Ski-trkač iz Pala Strahinja Erić prezadovoljan je osvojenim 59. mjestom u konkurenciji 88 takmičara u sprintu na Zimskim olimpijskim igrama.
Laici, oni koji su kritički nastrojeni i koji ne cijene tuđi trud, rad i odricanje sigurno će i za ovakav plasman reći da nije uspjeh, jer je 58 momaka stiglo na cilj prije njega. Ipak, oni koji na stvari gledaju realno znaju da je ovaj rezultat ravan čudu - ovaj dvadesetjednogodišnjak je iza sebe ostavio Slovence, Ukrajince, Kazahstance...
Sa druge strane samo Rusija i Norveška imaju više od milion registrovanih skijaša.
- Iskren da budem, nisam očekivao da ću pobijediti bilo koga iz Slovenije, ali eto uspio sam. Dovoljno je reći da ja kod njih idem na pripreme, a ne oni kod mene. To je velika razlika. Kada vidimo šta sve imaju, tunele, staze na svakom koraku, koliko ulažu i kakvu opremu imaju... Posebno sam srećan što su mi prišli i pružili ruku. Nisu mogli da vjeruju, a ja nisam očekivao da mi čestitaju, jer su malo onako u svom svijetu. Neću da kažem da su umišljeni, ali nisu baš ni radi da ti pomognu ako ti treba pomoć. I zbog toga mi stvarno mnogo znači što su mi prišli - rekao je Erić za “Glas Srpske”.
Trka kao trka bila je prilično komplikovana u vremenskim uslovima kakve do sada nije sreo.
- Bilo je prilično hladno, ali na to smo navikli. Snijeg nam je bio problem, potpuno je vještački, najsporiji na kojem sam skijao. Prije odlaska na igre kupio sam skije za temperaturu od -10 do -25, ali ni to nije bila olakšavajuća okolnost. U razgovoru sa ostalim takmičarima shvatio sam da imaju isti problem, samo što oni imaju po desetak pari skija pa mogu da isprobaju koje su najoptimalnije za date uslove. Ipak, dao sam sve od sebe pa tih 18 sekundi zaostatka za legendom kakva je Lukas Šanava uopšte nije loš rezultat. Zakasnio sam nepunih devet za 30. mjestom koje je vodilo u četvrtfinale, što je takođe sjajno - naglasio je Erić.
Priznaje da je imao i sitnih grešaka koje su odnijele dragocjene sekunde, jer se na 1.500 metara svaka mala greška skupo plaća.
- Tačno znam gdje sam pogriješio, a to mi je odmah na cilju sugerisao i trener Mladen Plakalović. Nije dobro praviti greške, ali je na neki način dobro znati da još imate šta da ispravite. Problem je kada mislite da ste sve uradili kako treba, a rezultat to ne pokaže. Smatram da je to znak da ste dostigli svoje limite, a ja svoje sigurno nisam. Na brdu sam išao sjajno, sigurno sam bio među najboljim. U globalu sam prezadovoljan - u dahu je ispričao Erić.
U razgovoru pred odlazak u Peking rekao je da mu se nikada nije desila blokada zbog treme, a tako je i ostalo.
- Kada sam izlazio iz tunela u startni prostor, bilo je malo čudnjikavo, ali je prošlo u sekundi. Ponašao sam se kao da je normalna trka, nisam mogao da vjerujem da ću biti tako opušten. Cijelu noć sam sebi ponavljao da se moram opustiti i eto uspjelo je. Osjećao sam se moćno - naglasio je on.
Dobar rezultat daće mu krila za predstojeće nastupe na 15 kilometara (11. februar) i 50 kilometara (19. februar), a nada se da bi ovakav iskorak konačno mogao popraviti situaciju kada je u pitanju podrška zimskim sportovima.
- Volio bih da se malo popularizuje, jer kada bi nas bilo više, bilo bi dosta lakše. Nadam se da će svi povesti računa i okrenuti se ozbiljnijim rezultatima da uspijemo nešto napraviti u dogledno vrijeme za one koji dolaze poslije nas. Treba raditi i boriti se, možda je preveliko odricanje za ovakav rezultat, ali imam želju i volju da nastavim posebno poslije ovoga - istakao je Erić.
Zimske olimpijske igre prilika su i za sklapanje novih prijateljstava sa ljudima iz svih krajeva svijeta, ali i prilika da sretnete nekoga koga ste gledali putem televizije.
- Meni je najdraže što sam upoznao Jakova Faka, biatlonca koji je pomjerio granice kada su u pitanju naši prostori. Upoznao sam još mnogo sjajnih takmičara, lijepo je kada ručate, a neko od nosilaca olimpijske ili svjetske medalje sjedi tu preko puta vas - zaključio je Erić.
Futurističko selo
Zbog strogih “kovid” protokola olimpijcima je ograničeno kretanje, ali su sadržaji u Olimpijskom selu bogati i dostupni svima.
- Imamo krug u kojem možemo da se krećemo selo-staza i nazad. Oko toga se sve vrti, ali je ipak prelijepo. Nama ne treba ništa više nego snijeg i skije, ali je lijepo i kada vidite nešto novo. Imali smo priliku da isprobamo rolerkoster, simulaciju podmornice i razne igre koje kod nas ne postoje. Sve je savremeno, futuristički - naglasio je Erić.