Gavrilo Princip /1894-1918/, član "Mlade Bosne" i atentator na austrougarskog prestolonasljednika Franca Ferdinanda, umro je u zatvoru u Terezinu na današnji dan 1918. godine.

Atentat je Beču bio povod za vojnu invaziju na Srbiju, čime je izazvan Prvi svjetski rat.

Princip je kao maloljetnik osuđen na 20 godina teške tamnice. Zbog nehumanih zatvorskih uslova obolio je od tuberkuloze.

Pripadnici "Mlade Bosne" su za 28. jun, na Vidovdan, 1914. godine planirali atentat na Ferdinanda. Nakon što to nije pošlo za rukom Muhamedu Mehmedbašiću i nakon neuspješnog pokušaja Nedeljka Čabrinovića, Princip je izvršio atentat.

Pri tome je, kako je Princip objasnio na suđenju, spletom okolnosti stradala i Ferdinandova supruga Sofija, mada nije bila meta atentata.

Prema svjedočenjima savremenika i zapisnicima sa suđenja, Princip se pred policijom i sudom držao herojski.

Kaznu je služio u samici, gdje je polako umirao od gladi i bolesti, a prebijan je sistematski, svakodnevno.

Kako su nakon okonačanja rata svjedočili neki čuvari i zatvorenici, Princip je dobijao hranu tek svaki peti dan. Mučen je zvjerski na razne načine.

Stavili bi ga u drveno bure u koje je prethodno bilo zakucano mnoštvo velikih eksera, pa bi ga kotrljali dok bi se veliki ekseri zabadali u Gavrilovo tijelo.

Princip je sahranjen tajno, u noći između 28. i 29. aprila. Do kraja rata niko nije znao gdje mu je grob.

Međutim, jedan austrougarski vojnik, Čeh František Lebl je poslije rata otkrio mjesto na kojem Princip počiva.

On je dobio naređenje da sahrani Principa na mjesnom katoličkom groblju, sa instrukcijama da ne smije da otkrije gdje se grob nalazi.

Ipak, Lebl je iste te noći načinio skicu groblja i Principovog groba i poslao je svome ocu da je sačuva u slučaju da bude poslat na front i pogine.

Principovi posmrtni ostaci su, zajedno sa Čabrinovićevim, ostacima Trifka Grabeža i drugih zavjerenika umrlih u Terezinu, preneseni u Sarajevo i tu sahranjeni u zajedničku grobnicu.

Dugo nakon Prvog svjetskog rata, Sarajevo je u svijetu bilo poznato po atentatu izvršenom pored Latinske ćuprije. Most je decenijama nosio ime Gavrila Principa, da bi ga bošnjačke vlasti tokom sukoba devedesetih godina prošlog vijeka opet preimenovale u Latinsku ćupriju.

To je urađeno u okviru akcije čiji je cilj bio promjena imena svih ulica koje su nosile imena znamenitih Srba.