekine. A ako ste ranije imali loše iskustvo, nemojte dozvoliti da vas ono zauvijek udalji od ginekološke ordinacije.

Ako osjećate stid ili nemate povjerenja u svog ginekologa, potražite drugog. Pronađite ljekara sa kojim možete otvoreno razgovarati, koji će vas saslušati, odgovoriti na vaša pitanja i uz kojeg ćete se osjećati sigurno. Ne morate ostati kod nekoga sa kim niste uspjeli da izgradite odnos povjerenja.

Svjestan sam da nisu sve žene imale prijatna iskustva na ginekološkim pregledima. Upravo zato se u svom radu trudim da svakoj pacijentkinji pružim dovoljno vremena, razumijevanja i prostora da bez straha kaže šta je brine.

Smatram da odnos povjerenja i poštovanja ne bi trebalo da bude posebna privilegija, već standard svakog ginekološkog pregleda.

I još nešto što želim da zapamtite. To što vas ništa ne boli, ne znači da je sve u redu. Promjene na grliću materice mogu godinama postojati bez ikakvih simptoma. Upravo zato ne treba čekati da se pojavi problem kako biste zakazali pregled.

Zato svim ženama koje stalno pronalaze razlog da ga odgode želim da poručim:

Nemojte dozvoliti da vas nekoliko minuta neprijatnosti, strah od mogućeg nalaza ili svakodnevne obaveze spriječe da na vrijeme otkrijete nešto što se može uspješno liječiti.

I zapamtite, ginekolog nije tu da vas osuđuje, već da vam pomogne.

Jer najbolji trenutak da počnete brinuti o svom zdravlju nije onda kada se pojavi problem, već mnogo prije toga.

Godišnje od karcinoma grlića materice oboli 144 žene u Srpskoj

Karcinom grlića materice je jedan od vodećih uzroka smrtnosti žena u reproduktivnom periodu.

Prema podacima Instituta za javno zdravstvo Republike Srpske, od karcinoma grlića materice godišnje u prosjeku oboli 144 žene, dok se registruje oko 46 do 48 smrtnih ishoda od ove bolesti.

Stopa incidence iznosi 17,3 na 100.000 žena. Pravovremeno otkrivanje promjena na grliću materice omogućava njihovo blagovremeno liječenje i smanjuje rizik od razvoja težih oblika bolesti.