Prema podacima dječijeg ombudsmana, oko 80 djece godišnje u Republici Srpskoj žrtve su seksualnog nasilja, a u prevenciji ovog vida nasilja sve veću ulogu imaju škole u kojima se sprovode posebni programi koji đake, ali i prosvjetare uče kako da prepoznaju i kome da prijave seksualno zlostavljanje djece.
Dječiji ombudsman Republike Srpske Dragica Radović navodi da još nije objavljen izvještaj Ministarstva porodice, omladine i sporta Republike Srpske o svim oblicima nasilja nad djecom za prošlu godinu, a da je u 2018. ukupno 778 djece bilo žrtva nekog vida nasilja ili zanemarivanja.

Deset odsto od tog broja bilo je seksualno zlostavljano u šta se ubraja polno uznemiravanje, silovanje, obljuba, zloupotreba fotografija u pornografske sadržaje, s tim da su djevojčice češće žrtve obljube ili polne radnje, a dječaci iskorišćavanja fotografija.

- Zadnjih godina, prema našim saznanjima, godišnje oko 80 djece budu žrtve sekusalnog iskorišćavanja i zlostavljanja. Posebno zabrinjava što je u porastu broj zlostavljane djece uzrasta manjeg od četiri godine - upozorava Radovićeva.

Ona navodi da je seksualno nasilje najteži oblik nasilja nad djecom, jer ostavlja dalekosežne traume, kao i zbog samog položaja djeteta prema počiniocu, koji koristi osjećaj moći, povjerenja, straha, prijetnje.

- Nažalost, često su to osobe bliske djeci - očevi, majke, bliski srodnici, komšije, poznanici, kojima dijete vjeruje i zbog toga je taj odnos dodatno teži. Djeca se boje da prijavljuju ovakve slučajeve, a često ih i ne prepoznaju, jer misle ako se dešava u krugu porodice da to sva djeca trpe i da je to normalno - priča Radovićeva.

Dječiji ombudsman naglašava da je veoma korisno što je u obrazovnom programu posljednjih nekoliko godina zaživjela prevencija zaštite od nasilja, čime se djeca edukuju da prepoznaju opasnost I da znaju kome se mogu obratiti za pomoć.

- Tako da sve škole sprovode edukativne radionice, a i ombudsman za djecu organizuje takve radionice. To je važno jer se i zaposleni u subjektima zaštite uče kako da prepoznaju dijete koje ima problem, jer ono šalje signale koje je lako prepoznati ako se obrati pažnja - kaže Radovićeva.

Prema njenim riječima, programi prevencije dali su rezultate, a sve važniju ulogu u tome imaju škole, što se najbolje vidi u činjenici da su slučajeve seksualnog zlostavljanja djece ranije uglavnom prijavljivale zdravstvene ustanove, kada bi ljekari pri redovnim pregledima uočili promjene, a posljednje dvije godine sve češće škole prijavljuju takve vidove nasilja.

Kao rezultat preventivnih aktivnosti, djeca su ohrabrena, pa u zadnje vrijeme prijavljuju školi i slučajeva seksualnog zlostavljanja od strane članova svoje porodice.

- Upravo i imamo veći broj prijava zato što se o ovom obliku nasilja razgovara, zato što se prepoznaje i što je društvena zajednica osjetljivija za ovaj problem, naravno, i uz pomoć medija. Stiče se utisak da se povećava broj ovih djela, ali mislim da je u pitanju realizacija preventivnih programa, da smo se svi osnažili, pa i djeca, da o ovome govore - pojašnjava Radovićeva.

Za razliku od fizičkog nasilja, seksualno iskorišćavanje i psihičko nasilje nije tako lako prepoznati, ali dijete šalje signale promjenom ponašanja, do juče vesela djeca zatvaraju se u sebe, postaju plašljiva i stidljiva, a pogotovo ako se nasilje dešava u krugu porodice onda dijete ne zna kome da se obrati.

- Tu je škola izuzetno važna, kao i psiholozi, tako da Udruženje psihologa kroz razne mehanizme podrške djeci nastoji da uoči te probleme i prepozna takve situacije u svojim sredinama. Nakon pretrpljenog nasilja, dijete je izgubljeno, posebno ako porodica nije jaka, traume ostaju za čitav život i upravo psihološka podrška tu je izuzetno bitna da se dijete osnaži i da se koliko-toliko vrati u normalne životne tokove - poručila je dječiji ombudsman.

Radovićeva je ukazala na primjer dobre prakse iz Foče, gdje je pri Univerzitetskoj bolnici, na Pedijatrijskom odjeljenju, prije nekoliko godina zaživio Centar za pružanje podrške djeci žrtvama nasilja, kojem bi, kako je istakla, nadležni resori trebalo da pruže podršku da se dodatno osnaži.

Ona je istakla da je posebno značajna uloga medija, koji bi morali da izvještavaju bez senzacionalizma, da pišu o ovakvim pojavama i slabostima sistema, da ukazuju na problem, bez objavljivanja ličnih podataka i detalja čina nasilja, poštujući privatnost i dostojanstvo djeteta.

- Upućujemo preporuke medijima da vode posebnu pažnju. Ako se i ne objavi identitet žrtve, često se objavi fotografija škole koju dijete pohađa ili njen naziv. Ovo su male sredine, i kada se objavi grad gdje se slučaj desio, nažalost, obično se identifikuje dijete - upozorila je Radovićeva na negativne posljedice medijskog izvještavanja.

Ona je poručila da je neophodna konstantna i stvarna saradnja subjekata zaštite djece - škola, zdravstvenih ustanova, centara za socijalni rad, policijskih uprava, sudova, tužilaštava, ministarstva porodice, dječijeg ombudsmana u razmjeni podataka i njihovo zajedničko i brzo djelovanje, kako preventivno, tako i u otkrivanju i kažnjavanju počinilaca, kao i u pružanju podrške djetetu koje je pretrpjelo nasilje.