Danijela Mrda, direktor JU OŠ “Sveti Sava” iz Istočnog Novog Sarajeva, u intervjuu za Kateru govori o ustanovi na čijem je čelu, učenicima škole na koje je posebno ponosna, kao i svojoj ljubavi prema poeziji za koju kaže da se razvila u djetinjstvu, kao i o svojoj novoj zbirci poezije koja će uskoro ugledati svjetlost dana. O čemu smo sve razgovarali sa Danijelom, pročitajte u našem novom intervjuu.

Možete li nam, za početak, reći nešto o sebi? Kako je izgledao Vaš put do mjesta direktora osnovne škole „Sveti Sava“?

Rođena sam 12. februara 1977. godine u Sarajevu, a moj put do direktora Osnovne škole „Sveti Sava“ je i tipičan i atipičan prosvjetarski put. Vrlo rano sam počela učiti engleski jezik, čak prije regularnog tj. tradicionalnog školovanja, jer je u mom komšiluku živjela penzionisana profesorica engleskog jezika. Ona je po svemu bila atipična gospođa, meni je bilo interesantno boraviti u njenoj kući i vrlo brzo smo se dogovorile da naša komunikacija sa srpskog pođe na engleskom i moja ljubav prema stranim jezicima se na taj način razvila.

Negdje 1998/1999. školske godine, direktor srednje škole Istočna Ilidža, gospodin Vujica, tražio je ljude koji poznaju jezike, jer nije bilo dovoljno kadra u tom periodu i zamolio me da dođem i pokušam držati nastavu u gimnaziji i srednjoj stručnoj školi i ja sam se vrlo rado odazvala njegovom pozivu.

Onog trenutka kada sam prvi put kročila u učionicu, moja ljubav prema radu u prosvjeti je postala neodvojivi dio moga bića. Vrlo brzo sam upisala studije engleskog jezika, jer poznavanje jezika bez zvaničnog dokumenta ne znači mnogo u današnje vrijeme.

S obzirom na to da sam se udala mlada, sa 20 godina, a sa 21 već postala majka, izazov studiranja je tim bio veći i ozbiljniji i zahtijevao mnogo više napora, nego kada to radite iz roditeljskog doma. Završila sam fakultet u roku, a u međuvremenu sam već počela raditi u Srednjoj školi „28. juni“ koja je negdje obilježila moju karijeru, ali vjerovatno sam i ja ostavila neizbrisiv trag u mnogim aktivnostima koje sam tamo kao profesor realizovala sa srednjoškolcima.

Zahvaljujući podršci svih kolega i rukovodstva škole, koja je uvijek imala osjećaj da afirmiše mladog nastavnika koji želi da radi, bila sam jedan od najtrofejnijih nastavnika u toj školi. Kada sam ostvarila sve što sam mogla da ostvarim u učionici, prijavila sam se na konkurs, prošla i postala direktor Osnovne škole „Sveti Sava“ i mislim da već drugi mandat poprilično uspješno obavljam tu funkciju.

Koliko Vam je rad u nastavi pomogao da se snađete na poziciji direktora?

Da bi obavljali dobro funkciju direktora, vi prvo morate dobro poznavati sve one procese koji se dešavaju u školi. Nastavni proces i jeste najvažniji dio tog sistema, a kada dolazite direktno iz nastavnog procesa onda znate i šta su njegove prednosti, a šta mane. Pruža vam se mogućnost da iz jedne druge perspektive kreirate i unapređujete nastavni proces. Ja sam dobila tu priliku i na njoj sam neizmjerno zahvalna.

Kakvo je stanje u Vašoj školi danas? Upoznati smo da imate jako dobre rezultate, kako u nastavnim, tako i u sporstkim aktivnostima na republičkom nivou. Da li biste ovom prilikom izdvojili neke od uspjeha vaših đaka?

Osnovna škola „Sveti Sava“ je najveća škola na našoj regiji i ima gotovo 1000 učenika, a obuhvata centralnu školu, i područno odjeljenje u Tilavi, koje je takođe devetogodišnje. Prevalili smo mi dug put u protekle četiri i po godine od kako sam ja direktor, jer smo u tom periodu postigli najbolje rezultate u takmičarskom dijelu u Republici Srpskoj. Mi imamo državnog prvaka iz matematike, to je naš učenik Filip Lalović, a ove godine planiramo da ode na balkanijadu iz matematike, za koju ga pripremamo. On je prvak i iz fizike i iz informatike. Mi smo prošle godine u ukupnom skoru ostvarili najbolji rezultat, ne samo iz predmeta koje sam navela, nego smo bili i na republičkom i državnom takmičenju iz engleskog jezika, srpskog jezika, saobraćaja. Osvojili smo niz nagrada u projektnim aktivnostima.

