Ivan Trnčić je mlad, uspješan i talentovan umjetnik iz Istočnog Sarajeva, čija ljubav prema fotografiji i prirodi traje, kako kaže, oduvijek. Za sebe kaže da je kreativac i da mu je životni cilj da radi ono što voli, te da se u tome stalno usavršava.
Razgovor sa Ivanom je protekao u jako lijepom raspoloženju, pa ćemo putem našeg intervjua pokušati da vam prenesemo djelić te atmosfere.
Za početak, recite nam nešto o sebi?
Svima sam poznatiji kao Vivo studio, a zapravo se zovem Ivan Trnčić.
Za sebe smatram da sam kreativac. Vodim se jednom starom izrekom koja kaže “Izaberite posao koji volite i nećete morati da radite ni jedan jedini dan u životu.” To mi je neki životni moto, a cilj mi je da uživam radeći ono što volim i da se stalno u tome usavršavam. Veliki sam zaljubljenik u prirodu, te je sam neki izbor profesije nekako došao sasvim spontano. Kroz svoj rad ispoljavam svoju viziju umjetnosti i svijeta po mojoj mjeri.
Kako i kada ste se počeli baviti fotografijom i snimanjem dronom?
Ljubav prema fotografiji i lijepim predijelima čini mi se, traje oduvijek. Još u ranom djetinjstvu pored jurnjave za loptom, počeo sam istraživati prirodu i uglove iz kojih je posmatram. Što se tiče samog drona, ideja da ga imam došla je u proljeće 2014. godine. U to vrijeme, dron je na neki način još uvijek bio misterija na ovim prostorima. Imao sam želju da, s obzirom da strašno volim da putujem, očima svog objektiva zabilježim sve te prirodne ljepote naše zemlje i okoline. Uvijek sam se divio nekom vazdušnom kadru, te sam se počeo interesovati za tu famoznu „leteću“ kameru i u novembru 2014. kupio sam svoj prvi dron. Od tada do danas promjenilo se dosta toga, mijenjala se oprema, kadrovi, projekti, ali taj neki entuzijam za snimanje i montažu i dalje traje istim intenzitetom.
Možete li nam reći nešto više o Vivo studiju?
Ideja za osnivanje Vivo studija proizilazi od toga da se na jednom mjestu spaja nekoliko vrsta umjetnosti. Studio je osnovan prije četiri godine i bavi se snimanjem i slikanjem iz vazduha. Pored toga, u zadnje vrijeme polako uvodim i snimanje profesionalnom kamerom koju sam nedavno kupio i koja posjeduje dosta dodatne opreme. U studiju radimo kompletan posao, snimanje, montažu, produkciju, doradu. S početka sam većinu poslova u studiju obavljao sam, međutim, kako se obim posla povećavao stvorila se potreba za ozbiljnijim saradnicima. Aktivno sarađujem sa velikim prijateljem Markom Jovančićem, koji je, iako je mlad, vrhunski dizajner, snimatelj, montažer i ozbiljan umjetnik. S obzirom da je student Akademije scenskih umjetnosti – Smjer režija u Sarajevu, njegovi savjeti i sugestije su dosta oblikovali i način mog rada proteklih godina. Saradnju uspješno ostvarujemo zajedničkim projektima, snimanjem vjenčanja, festivala, video spotova, raznih događaja, kako u regionu, tako i šire, što meni zaista pričinjava veliko zadovoljstvo i priliku da profesionalno napredujem.
Koju opremu koristite? Koliko je novca potrebno za kvalitetnu opremu?
Kada je u pitanju umjetnički kadar, dobra oprema uopšte nije presudna, jer njihova ljepota nije uslovljena kvalitetom opreme. Ponekad se i telefonom uhvate dragocjeni momenti. Često se desi da nisam ponio opremu, a onda se ukaže prilika za odličnu fotografiju ili kadar u kome treba iskoristiti ono što je pri ruci da bi se ona zabilježila. Međutim, kada je u pitanju posao, tu je itekako potrebna kvalitetna oprema da bi se napravio kvalitetan snimak. To koliko je novca potrebno zavisi od toga da li kupujete novu ili polovnu opremu, u svakom slučaju, nije povoljna “igračka”.
Gdje pronalazite inspiraciju za rad?
Kao i kod većine umjetnika, inspiracija dolazi sama. Generalno, pronalazim je u svakodnevnim situacijama. Gdje god da se nađem razmišljam o tome kako napraviti dobar snimak. Kadrove “pravim” u glavi, kad ne ponesem kameru često se pokajem, jer vidim nešto sto sam mogao da zabilježim, a nisam. Ono čime se bavimo uslovljava i način na koji mislimo i doživljavamo svijet oko sebe, stoga neke obične, drugim ljudima nebitne i neuočljive stvari, meni posluže kao asocijacija za niz snimaka i savršenih prizora koje, živjeći urbano i brzo, lako previdimo. Dakle, ne tragam za inspiracijom, već puštam da ona pronađe mene, što se, bar do sada, pokazalo kao produktivan, zanimljiv i perspektivan metod.
Koja su osnovna pravila kada je u pitanju snimanje dronom i koliko je teško naučiti upravljati kamerom?
Dron je, u suštini, poprilično jednostavan za korišćenje. Na neki izvjestan način može se uporediti i sa vožnjom automobila. Imate kameru koja je u vazduhu, a telefon ili integrisani displej služi kao ekran. Postoje komande koje pokreću dron i kojim se određuje pravac letenja, kao i visinu od onoga što snimamo. Najteže je „naučiti“ kako pronaći kadar, jer je to nešto s čim se zapravo morate roditi i vjerujem da je za to potreban talenat i naravno, sinhronizovati i uskladiti sve komande kako bi snimanje teklo glatko i kako bi bio uhvaćen svaki magičan trenutak.
Da li u budućnosti planirate proširenje ponude, kada je u pitanju Vivo studio?
Kako sam već spomenuo u jednom od prethodnih pitanja, s obzirom da se obim posla kontinuirano širi, prije svega, planiram proširenje kolektiva i saradnika Vivo studija. S obzirom na samu kompleksnost svega što radimo, neophodan mi je dobar tim. Osim toga, planovi se kreću i u pravcu kompletiranja ponude kada su u pitanju snimanja raznih događaja na više nivoa, cilj mi je da studio ponudi kompletnu uslugu na jednom mjestu. Naš rad možete pratiti i na društvenim mrežama.
https://www.facebook.com/vivostudio.ba
https://www.instagram.com/vivo.studio/
https://www.youtube.com/vivostudio
Da li imate neki savjet za ljude koji razmišljaju da krenu Vašim stopama?
Moj savjet je da, kao i u svakom poslu i interesovanju, budu jako uporni ako to stvarno žele, te da “lete” i kad im je plaćeno i kad nije. Smatram svoj posao jednim od najljepših zanata na svijetu jer mi donosi zabavu, izazove i drugačiju sliku svijeta, koja kroz objektiv uvijek dobije nove boje i nijanse, a kroz moju montažu i kompletan doživljaj onoga što je trebalo zabilježiti kamerom, bilo da je u pitanju obična ili moja omiljena – “leteća” kamera.