Naš sugrađanin Nikola Milićević iz Istočnog Novog Sarajeva koji je igrač FK Željezničar iz Sarajeva pozvan je nedavno u kamp U-17 reprezentacije BiH, što je bio i više nego dovoljan povod za razgovor sa ovim talentovanim mladim sportistom.

Sa Nikolom smo razgovarali o njegovim počecima u ovom sportu, kao i planovima za budućnost.

Gdje si počeo da igraš fudbal i šta je ono što te je navelo na to?

– Fudbal sam počeo da igram 2012. godine u julu. Škola fudbala ,,Tango” je organizovala Dansku školu u kojoj su imali  priliku svi dječaci koji žele da treniraju ovaj sport. Normalno, kao i svaki drugi dječak smatram da je fudbal najbitnija sporedna stvar na svijetu i svako želi da igra, i da nekada postane neki poznati fudbaler. Pokušao sam, krenuo sam kao igrač, igrao sam 6 mjeseci i onda kada sam počeo igrati Mini Maksi ligu, a trebao je golman. Na početku niko nije htio da bude golman, onda su odabrali mene i tako je sve počelo.

– Počeo sam u Tangu i igrali smo na turniru u Hadžićima polufinale protiv Željezničara i tu sam odbranio 2 od tri polufinala. Kada je njihov trener vidio to, pozvao me je da dođem na trening. Očigledno je da sam to zadovoljio i ostao sam tamo da treniram.

Koja je razlika između Škole fudbala ,,Tango” i kluba za koji sada igraš?

– Razlika je u tome što je u školi “Tango” bila šala u odnosu na ovo sada iz razloga što sam počinjao kao i svaki drugi dječak. Nikada nisam očekivao da ću preći na neki viši nivo, a kada me je Željezničar pozvao, nisam ni znao kakav je to klub i kolika je to veličina od kluba. Ustvari, danas sam tu u klubu koji je među najboljim u BiH. Sve je počelo iz neke šale i želje za uspjehom, a onda se nastavilo i danas je već to puno ozbiljnije.

Izabran si za državnu reprezentaciju, kakav je to uspjeh ta tebe i kako si se osjećao tada?

– To je sigurno jedan od najljepših momenata koje sam doživio do sada u fudbalskoj karijeri. Došao je trener i uručio mu je poziv za reprezentaciju. Lijep je osjećaj kada si izabran kao 1 od sigurno 100, možda čak i više hiljada dječaka u BiH da predstavljaš državu u fudbalu.

– U Željezničaru imamo često treninge, oko 4 puta sedmično i mogu reći da je veoma zahtjevno.

Da li fudbal utiče na kreiranje osobe?

– Naravno, to je jedan od načina da se djeca sklone sa ulice. Sve te negativne stvari koje postoje na ulicama, hiljade ružnih stvari koje nas okružuju, kroz taj neki sport se prevaziđu.

Šta nosi titula reprezentativca sa sobom i kako bi sebe ocijenio kao igrača od 1 do 10?

– Titula reprezentatica je nešto posebno. Izdvojen sam jedan od mnogo njih da predstavljam svoju državu tj. da predstavljam BiH i to je jedan od najljepših osjećaja na svijetu. Mnogo je zahtjevno i traži se puno truda.

– Ocijenio bih se sa jednom četvorkom, jer uradio sam dosta toga, ali ustvari ništa još nije urađeno. Tek sam počeo i ima još puno prostora za napredak.  Mnogo toga treba tek da prođem, da bih dostigao tako visoku ocjenu od 10.

Šta si sve prošao kroz reprezentaciju?

– Sada sam povremeni reprezentativac U17, a prije toga sam imao dosta turnira. Išli smo na razne turnire, gdje je prva utakmica bila protiv Sjedinjenih Američkih Država u Hrvatskoj. Prvu utakmicu sa reprezentacijom sam bio kapiten i to je neopisiv osjećaj, takođe, nešto što ću čitav život pamtiti. To je bila jedna od mojih boljih utakmica. Igrali smo još protiv Hrvatske i igrali smo prijateljske utakmice sa Crnom Gorom. Poslije toga smo išli na turnir u Francusku sa reprezentacijom, gdje smo smo igrali protiv Francuske, Japana i Maroka. Izgubili smo te utakmice, ali to je jedno veliko iskustvo i nauk za sljedeće.

Ko je tvog golmanski uzor?

– Moj uzor je Kevin Trap koji brani za Enrtaht iz Frankfurta. Sviđa mi se njegov stil branjenja, njegova igra, pregled igre i smatram da sam njemu nasličniji. Volio bih da postignem njegovu veličinu. Klub iz snova mi je Crvena Zvezda čiji sam vatreni navijač i san mi je da jednog dana branim za njih.

Kako sebe vidiš u budućnosti?

– Prvenstveno u fudbalu, iako nikada sebe nisam gledao kroz to da će mi  on omogućiti neku savršenu budućnost. Finansiranje mi nije bitno, a u fudbalu me vodi ljubav. Počelo je iz ljubavi i završiće se iz ljubavi prema ovom sportu.