Nisam jednom primijetio na društvenim mrežama da sami Srbijanci znaju da tvrde da uzrečica „bre“ koju oni najviše koriste, ima nekakvo tursko porijeklo, da znači ovo-ili-ono u turskom jeziku i da je to normalna pojava u nekoga ko je bio 500 godina pod Turcima.

Za početak vam evo na uvid karta koji je dio jugoslavenske teritorije koliko godina bio pod Osmanlijskom vlašću ili popularno rečeno pod Turcima. Pravilnije je reći „pod Osmanlijskom vlašću“ jer su često u našim krajevima vladali u stvari poislamljeni Srbi, a ne pravi Turci. 

Kao što vidimo ima teritorija u kojima su Srbi bili 0 godina pod Osmanlijama, tako da je neosnovana priča da su Srbi bili 500 godina pod Turcima. Neki Srbi jesu, neki nisu, tako da je generalizacija bezsmislena i nepotrebna, osim u cilju zluradosti i nekih skrivenih namjera.

Da bih provjerio šta znači riječ „bre“ na turskom jeziku otišao sam na Gugl i njihov prevodilac svih svjetskih jezika i evo vam na uvid rezultat pretrage: Bre ne znači na turskom baš ništa.

A da vidimo šta onda to znači na srbskom jeziku. Pomoći ćemo se američkim jezikom u razsvjetljavanju ovog pojma.

Na američkom jeziku „brother“ znači „brat“. Skraćeno narod SAD-a to izgovara kao „bro“. Ko ima dara za uočavanje očiglednih stvari vidjeće da je u engleskom jeziku, tj američkom riječ „brother“ u stvari srbizam. Baš kao što je i u njemačkom „bruder“ srbizam.

Dakle, „brader-bro“ = „brate-bre“

U mnogim našim krajevima postoje uzrečice bazirane na ovoj riječi „brat“.

brate – bre

brate, bato – ba

brate – brte

Često se koriste i pune riječi: brate, brale, bato, a ne samo skraćene: 

„...e moj brale...“

„...pod mač bato...“

Mi smo inače kao narod poznati i po tome da sve ljude koje volimo nazivamo bratom. I rođake često nazivamo bratom od strica, bratom od ujaka, mada nema brata dok ga ne rodi majka.

Znam da je ovo izlaganje šokantno za mnoge, ali u svijetu laži u kojem živimo, istina je često uznemirujuća i često neželjena. Ljepše je živjeti u snovima nego na javi. 

Neko više voli javu no li san. 

I na ovom primjeru „no li“, možemo uočiti skraćivanje od „nego li“, što nam je očito manir i što potvrđuju i gornji primjeri. Nekada skratimo riječ tako da izgubimo pojam o njenom značenju, a ponakada i ne.