U sklopu rubrike "Pisma čitalaca" prenosimo vam tekst Dragana Mišića iz Milića.

Pismo prenosimo u cjelosti.

Poštovani,

Uz sve dužno poštovanje, moram da Vas obavijestim da moje dijete prestaje da prati nastavu preko „Viber“ grupe i da će sve svoje obaveze ispuniti i prezentovani na prvom narednom času.

Od prvobitnih školskih sistema, prije nekoliko hiljada godina, pa do modernih škola kakve danas poznajemo, smisao škole kao institucije i obrazovnog sistema nije promijenjen: sticanje vještina, sposobnosti i navika.

„Viberima“, „Mesendžerima“ i sličnim zabavnim aplikacijama, ovo se ne može nazvati školom i cijeli školski sistem gubi smisao. Sama nastava se uvijek odvijala uživo kada je komunikacija dvosmjerna između nastavnika i učenika.

Nastavnik održava (u pravom smislu) čas, a svojim vještinama koje je sticao obrazovanjem i iskustvom, uspostavlja sistem, drži pažnju učenika i u skladu sa tim usklađuje nastavu. Nastavnik ima obavezu da prati razvoj učenika kao pojedinca i da otkriva i podstiče njegove talente koji se mogu dalje razvijati. Takođe, vrlo često nastavnik može da uoči probleme u razvoju djeteta i da se ti problemi u saradnji sa roditeljima na vrijeme otklone.

Ovakvim načinom rada ni jedan nastavnik ne može da zna da li njegovo predavanje drži pažnju i koji je nivo koncentracije učenika... Učenici više nisu učesnici časa već samo puki posmatrači.

Sport i umjetnost su obrisani iz plana i programa. Nastavkom ovakve prakse, djeca gube kontinuitet u radu, gube navike, prethodno znanje...Umjesto da dopunjavaju, oni zaboravljaju, talenti ostaju zanemareni, što će umnogome da im se odrazi na dalje školovanje.

Imali smo takve ratne generacije koje su ostale za cijeli život „osakaćene“, zato ne smijemo dozvoliti da se to desi našoj djeci.

Dodajmo i to da po pravilima, pomenute aplikacije mogu iz bezbjednosnih razloga koristiti samo stariji od 13 godina.

Srdačno,

Dragan Mišić