Poznati istoričar iz Rijeke dr Goran Šarić često zna da svojim izjavama ustalasa javnost, a poznat je po tome što je iznio tvrdnju da su Srbi i Hrvati isti narod, ali da ih je posvađao Vatikan.

Sada je na Fejsbuku izazvao veliku pažnju statusom posvećenom Novaku Đokoviću, odnosno događaju koji potresa sportski svijet posljednjih dana kada je najbolji teniser planete diskvalifikovan sa US opena jer je nenamjerno lopticom pogodio linijskog sudiju.

Status je počeo pitanjem "Da li zapadnjake boli loptica ili Nole?".

- Tog 22. maja bila je subota i jedan dvanaestogodišnjak slavio je rođendan, veselo igrajući tenis sa prijateljima dok su mu iznad glave prolazili vojni avioni koji su više od 2 mjeseca svaki dan bombardirali njegovu zemlju. Ali on se nije plašio, kao što se nisu plašili ni svi oni građani koji su tih dana u majicama na metu dežurali na mostovima, kao što se nije plašio ni Milenko Pavlović kad se sam u neispravnom migu zaletio na NATO eskadrilu. U malom Noletu probudila se ta iskra prkosa, ona srpska potreba da se pod bilo koju cijenu stane na crtu nepravdi. Godinu dana kasnije otišao je u Minhen, u tenisku akademiju čuvenog hrvatskog trenera Nikole Pilića: 'Još tada sam znao da će Novak biti prvi' prisjećao se kasnije Pilić - piše hrvatski istoričar.

On potom podsjeća na samo neke od brojnih Novakovih sportskih uspjeha.

- Već sa 14 godina Đoković je bio trostruki prvak Evrope-u singlu, dublu i ekipno. 2008. osvaja Austalian Open sa samo jednim izgubljenim setom u cijelom turniru. 2011. vezao je 43 pobjede za redom što je neviđen skor u svijetu tenisa i osvojio deset turnira, od kojih tri grend slema među kojima i Vimbledon i pet Masters turnira. 2012. dobiva prestižnu nagradu Lauresu, kao najbolji sportaš svijeta. 2013. nastavlja uspjesima, već je 100 tjedana prvi na ATP listi. Slijedili su brojni trofeji, pa povrede i zasićenje, a onda je Đoković pokazao vrlinu koja krasi one najveće - povratak nakon pada. Ponovno osvaja Wimbledon i vraća se na prvo mjesto, ono koje mu pripada - piše Šarić.

Dodaje da se Novaku ne prašta uspjeh, te da "zapadnjake ne boli loptica koja je pogodila sutkinju u vrat", već to što "jedan Srbin pobjeđuje u njihovom gospodskom sportu".

- Naš narod kaže da vam ljudi sve mogu oprostiti osim uspjeha. Zapadnjake ne boli loptica koja je pogodila sutkinju u vrat. Isto su uradili Aljaž Bedene prije deset dana u Nju Jorku i Rodžer Federer prije devet godina na Australian Openu, pa nisu bili kažnjeni. Zapadnjake boli što jedan Srbin, Balkanac, 'inferiorna rasa' pobjeđuje u njihovom 'gospodskom sportu' kojeg lažni engleski džentelmeni (ako neko misli da su Englezi gospoda, nek dođe na Zrće) igraju u bijelim rukavicama. Oni koji su izgradili carstva na muci i krvi Indijanaca, crnaca, Aboridžina, Indijaca, oni koji su vršili kulturocide po cijeloj kugli zemaljskoj (jer kad Pink panteri ukradu jednu sliku to je kriminal, a kad zapadnjaci pokradu svo blago Inka ili Egipćana, to je ljubav prema umjetnosti), oni se obuku u bijelo i uživaju u tenisu. I svaki put njihove favorite u koje su uloženi milioni eura pobjeđuje jedan skroman Srbin. To što taj Srbin ne vjeruje u njihove verzije povijesti, u prisilne vakcinacije i đubre koje nam šalju pod etiketom prehrambenih artikala još su mu dodatne 'mane' - ocjenjuje ovaj istoričar.

Ističe da je saglasan sa riječima kako je Novak "najpotpuniji čovjek".

- Nole je najpotpuniji čovjek kojeg sam u životu upoznao. - rekao mi je Semir dok smo stajali u podnožju bosanske piramide Sunca. Nisam mogao, a da se ne složim sa tim riječima. Svoju veličinu Novak je pokazao toliko puta da mi knjiga ne bi bila dovoljna da sve opišem, njega nije zanimalo sebično gomilanje eura i dolara, on je skupljao ono blago za koje Isus kaže da mu rđa i moljci ne mogu ništa - pomagao je u tišini ne samo Srbima, već i Hrvatima (više nego većina hrvatskih sportaša), Bošnjacima, slao pomoć u razne djelove svijeta. Za mnoge od njegovih humantiranih akcija možda nikad nećemo ni saznati - kaže Šarić i zaključuje:

- Đoković je arhetip savršenog Srbina, spoj istinske duhovnosti, predanog fizičkog rada, humanitarnog aktivizma i uspjeha u svom poslu. Srbija neće biti velika onda kad njezine karte budu iscrtavali kafanski nacionalisti koji liče na četnike iz Bulajićevih filmova. Niti dok se narod bude zaluđivao zadrugama i sultanovim ženama. Srbija će biti velika onda kad bude kao Nole. Kada se vrati svojoj pravoj povijesti i istinskoj svetosavnoj duhovnosti. Tada će srpski uspjesi zaboljeti zapad kao Novakova loptica".