Novembar je obojen ljubičastom bojom, bojom koja nas podsjeća na važnost podrške, razumijevanja i brige o onima kojima je to najpotrebnije. 

U svakodnevnoj žurbi često zaboravljamo da nekome i najmanji znak pažnje može značiti mnogo. Ponekad je dovoljna jedna lijepa riječ, iskren osmijeh, pružena ruka ili topao zagrljaj.

Zato ljubičasti novembar nije podsjetnik na prijevremeno rođenu djecu već i prilika da se zapitamo koliko smo pažljivi jedni prema drugima.

Svijet ne mijenjaju samo velika djela. Ponekad ga mijenjaju Mrvice, jer upravo od tih malenih bića nastaju velike priče o čovječnosti.

Upravo tim povodom razgovarali smo sa dr Bojanom Stevanovićem, specijalistom ginekologije i akušerstva, o značaju podrške prijevremeno rođenoj djeci i njihovim porodicama.

Na samom početku razgovora za portal Katera, Stevanović je pojasnio da prijevremenim porođajem smatramo svaki porođaj koji se dogodi prije navršene 37. sedmice trudnoće, te da statistike govore da ovakvi porođaji nisu rijetki. 

Prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije, tokom 2020. godine u svijetu je prijevremeno rođeno oko 13,4 miliona beba, odnosno približno svaka 10 beba.

Prema njegovim riječima, ovi podaci pokazuju koliko je važno govoriti o prijevremenom rođenju, ne samo zbog mogućih zdravstvenih komplikacija, već i zbog svega onoga kroz šta prolaze bebe i njihove porodice.

- Jer iza svakog broja u statistici stoji jedna beba, jedna porodica, nečija briga, strah, ali i ogromna ljubav i nada - istakao je naš sagovornik.

Stevanović je naveo da smatra da je važno da trudnice budu informisane, da prepoznaju znakove upozorenja i znaju kada treba potražiti medicinsku pomoć.

Međutim, dodao je, jednako je važno govoriti i o mogućnostima savremene medicine, koja je mnogim prijevremeno rođenim bebama omogućila preživljavanje i zdrav razvoj.

- Želio bih posebno naglasiti da cilj obilježavanja ovog mjeseca nije da uplašimo buduće majke, već da ih edukujemo, ohrabrimo i pružimo podršku porodicama koje se suočavaju sa ovim iskustvom.

Prijevremeno rođenje nije samo medicinska priča o sedmicama trudnoće i gramima na vagi. To je, prije svega, priča o životu, borbi, ljubavi i nadi - rekao je on.

Na pitanje postoje li simptomi i znakovi upozorenja koji mogu ukazivati na to da bi porođaj mogao početi prije vremena, sagovornik Katere je naveo da postoje, ali da je važno znati da oni nisu uvijek jasno izraženi.

- Ponekad se javljaju postepeno, a nekada su toliko blagi da ih trudnica može zamijeniti za uobičajene tegobe u trudnoći. Posebnu pažnju treba obratiti na učestalo ili pravilno stezanje stomaka, čak i kada nije bolno, grčeve slične menstrualnim, osjećaj pritiska u donjem dijelu stomaka ili karlice, kao i na neuobičajen, uporan bol u donjem dijelu leđa. Promjena vaginalnog iscjetka, pojava krvarenja ili curenje vodenaste tečnosti takođe su znakovi koje ne treba zanemariti. Važno je naglasiti da prsnuće vodenjaka ne mora izgledati kao na filmu. Ponekad plodova voda ne otiče naglo i u velikoj količini, već polako, kap po kap - pojasnio je on.

Stevanović je dodao da ukoliko se ovakvi simptomi pojave prije navršene 37. sedmice trudnoće, trudnica treba odmah da se javi ljekaru ili porodilištu, bez čekanja da bolovi postanu jači.

Naš sagovornik je istakao da trudnica nikada ne treba da se stidi što je došla na pregled, čak i ako se ispostavi da je sve u redu.

