“Snježna kraljica”, “Mala sirena”, “Ružno pače”, “Djevojčica sa šibicama” “Palčica” mnogim generacijama poznate su bajke, sa kojima su se u nekom periodu odrastanja susretali.

Njihov tvorac, ali i tvorac mnogih drugih bajki je danski pisac Hans Kristijan Andersen, koji je preminuo prije 145 godina. Možda su vremena drugačija, možda bajke do današnjih mališana dolaze na različite načine, ali jedno je sigurno, Andersen je jedan od autora koji su im utabali put i raširili takvu vrstu magije do djece širom svijeta.

Čarobni svijet "Pepeljuge" i njenih pomagača životinja, raskošne palate, magične staklene cipelice, zle maćehe, fantastični život sirena na dnu mora, kao i dirljiva priča o olovnom vojniku i njegovoj balerini osvajala je srca mnogih generacija. Zajedno sa Andersenovim junacima putujemo u daleka, raskošna kraljevstva, spoznajemo dobro i zlo i shvatamo prave životne vrijednosti. Uranjajući u svijet bajkovitih prostranstava, nebeskih visina i morskih dubina, posmatrajući živote labudova, prinčeva i princeza spoznajemo moć života i snagu dobra.  

O maštovitom danskom piscu, njegovom stvaralaštvu i statusu bajke u savremenoj književnosti za “Glas Srpske” je govorio profesor Filološkog fakulteta u Banjaluci Igor Simanović.

Prema njegovim riječima kada se izgovori ime Hansa Kristijana Andersena odmah se pomisli na bajke, svijet mašte i čudesnih, fanstastičnih priča, ali ne treba izostaviti njegovo cjelokupno stvaralaštvo.

- Ne smijemo izgubiti iz vida činjenicu da je Andersen bio izuzetno plodan pisac koji je napisao mnogo toga, te da je jedna od bitnih figura danskog romantizma. Prije nego što je počeo da piše bajke, Andersen je pisao drame, poeziju i romane. Jedan njegov roman je bio veoma popularan i prevođen u Njemačkoj. Pisao je putopise o Njemačkoj, Švedskoj, Španiji - naveo je Simanović.

Dodao je da  Andersen nije samo prepoznatljiv kao pisac bajki u okvirima danske književnosti.

- To što njegovo stvaralaštvo nije u tolikoj mjeri prisutno i poznato kod nas je druga stvar. Ono po čemu je Andersen najpopularniji i čime je u čitavom svijetu pozicionirao dansku književnost jesu bajke. Trenutak kada se okreće bajkama je momenat kada u opštim okvirima svjetske književnosti postoji interesovanje za ovu književnu vrstu - objasnio je Simanović.

Naglasio je da je zanimljiv način na koji je danski pisac stvarao bajke koristeći mnogo narodnih priča, motiva, legendi i mitova.

- Neke bajke je aktuelizovao iznova, a neke je ispisivao. Taj njegov svijet je zaista čudesan i fascinantan i ni na koji način njegove bajke ne treba svrstavati u književnost za djecu, jer su one neprevaziđena literatura za sve generacije - kazao je on.

Obrazložio je da svako vrijeme i generacije koje dolaze imaju pravo na svoju bajku.

- Pokušaj pisanja bajke u savremenoj književnosti me veoma raduje, jer to pokazuje da je interes prisutan. Svaka generacija ima pravo da bajku aktuelizuje u svom kontekstu. Ukoliko neko hoće da bude uspješan pisac bajki, bez obzira u kom vremenu, on mora da prihvati i prepozna ono što je njena suština. Bajku  karakteriše njena bajkovitost. Sve bajke imaju identičnu strukturu što dokazuju istraživanja Vladimira Jakovljevića Propa. Ako se prepoznatljiva srž i suština bajke naruši ubija se njena bajkovitost. Ona treba da čuva  jednostavni siže, samo je stvar konteksta u koji će priča biti smještena - ispričao je Simanović.

Kao primjer za to naveo je Andersenovog “Olovnog vojnika” koji u poređenju sa nekom drugom, klasičnijom bajkom djeluje drugačije.

- “Olovni vojnik” sadrži kompoziciju bajke koja je bitna da bi se bajkovitost sačuvala. U današnjem vremenu, primjer pisanja bajke je sjajna Grozdana Olujić koja je uvrštena u lektiru za osnovnu školu - rekao je Simanović.

Naglasio je da je najveći problem kako danas djeci interpretirati bajku.

- Pitanje je kako je postaviti. Ukoliko se prepozna srž koja postoji u “Crvenkapici”, “Pepeljugi”, “Snježani i sedam patuljaka” djeca će lakše prihvatati i shvatati šta je uistinu bajka, što je bitan elemenat u procesu obrazovanja i za razumijevanje teksta i književnosti - zaključio je Simanović.

Andersenovo cjelokupno stvaralaštvo ukazuje na duboko poznavanje nepravdi koje je viđao svuda oko sebe, a koje je i sam doživljavao.

- Bajke leže u meni poput sjemenki. Potreban je samo dašak vjetra, zraka sunca ili kap gorčine pa da se rastvore u cvijet - kazivao je veliki Andersen.

Počeci

Na ostrvu Finen u Danskoj, u gradiću Odens, u porodici obućara Hansa Andersena, prije 215 rođen je dječak Hans Kristijan Andersen. Nakon očeve smrti kao četrnaestogodišnji dječak budući slavni pisac ostao je bez ičega. Ubrzo je otputovao za Kopenhagen kako bi pohađao glumačku školu s baletom i pjevanjem. No, iz škole su ga otpustili, s obrazloženjem da je netalentovan. Uz pomoć pokrovitelja, direktora Kraljevskog pozorišta, Andersen je uspio da završi školovanje. Njegovo prvo uspješno djelo bio je putopis “Šetnja od Holmenskog kanala do istočne tačke ostrva Amagera” iz 1829. godine.  Postao je poznat kada je objavljen roman “Improvizator” iz 1835. godine, koji je napisao nakon putovanja po Italiji oslikavajući u njemu borbu mladog pisca za afirmaciju.