Kada bi vam neko rekao da se u Istočnom  Sarajevu nalazi jedno od 12 posto najboljih preduzeća u Bosni i Hercegovini, vjerovatno biste mislili da se radi o šali. Ali u našem gradu zaista postoji preduzeće koje je svojim marljivim radom, i trudom zaposlenih izašlo na sam vrh kompanija u Bosni i Hercegovini. Radi se o ZU Stomatološkoj ambulanti Lukić, koju uspješno vodi stomatolog Igor Lukić sa svojim timom. Ova ordinacija je, dugi niz godina, praćena od strane domaćih i stranih institucija i zavrijedila je priznanje kao jedna od najpoželjnijih kompanija u cijeloj državi. Sa Igorom smo razgovarali o stomatologiji, ali i mnogim drugom zanimljivim temama, a više o tome čitajte u Katerinom novom intervjuu.

Možete li nam za početak reći nešto o vama, zašto ste se odlučili za stomatologiju, gdje ste sticali obrazovanje?

Počelo je to još ratne 94. godine kada i nije bilo velikog izbora srednjih škola. Odlučio sam se za zubotehničku školu, jer me oduvijek privlačio taj filigranski rad, tj. nešto što čovjek svojim rukama može da stvori i da pokaže. Po završetku srednje škole, logično je bilo da nastavim stomatologiju, koju sam i upisao 98. godine u Foči, i kao posljednja generacija po starom planu i programu, završio sam je u roku 2005. godine i odmah poslije toga sam se zaposlio.

Nakon sticanja obrazovanja, kako je izgledala vaša karijera?

Još u toku studija, kao pripravnik sam dolazio u jednu ordinaciju na Bijelom Polju, a nakon završetka studija otvorio sam svoju ordinaciju. U početku je to bila ordinacija u kojoj smo radili ja i stomatološka sestra Snježana Papaz, da bi nakon godinu dana, dok se posao razradio zaposlio još jednog stomatologa, doktora Igora Kulašinca. S obzirom na to da smo stvarno imali posla i izvjestan broj pacijenata, posao je rastao i zapošljavali smo i druge ljude. Trenutno u ordinaciji radi pet ljekara i dvije stomatološke sestre, a od toga je jedna doktorica specijalista ortopedije vilice i zuba. Radimo u dvije smjene, od 8 ujutru do 9 naveče.

Možete li uporediti stomatologiju iz perioda početka vaše karijere i sada. Koliko se promijenila tehnologija i u kom smijeru se danas razvija?

Naravno da je tehnološkim razvojem i stomatologija poprimila drugi oblik i u mnogome olakšala rad samom stomatologu u smislu preciznijeg i adekvatnijeg liječenja zuba. Većina ordinacija sada posjeduje svoje rentgen aparate, aparate za korijensko liječenje zuba i drugu opremu koja ranije nije ni postojala. Takođe, danas je sve kompjuterizovano, mnogo je lakše voditi evidenciju o pacijentima, jer u programu odmah vidite ko vam dolazi, kakvo mu je stanje zuba, kako će se pripremiti za intervenciju itd.

Privatna klinika predstavlja veliku odgovornost. Čime se rukovodite prilikom odabira saradnika i koje su to vrijednosti koje gajite među vama?

S obzirom na to da sam krenuo od početka sam, imao sam to zadovoljstvo da biram saradnike sa kojima ću raditi, i uglavnom su sve to bile moje kolege sa fakulteta. Ono čime sam se rukovodio su prvenstveno kvaliteti ljekara kao čovjeka. Na prvo mjesto sam stavljao ljude koji su bili časni i pošteni i koji znaju svoj posao, naravno. Upak, birate ljude sa kojima trebate provesti 8 sati u ordinaciji. Opet kažem, lako je od dobrog čovjeka napraviti dobrog stomatologa.

Mislim da smo mi jedna velika porodica, tako da su i odnosi u našoj ordinaciji gotovo podorični.

Šta mislite šta je glavna prijetnja zubima danas, da li je to ishrana, stres, cigarete? Koji proizvodi najviše utiču na pojavu karijesa?