Ovo je jedna škola koja sebi postavlja visoke ciljeve, ostvaruje ih i mislim da ako ovako nastavimo, za koju godinu možemo biti reper za kvalitet, ne samo u našoj regiji, nego širom Republike Srpske, ali i BiH.

Da li se u sklopu ove škole sprovodi neki vid inkluzivnog obrazovanja?

Kako je nastavnim planom i programom predviđeno, Osnovna škola „Sveti Sava“ već duži niz godina provodi inkluzivnu nastavu. U našoj školi imamo 24 učenika koji pohađaju nastavu po prilagođenom nastavnom planu i programu. Neki od tih planova su individualni, neki su djelimično prilagođeni, neki sa samo izmijenjenim ishodima i ciljevima. Sva naša djeca koja iskazuju određene različitosti i potrebe kada je savladavanje nastavnog plana i programa u pitanju, su takvu vrstu plana i dobili.

Mnogo je lakše raditi kada imate stručnu službu zastupljenu na adekvatan način. U našoj školi radi gospođa Nataša Trifunović, koja je diplomirani defektolog-oligofrenolog i pruža nesebičku podršku nastavnicima u izradi nastavnog plana i programa, ali isto tako radi i jedan na jedan sa učenikom tokom defektološkog tretmana.

Moram istaći da smo napravili velike iskorake u oblasti inkuzivne nastave, da naš stručni tim škole vrši ranu detekciju. U prvom i drugom razredu se obično vrši pratnja i opservacija i identifikacija određenih poteškoća u učenju i učešću kod djece, pa u narednom periodu stručni tim izrađuje IOP-e, koji su nama osnova za pokretanje određenih aktivnosti, tj. izrade odgovarajućih nastavnih planova i programa.

Kada pričamo o inkuzivnom obrazovanju, obično pričamo samo o djeci sa posebnim potrebama misleći na djecu koja imaju razvojne poteškoće. Nekako nažalost zanemarujemo da su posebno nadarena djeca, takođe djeca sa posebnim potrebama. Nastavni plan i program zaista omogućava da sada možemo identifikovati i tu djecu, i u saradnji sa Republičkim i pedagoškim zavodom, mislim da ćemo u narednom periodu izrađivati i planove i programe za tu djecu, koju identifikujemo kao posebno nadarene, a mislim da ih na ovom području i te kako ima, jer je ovo područje da dobrim genetskim štofom, koja su po svemu osobita i postižu izuzetno dobre rezultate.

Da li se i u ovoj školi, kao u većini škola u Republici Srpskoj prisutno smanjenje broja upisanih prvačića?

Ja se zaista moram pohvaliti, Osnovna škola „Sveti Sava“ bilježi porast broja učenika. Negdje je i naša opština identifikovana kao opština sa najvećom natalitetnom stopom u Republici Srpskoj i zahvaljujući mladim bračnim parovima koji su odlučili svoj život i porodicu zasnovati na našoj opštini, to se reflektuje na broj učenika u našoj školi. Prošle godine smo upisali pet odjeljenja u centralnoj školi, a očekujem i ove godine da će tako biti.

Škola nam je postala poprilično tijesna pa se dograđujemo. Trenutno su u toku građevinski radovi i prave se dvije učionice koje će prohodnost đaka kroz školu učiniti lakšom, ali i vratiti nazad nastavnike u zbornicu, jer smo zbornički prostor ustupili učioničkom, a nastavnici nam provode vrijeme malih i velikih odmora u holu škole, zajedno sa učenicima.

Kada pogledamo na proteklu godinu, koje događaje ili projekte biste izdvojili kao značajne?

Život Osnovne škole „Sveti Sava“ je jako dinamičan, pa je i projekta i aktivnosti bilo mnogo. Ono što bih ja izdvojila jeste projekat sa Merkur osiguranjem kada je naša škola osvojila 5.000 KM za jedan izuzetan projekat „U zdravoj školi zdrava djeca“. Na tom projektu, naša djeca sa posebnim potrebama, zajedno sa ekološkom sekcijom, imala su priliku da ravnopravno učestvuju u sadnji ukrasnog i ljekovitog bilja, od kojih danas pravimo svoje čajeve i kod djece razvijamo ekološku svijest kako je važno zdravo živjeti, zdravo se hraniti, piti zdrave čajeve, prirodne sokove itd.

Pored toga, jedan od izuzetnih projekata je izgradnja senzorne sobe, koja je donacija predsjednika Republike u vrijednosti od 30.000 KM. Izgradnja takve sobe nije značajna samo za našu školu već i za čitavu regiju, jer će usluge senzorne sobe moći koristiti sva naša djeca sa regije sarajevsko-romanijskog platoa, a kroz jedan projekat smo identifikovali da ih ima više od stotinu.

