Navršava se 29 godina od stradanja Srba u Gruborima, gdje su pripadnici hrvatskih specijalnih snaga ubili šest srpskih civila, odnosno sve koje su zatekli, a Haški tribunal i hrvatsko pravosuđe su počinioce ovog zločina oslobodili krivice zbog "nedostatka dokaza", saopšteno je iz Dokumentaciono-informacionog centra Veritas.
Pripadnici hrvatske Specijalne policije iz sastava Antiterorističke jedinice Lučko upali su u selo Grubor 25. avgusta 1995. godine u akciji "čišćenja terena" pored pruge Zagreb-Knin-Split, kojom je narednog dana trebao proći tzv. "voz slobode sa predsjednikom države Franjom Tuđmanom".
Jovan Grubor Damušić /73/ zapaljen je zajedno sa svojom kućom, Jovo Grubor /65/ zaklan je na livadi pored svojih krava, a njegova devedestogodišnja majka Marija ubijena je pa zapaljena zajedno sa kućom.
Starac Miloš Grubor /80/ ubijen je u spavaćoj sobi u pidžami sa dva metka u glavu, dok su Đuro Karanović /45/ i Milica Grubor /51/ ubijeni iz vatrenog oružja na livadi, a lica su im iskasapljena.
Istog dana u Gruborima je zapaljena 21 kuća, svi stogovi sijena i sve staje sa stokom, dok je stoka po polju ubijena vatrenim oružjem.
U zaseoku Grubori do 4. avgusta 1995. godine živjele su 24 porodice, sa oko 70 ljudi.
Uoči hrvatske zločinačke akcije "Oluja" većina žitelja Grubora je otišla u egzodus, a ostalo ih je samo 13, uglavnom starijeg uzrasta, koji nisu htjeli ili mogli da napuste svoja ognjišta.
Sedam stanovnika je 25. avgusta otišlo u centar sela radi registracije kod Unprofora, što im je spasilo živote.
Kada su narednih dana "zaštitne snage" UN od nadležnih hrvatskih vlasti tražile informacije o događaju u Gruborima, odgovoreno im je da se na tom području desio oružani sukob pripadnika specijalne policije sa "zaostalim četničkim bandama", u kojem su i sami imali jednog poginulog, iako niko na njih nije ni metka ispalio.
Kako bi potkrijepili takvu tvrdnju i prikrili zločin, naknadno su pisani lažni izvještaji od neposrednih učesnika prema višim komandama.
Međutim, planove prikrivanja zločina poremetila je televizijska ekipa UN koja se našla u selu tog dana zbog ranije dogovorenog sastanka sa mještanima i snimila scene zločina koje do danas kruže svijetom.
U selu Plavnu u avgustu 1995. godine, uključujući i šest Srba iz Grubora, ubijen je ukupno 31 mještanin srpske nacionalnosti koji je u prosjeku bio stariji od 70 godina, a među kojima je devet žena.
Za zločin u Gruborima do sada je procesuirano ukupno osam pripadnika hrvatske vojske i policije /trojica pred Haškim tribunalom i petorica pred hrvatskim sudom/ i svi su, uprkos mnoštva materijalnih i personalnih dokaza o jedinici koja ga je počinila i o komandnoj liniji, u "nedostatku dokaza" pravosnažno oslobođeni.
U selu Plavnu, u kojem su Grubori jedan od više zaselaka, po popisu stanovništva iz 1991. godine živjelo je 1.729 žitelja, među kojima 1.708 Srba ili 99,30 odsto.
Prema popisu iz 2011. godine, u Plavnu su živjela 253 žitelja, dok ih je prema popisu iz 2021. godine živjelo svega 121, bez odrednice o nacionalnom sastavu.
Posljednji popis u Plavnu pokazao je da selo ima pet žitelja mlađih od 20 godina, a 72 su starija od 60 godina. U zaseoku Grubori danas stalno niko ne živi.