Ishrana današnjeg civilizovanog čovjeka se mnogo promijenila u odnosu na raniji period kada su se koristili manje obrađeni, manje konzervirani proizvodi. Danas u gotovo svim proizvodima imate tzv. sakrivene šećere koji se nalaze čak i u slanim namirnicama tipa kečapa i ostalih dodataka jelima. Većina hrane je puna aditiva, konzervansa i hrana je mnogo više obrađena nego prije. Praktično naš mastikatorni aparat (zubi i mišići) nemaju tolike potrebe za žvakanjem, drobljenjem hrane. Hrana je mnogo ljepljivija i puna je pojačavača okusa i šećera što u mnogome doprinosi tome da je sam procenat nastanka karijesa kod stanovništva povećan.

Poznata je pojava da u skandinavskim zemljama gotovo i da nema karijesa. Da li to znači da preventivne mjere mogu i te kako da utiču na zdravlje zuba?

Naravno, prevencija bi trebala da bude osnov da oboljenje ne nastane. Kada me roditelji pitaju, kada treba da dovedu dijete u stomatološku ordinaciju, ja im obično kažem da ih dovedu onda kada im nikne prvi zub. Dijete treba i da se privikne na stomatologa, na ambijent ordinacije, a i mi možemo da promijetimo, bez obzira što dijete ima jedan dva, ili čak ni jedan zub, neke loše navike djeteta, recimo da cucla prst, da produženo koristi dudu, ili da ima neke urođene ili stečene malformacije.

Prevencija u mnogome može da utiče na to da se kvar uopšte ne pojavi. U ordinaciji imamo neke pacijente koji su sada već dječaci i djevojke koje vodimo već desetak godina, a većina njih nema ni jedan kvar u ustima. Dok su bili mali, i imali mliječne zube, radili smo preventivnu fluorizaciju zuba, radili smo obuku o adekvatnom četkanju i pranju zuba, edukovali smo roditelje o pravilnoj ishrani djeteta.

Neki roditelji često kažu nema slatkiša. Mi ne kažemo tako. Slatkiši nisu problem niti njihova količina, već intenzitet unošenja tih slatkiša. Roditelji stave na sto razne grickalice, smokije, čipsove, slatkiše i dijete ih konstantno uzima pomalo, pa je ta ljepljiva hrana konstantno prisutna u dječijim ustima pa je samim tim povećan rizik od razvoja karijesa. U tom pogledu, opasni su i sokovi koji su prepuni šećera, a intenzitet unošenja je teško kontrolisati. Zube je potrebno oprati pola sata nakon unošenja hrane, bez obzira koliko te hrane unijeli.

Takođe, do neke 11. godine dijete nema razvijene motoričke sposobnosti da adekvatno opere zube, pa bi svaki stomatolog trebao da obuči i dijete i roditelja kako se peru zubi.

Koliko često preporučujete odrasloj osobi da posjećuje stomatologa?

Naravno da sve zavisi od toga da li postoje kod pacijenta stečene ili razvojne anomalije u smislu odnosa vilica, položaja zuba itd. Oni koji imaju takvih problema, naravno da ćete ih naručivati na svaka 2-3 mjeseca, a mi obično zakazujemo preglede na svaka 3-4 mjeseca. Oni pacijenti koji imaju stečene navike o održavanju higijene, i koji nemaju razvojnih i stečenih anomalija njih naručujemo na 6 mjeseci na kontrolne preglede.

Danas se sve češće pacijenti i stomatolozi odlučuju na implantate. Šta nam možete reći o tom trendu?

Implantati su nešto što je kod nas zaživjelo u proteklih desetak godina. U mnogome zavisi da li ćemo se odlučiti da uradimo impantate, tj. zavisi od stanja u ustima, navikama o održavanju oralne higijene, od zdravstvenog stanja pacijenta, rasporeda zuba itd. Naravno da nećemo ugraditi impantat osobi koja je potpuno zanemarila stanje svojih zuba te je u 40. ili 50. godini odlučila da to uradi. Ako već odaberemo pacijenta za implantat, on mora biti zdrav, imati dobre navike, zdravu kost.