Svjesni smo da živimo u informacionom dobu, kojeg prate promjene u svim sferama društva, pa tako i u obrazovanju. Da li nastavni kadar prilagođava nastavu novim generacijama koje odrastaju u moru informacija i zahtijevaju možda drugačiji pristup?

Nastavni plan i program, ovako kako je definisan, ostavlja svakom nastavniku 30% apsolutne slobode da kreira svoj čas prema zahtjevima odjeljenja. To jeste veliki izazov za svakog nastavnika, ali onaj nastavnik koji radi na sebi, sebe stručno osposobljava svakako može jedan takav čas organizovati prema potrebama odjeljenja.

Dijete 21. vijeka je sasvim drugačije i zahtjevnije od onog kakva su djeca bila prije nekih 30, 40 godina unazad. Djeca su danas informatički mnogo sposobnija. Od najmlađeg dječijeg uzrasta, android aplikacije su nešto sa čime se djeca susreću, ali taj brzi protok informacija nažalost sužava fokuse njihovog interesovanja.

Ako se nastavnik dobro ne pripremi za čas, tom djetetu je na času dosadno. Onda imamo situaciju da je nemirno, da priča, da ne izvršava svoje zadatke, da mu oni nisu dovoljno dinamični, i nastaje nedisciplina u razredu.

Onog momenta kada nastavnici uspiju, a mislim da nastavnici u našoj školi to rade poprilično dobro, da odgovore zahtijevima te brze mladalačke inteligencije i kreiraju svoj čas tako da on bude dinamičan i da su učenici uključeni u svaku od aktivnosti na adekvatan način, mislim da neće biti problema u savladavanju kompletnog nastavnog plana i programa.

Frontalni metod rada je zaista nešto što više ne odgovara djetetu 21. vijeka. Individualni rad jeste dobar, ali rad u grupi i u zajedničkim aktivnostima je najbolji. IT tehnologije, pametne table, sve ono što naši učenici imaju, svakako nastavni proces čine mnogo lakšim i za kreirati i za relizovati.

Znamo da volite poeziju i da planirate izdavanje zbirke pjesama. Šta Vas inspiriše da pišete, možete li nam reći nešto o tome?

Kada završite studije književnosti, bila ona strana ili domaća, vi odredite i svoj put ljubavi prema knjizi i prema pisanoj riječi. Moj nastavak školovanja je bio sasvim prirodan, upisala sam postdiplomske studije na teoriji književnosti i stekla zvanje magistar književno-istorijskih nauka oblast anglistika, na Filozofskom fakultetu u Istočnom Sarajevu. Da bi se bavili tim poslom, morate prije svega voljeti pisanu riječ i biti uvijek spremni da pratite trendove u književnosti.

Moja ljubav prema književnosti se razvila još u djetinjstvu, bila sam član literarnih sekcija, takmičar i u osnovnoj i u srednjoj školi. Moram priznati da je poezija i moj izduvni ventil nakon jednog stresnog i napornog dana, kakav čovjek ima u svakodnevnom životu. Dugo sam to čuvala samo za sebe i to je bilo možda najintimniji dio moga bića, ali na nagovor meni dragih  i bliskih ljudi, usudila sam se da moja poezija ugleda svjetlost dana, tako da će vrlo brzo izaći moja prva zbirka poezije pod nazivom „Noćni razgovori“. Promocija će biti 16. aprila u Kulturnom centru Istočno Novo Sarajevo.

Šta biste za kraj poručili roditeljima i učenicima koji nas prate?

Roditeljima bih poručila da brinu o svojoj djeci na najljepši i najintimniji način. Da im se posvećuje pažnja, da ih slušaju kada imaju nešto da im kažu. Bez obzira što znam da su svi u ovom vremenu i umorni, i iscrpljeni, poslovi koji radimo su jako stresni, ali ako podbacimo kada je vaspitanje u pitanju, onda smo podbacili smisaono u životu. Smatram da trebaju i da ih grle i ljube i da im svaki dan govore da ih vole. Kada je dijete osnaženo emotivno, ono će se mnogo spremnije boriti sa svim izazovima koje im nosi život.

Smatram da je osnova i temelj svega u životu dobra i stabilna porodica, a škola je tu da nadogradi i dopuni u obrazovnom smislu sve ono šo treba jednom mladom čovjeku.

Što se tiče obrazovanja u Istočnom Sarajevu, mi imamo dobar genetski kod, imamo izuzetnu djecu, smatram da ako svi zajedno sarađujemo, i roditelji, i škola i lokalna zajednica, mladim ćemo učiniti ovo mjesto boljim za život.

Naša djeca su naše najveće blago i ja u djecu najviše vjerujem. Na njima počiva budućnost ovog čovječanstva, a mi odrasli imamo veliku obavezu, a to je da im pomognemo da u tom čovječanstvu nađu svoje mjesto za život.