- Ja bih mnogo radije da trudnicu pregledamo i pošaljemo kući sa osmijehom, nego da zbog straha od nepotrebnog dolaska propustimo dragocjeno vrijeme - rekao je on.

Doktora Stevanovića smo pitali koliko su važni redovni ginekološki pregledi tokom trudnoće i može li se pravovremenim praćenjem otkriti povećan rizik od prijevremenog porođaja.

On je odgovorio da redovni ginekološki pregledi predstavljaju jedan od najvažnijih načina da se prati zdravlje trudnice, rast i razvoj bebe, ali i da se na vrijeme prepoznaju određeni rizici koji mogu dovesti do prijevremenog porođaja.

Posebnu pažnju treba posvetiti trudnicama koje su ranije imale prijevremeni porođaj, nose blizance, imale su određene operacije na grliću materice ili imaju druge komplikacije u trudnoći.

- Jedna od važnih metoda procjene rizika jeste ultrazvučno mjerenje dužine grlića materice, odnosno cervikometrija. Skraćen grlić materice, naročito ako se otkrije između 16. i 24. sedmice trudnoće, može ukazivati na povećan rizik od prijevremenog porođaja.  Kada na vrijeme prepoznamo određene rizike, u pojedinim slučajevima možemo primijeniti preventivne mjere, poput vaginalnog progesterona ili postavljanja serklaža, odnosno šava na grliću materice. Naravno, ove mjere nisu potrebne svakoj trudnici, već se primjenjuju u zavisnosti od nalaza i prethodne akušerske istorije. Međutim, ni najsavjesnije praćenje trudnoće ne može predvidjeti niti spriječiti svaki prijevremeni porođaj. Ponekad se on dogodi i kod trudnica koje nisu imale nijedan prepoznat faktor rizika - rekao je Stevanović.

Kao ljekar, dodao je, smatra da je jedna od najvažnijih stvari u vođenju trudnoće povjerenje između trudnice i njenog ginekologa.

- Trudnica treba da zna da može postaviti svako pitanje, izraziti svaku sumnju i podijeliti svaki strah, bez osjećaja da pretjeruje. Volio bih da svaka buduća majka zna da redovni pregledi nisu samo prilika da vidimo bebu na ultrazvuku, već i prilika da prepoznamo problem prije nego što postane ozbiljan.

Trudnoća je period u kojem žena posebnu pažnju treba posvetiti svom zdravlju, ali želim odmah naglasiti da ne postoji čarobna formula kojom možemo spriječiti svaki prijevremeni porođaj - naveo je on.

Govoreći o pravilnoj ishrani i zdravim životnim navikama trudnica, doktor Stevanović je naveo da je posebno važno izbjegavati cigarete, ukoliko je to moguće, alkohol i psihoaktivne supstance, te se o upotrebi lijekova i suplemenata savjetovati sa ljekarom.

Doktor je naveo da bi želio razbiti i jednu čestu zabludu.

- Trudnoća ne znači da žena treba devet mjeseci provesti u krevetu. Kod nekomplikovanih trudnoća, šetnja i prilagođena fizička aktivnost su poželjne, dok strogo mirovanje nije dokazana metoda sprečavanja prijevremenog porođaja. Međutim, smatram da ponekad, u želji da trudnicama damo što više savjeta, zaboravimo koliko je važno da im ne nametnemo i dodatni teret odgovornosti. Žena može poštovati svaku preporuku, redovno odlaziti na preglede, pravilno se hraniti i učiniti sve što je u njenoj moći, a da se prijevremeni porođaj ipak dogodi. Zato bih svakoj budućoj majci poručio da brine o sebi, ali i da bude nježna prema sebi. Da ne traži savršenstvo u svakom obroku, svakom danu i svakoj odluci. Trudnoća ne treba da bude devet mjeseci straha da ćemo nešto pogriješiti, već period u kojem žena, uz odgovarajuću medicinsku podršku, čini najbolje što može za sebe i svoju bebu. A ako se, uprkos svemu, pojave komplikacije, važno je da zna da to ne znači da je zakazala kao majka - istakao je on.