Zub je ugrađen i fiksiran u kost uz pomoć ligamenata koji imaju ulogu svojevrsnih amortizera koji zubu omogućavaju blago kretanje u kosti. Po površini, prirodni zub je uz desni pripojen vlaknima, koja ne dozvoljavaju prodiranje i zaostajanje ostataka hrane oko samog zuba. Kod implantata imamo jednu čvrstu i krutu vezu, jer kad ugradite implantat tu više nema amortizacije. Tako da je najveći problem prijapanje desni oko implantata, pa taj prostor u kome može doći do zaostajanja hrane može da dovede do peri-implantitisa itd.

Koja su Vaša interesovanja osim stomatologije?

Svojevremeno sam ušao u politiku jer sam htio da svom narodu, tj. ljudima sa kojima živim, i našoj djeci naravno, barem malo olakšam život sa nekim novim idejama, novim projektima.

Zajedno sa svojom suprugom pisao sam plan i program sa realnim i ostvarivim idejama koje bi mnogo doprinijele razvoju lokalne zajednice.

Trebević je planina vulkanskog porijekla, ispod koje protiče termalna žila koja izvire na Ilidži koja se tamo i koristi. Zar ne bi bilo pametno tu termalnu žilu iskoristiti, napraviti neko banjsko liječilište koje bi bilo poznato. Gdje god sam spomenuo tu termalnu žilu, nailazio sam na otpor.

Sticajem okolnosti moj sin je dobio alergiju, za koju nismo tačno znali čime je prouzrokovana. Uzeli smo svojevremeno madrace od memorijske pjene ne bi li riješili problem, ali sam ih na kraju sve izbacio jer poznajući hemiju, memorijske pjene se proizvode od poliuretana, koji su derivati nafte, što znači da spavamo na nafti, a imamo vunu koja je jeftinija, zdravija i medicinski je dokazano da ima pozitivna svojstva na organizam. Tako sam došao na ideju da se formira jedna mala fabrika koja bi se bavila otkupom, preradom i proizvodnjom proizvoda od vune, prvenstveno madraca, jorgana, jastuka, ali i termoizolacionih fasada. Čak sam predočio ovu ideju Norvežanima koji su bili oduševljeni, jer se vuna, miješanjem sa nekim mineralnim solima, pokazala da ima najidealnije termoizolacione sposobnosti. Dao sam prijedlog lokalnim vlastima međutim oni nisu imali smisla za to i nisu prepoznali mogućnost razvoja takve fabrike.

Jedna od ideja tog programa bila je i formiranje javne kuhinje, u koju bi narod mogao da dođe, pojede toplu čorbu, porazgovara i ugrije se u toku zimskih hladnih dana. Mislim da imamo potrebu za tim, ali opet nažalost, nije bilo sluha o toj ideji.

Mislim da svi podsticaji koji se daju privrednicima i poljoprivrednicima daju se isključivo zbog političkih poena, ne daju se ljudima kojima je potrebno. Zašto se na kraju krajeva ne bi radilo o proizvodnji, preradi i prodaji, a ne samo o proizvodnji. Zašto poluproizvode izvozimo kada smo sigurno sposobni da gotov proizvod plasiramo na tržište.

Pomenuo bih još, s obzirom da sam se bavio boksom u toku školovanja, a imamo jednu salu, da smo u toku osnivanja jednog bokserskog kluba. Svaki sport i psihološki i fizički formira pojedinca, i na neki način ga sklanja sa ulice, tako da idemo i u tom pravcu, papiri za registraciju su predati, pa će uskoro, nadam se, i da zaživi.

Šta biste za kraj poručili našim čitaocima?

Poručio bi im da posjećuju redovno stomatologa, da brinu o zdravlju svojih zuba. Mi smo jedna od rijetkih stomatoloških ordinacija gdje se pregled ne plaća. Svim čitaocima Katere bih poručio da dođu na  kontrolni pregled na svaka 3 do 4 mjeseca, da bi se edukovali i informisali o načinu unaprijeđenja svog oralnog zdravlja.