Polovne robe iz uvoza sve su traženije na našem tržištu, jer ih građani Srpske i BiH, zbog svojih skučenih kućnih budžeta i činjenice da su kudikamo jeftinije od novih, sve više kupuju.

Tako su se mnogi stanovnici preorjentisali na oblačenje u „sekend hend“ radnjama, dok svoje domove sve češće opremaju korištenom bijelom tehnikom i namještajem.

Takođe, kudikamo više kupujemo polovne atomobile, a statistika pokazuje da godišnje u BiH bude uvezeno četiri-pet puta više polovnjaka nego novih limuzina.

Kad je riječ o polovnoj odjeći, podaci Uprave za indirektno oporezivanje BiH pokazuju da smo za četiri mjeseca ove godine uvezli 1.348 tona, vrijednih 2,4 miliona KM. Njenim prodavcima ni korona nije mnogo pomrsila konce, s obzirom na to da je lani u BiH uvezeno korištene  garderobe i drugih korištenih tekstilnih proizvoda u vrijednosti 6,4 miliona KM, što je tek tri odsto manje nego godinu ranije. U obzir treba uzeti i to da, zbog pandemije, prošle godine prodavnice nisu radile skoro dva mjeseca.

Uvoz

U poređenju sa 2010, uvoz ove robe je prošle godine bio veći za čak 2,3 miliona KM.

U „sekend hend“ šopovima ističu da i u epidemiji imaju posla, te da su njihove mušterije uglavnom ljudi sa skromnim primanjima.

Prodavci polovne bijele tehnike s kojima smo razgovarali kažu da je lani, zbog epidemije korona virusa, potražnja bila nešto manja, ali da, generalno, naši građani sve više kupuju korištene, dobro očuvane mašine za suđe, veš i sušenje, te frižidere i šporete.

Oni svoje proizvode reklamiraju i preko društvenih mreže, dok internet oglasi takođe vrve od njihove ponude.

– Unazad nešto više od pet godina, koliko se bavim ovom poslom, potražnja, odnosno prodaja jeste porasla, ali ne nešto značajno. Međutim, u međuvremenu je otvoreno još ovakvih radnji, što znači da ljudi, generalno gledano, sve više kupuju polovnu bijelu tehniku. To je razumljivo, jer, na primjer, prosječna cijena jednog kvalitetnijeg komada bijele tehnike iznosi oko 300 KM, što je i do tri puta jeftinije nego što košta nov – kaže vlasnik jedne banjalučke radnje.

Minimalac

Ovo je, svakako, velika olakšica za mnoge građane RS i BiH koji nisu u prilici da, bez kredita, kupe više komada novog namještaja ili bijele tehnike.

U prilog tome govori i zvanična statistika, koja pokazuje da, od ukupnog broja zaposlenih, za minimalac radi svaki osmi radnik. Za platu koja nije dovoljna ni za trošak hrane iz potrošačke korpe radi nešto manje od polovine radne snage.

Analiza Saveza sindikata RS pokazuje da je potrošačka korpa za četvoročlanu porodicu u martu koštala 1.960 KM, od čega je trošak prehrane iznosio 741 KM.

Kada se na ovo dodaju gotovo svakodnevna poskupljenja osnovnih životnih namirnica i drugih roba koje građani moraju da kupuje, jasno je koliko su kućni budžeti mnogih prenapregnuti. Zato ne čudi što je sve više onih koji se odlučuju za kupovinu polovnih stvari.  

– Prije nepune tri godine sam uselio u kuću, a većinu bijele tehnike i namještaja kupio sam u radnjama polovne robe. Riječ je o kvalitetnim i dobro očuvanim komadima iz Njemačke, kojima sam prezadovoljan. Namještaj mi se čini jako izdržljivim, a bijela tehnika zasad radi kao sat. S druge strane, da sam kupovao nove stvari, koštale bi me više od duplo nego što sam platio polovne, a to, u tom trenutku, zaista nisam mogao sebi da priuštim – kaže Nikola V, konobar iz Banjaluke.  

Garancija

Koliko godišnje bude uvezeno polovne bijele tehnike i namještaja nismo uspjeli da saznamo jer se, kaku su rekli u UIO, sva roba razvrstva prema carinskoj tarifi, u kojoj se ne nalaze ovi pojmovi.

U udruženjima potrošača naglašavaju da je novim Zakonom o zaštiti potrošača RS predviđeno izdavanje garancije, ne kraće od godinu dana, na polovne proizvode. Zakon je u fazi usvajanja.

– To je jedan od pokazatelja u kojoj se mjeri kod nas kupuju polovni proizvodi, uglavnom iz inostranstva, koji posjeduju određeni kvalitet, ali do sada na njih nije bilo garancije. Činjenica je da se najviše kupuju polovni automobili i bijela tehnika, a nešto manje zahtjeva za garanciju odnosi se na namještaj i garderobu – kaže za Srpskainfo izvršna direktorka prijedorskog Udruženja građana „Don“, Murisa Marić.

U udruženjima potrošača naglašavaju da, kupujući polovne, ali kvalitetne i dobro očuvane robe iz inostranstva, naši građani spajaju ugodno sa korisnim. Murisa Marić ističe da nas platežna moć opredjeljuje da kupujemo polovne automobile, odjeću, bijelu tehniku, namještaj i mnoge druge robe.

– Ovi proizvodi potiskuju nove, jer su jeftiniji, što ne znači da su manje kvalitetni. Naprotiv. Bilo kakvo preseljenje u inostranstvu iziskuje nov namještaj i bijelu tehniku, koji nisu puno korišteni. Tako, ovdje za par stotina KM možemo da kupimo mašinu koja je tamo i nekoliko puta skuplja, a koja će nadživjeti onu koju pazarimo ovdje – kaže Marićeva.

Dodaje da kod nas dolazi i roba koja je bila izložena u salonima u inostranstvu.

– Ona nije korištena, ali tamo se ne prodaje, pa mi dobijamo nov proizvod. Kupovina polovnih roba je dobra investicija na našem tržištu. Namještaj i bijela tehnika daleko su kvalitetniji od onih koji se prodaju ovdje – naglašava Marićeva.