Predsjednik Republičke organizacije porodica zarobljenih, poginulih boraca i nestalih civila Isidora Graorac rekla je danas na Čemernu da je za članove porodica ubijenih u ovom mjestu prije 33 godine najteža činjenica da za ovaj zločin niko nije odgovarao.

Graorčeva je rekla da i sudski procesi koji su pokretani za zvjersko ubistvo 32 srpska civila u ovom selu nisu pravedno završeni, jer niko od počinilaca nije zatvoren.

- Kao i na drugim srpskim stratištima i ovdje na Čemernu je utihnulo sve, utihnuo je život - navela je ona.

Kod spomen-obilježja gdje je služen parastos za srpske civile koje su u ovom selu ubili pripadnici takozvane Armije BiH iz Breze, Visokog i Kaknja, a koji još nisu odgovarali za svoja nedjela, ona je rekla da je razumljivo razočarenje članova porodica u pravo i pravdu.

Graorčeva je istakla da ohrabruje to što se preživjeli članovi porodica svakog 10. juna okupljaju i ne dozvoljavaju da padne u zaborav zločin koji je tu počinjen.

- Pozivamo pravosudne institucije da pronađu tračak ljudskosti i da se kazne zločini ne samo nad žrtvama Čemerna nego i nad ostalih 35.000 Srba, koliko ih je stradalo u proteklom ratu - rekla je ona.

Branko Trifković sa Čemerna, koji je izgubio oca, majku, brata i rođake, kaže da je ukupno izgubio sedam članova iz kuće.

On se kroz plač prisjetio da je tog 10. juna sve počelo u zoru, oko 6.20 časova i da su mu majku i brata ubili kod kuće, a oca 500 metara dalje.

- Sestra je preživjela jer je ležala među mrtvom majkom i bratom, pa su mislili da je i ona mrtva - rekao je Trifković i dodao da su na kraju i kuću zapalili.

On je ispričao da je i svjedočio pred sudom za ovaj zločin i da se uvjerio da od pravde nema ništa.

- Sve je na njihovoj strani. I sud, i država, i tužilaštvo, i sve se radi da nikoga od njih ne osude - naveo je Trifković.

Radojica Trifković, koji je nekada živio u ovom selu, istakao je da je riječ o prestrašnom zločinu u kojem je u samo jednom satu ubijeno 32 ljudi, a za to niko nije odgovarao, što govori da pravde nema.

On je rekao da mrtvi na Čemernu ni danas nemaju smiraj, jer njihove grobove skrnave i ruše.

- Ovo mi je spomenik od majke i ovo je druga ploča, jer su prvu oskrnavili, razbili. Ponovo smo dizali spomenik - naveo je Trifković, koji ne vjeruje da će za života dočekati pravdu.

Muslimanske jedinice iz sela Korita, Mahmutovića Rijeke i Orahova napale su Čemerno u ranim jutarnjim časovima 10. juna 1992. godine.

Pripadnici tadašnje Teritorijalne odbrane Breza ubili su 32 srpska civila i vojnika, među kojima je najviše bilo staraca, žena i djece, a selo sravnili sa zemljom. Čemerno je danas pusto selo u kojem nema nijednog Srbina povratnika.

Tokom napada na Čemerno ubijeni su gotovo svi stanovnici, a počinioci su imali jasnu naredbu pretpostavljenih da u ovom mjestu unište sve.

Stanovnici koji nisu ubijeni na kućnom pragu ili su u napadu ranjeni, odvedeni su u zloglasne logore za Srbe.

Kao i u ostalim muslimanskim napadima na srpska sela i na Čemernu je opljačkano i odneseno u Sarajevo i okolna muslimanska sela sve što se moglo ponijeti, a selo je ostalo razoreno i spaljeno.

Žrtve napada muslimanskih snaga na Čemerno su Miloš, Mirosava, Ranko, Slavojka, Đorđo, Koviljka, Goran i Rajko Bunjevac, Novko Ćetković, Spasenija, Ranka, Jadranka, Staka i Zdravko Damjanović, Manojlo Đuka, Gojko Ćurđić, Miroslav i Sreten Janković, Radomir Jevtić, Svetozar Kapetanović i Ljubiša Lazendić.

U napadu muslimanske vojske iz Breze, Visokog i Kaknja ubijeni su i Milovan i Žarko Malešević, Nedeljko Mićić, Stanoje Mirković, Miro Pantić, Stana Rašević, te Milinko, Janja i Rajko Trifković, dok se ostale žrtve vode kao nestali.