Stevanović je naglasio da briga o prijevremeno rođenoj bebi počinje i prije njenog dolaska na svijet.

Prema njegovim riječima, savremena medicina je posljednjih decenija napravila ogroman napredak u zbrinjavanju prijevremeno rođenih beba, a zahvaljujući razvoju neonatologije, danas šansu za preživljavanje imaju i bebe rođene u veoma ranim sedmicama trudnoće, koje prije nekoliko decenija često nisu imale takvu mogućnost.

- Šanse za preživljavanje i kasniji zdrav razvoj najviše zavise od sedmice trudnoće u kojoj je beba rođena, njene porođajne težine, zrelosti organa, eventualnih komplikacija i dostupnosti specijalizovane medicinske njege. Uopšteno govoreći, što se beba ranije rodi, rizici su veći, ali je važno znati da se ishod ne može predvidjeti samo na osnovu sedmice trudnoće ili broja grama - rekao je on.

Doktor je pojasnio da prijevremeno rođene bebe dolaze na svijet prije nego što su njihovi organi i sistemi u potpunosti sazreli,a upravo zbog toga mogu se suočavati sa različitim zdravstvenim izazovima, čija težina u velikoj mjeri zavisi od toga koliko je rano beba rođena.

- Najčešći problemi odnose se na disanje, održavanje tjelesne temperature, hranjenje i dobijanje na težini. Zbog nezrelosti imunološkog sistema postoji i povećan rizik od infekcija, a kod izrazito prijevremeno rođenih beba mogu se javiti i ozbiljnije komplikacije koje zahvataju pluća, mozak, crijeva, vid ili sluh - rekao je on.

Ipak, dodao je, pored svih medicinskih dostignuća, ne smijemo zaboraviti koliko je ovo iskustvo teško za roditelje.

- Dok medicinski tim prati disanje, otkucaje srca i laboratorijske nalaze, roditelji često sa strepnjom iščekuju svaku novu informaciju i raduju se svakom, pa i najmanjem napretku. Vjerujem da upravo tu vidimo koliko je život dragocjen. Nekada najveće borbe vode oni najmanji, oni koji još nisu stigli ni da upoznaju svijet. Ne možemo obećati da će svaka borba završiti onako kako bismo željeli, ali možemo učiniti sve što nam savremena medicina omogućava, pružiti roditeljima podršku i ne gubiti nadu. Jer ponekad jedan novi dan, jedan samostalan udah ili nekoliko dobijenih grama predstavljaju pobjedu veću nego što možemo zamisliti - istakao je naš sagovornik.

Ono što je posebno želio naglasiti jeste da izlazak iz bolnice ne znači i kraj medicinske brige o prijevremeno rođenoj bebi.

Redovne kontrole kod pedijatra i, prema potrebi, drugih specijalista omogućavaju praćenje rasta, napredovanja na težini, razvoja pokreta, govora, vida i sluha. 

- Važan pojam koji roditelji treba da poznaju jeste i korigovana starost. Ona uzima u obzir koliko je beba rođena prije očekivanog termina porođaja i pomaže nam da pravilnije procjenjujemo njen razvoj, naročito tokom prve dvije godine života. Smatram da roditeljima treba objasniti da razvoj nije takmičenje i da svaka beba ima svoj put. Ne treba stalno upoređivati kada je nečije dijete počelo da sjedi, puzi, hoda ili izgovara prve riječi. Ali isto tako, eventualne razvojne poteškoće ne treba zanemarivati, već ih na vrijeme prepoznati i potražiti stručnu pomoć. Roditeljima bih poručio da se raduju svakom napretku, ma koliko im se činio malim. Jer ne mora svako dijete napredovati istom brzinom da bi njegov napredak bio vrijedan divljenja - istakao je Stevanović.

Jedna od najvažnijih poruka koju je želio da uputiti roditeljima jeste da prijevremeno rođenje ne znači automatski da će dijete imati trajne zdravstvene ili razvojne poteškoće. 

- Međutim, smatram da moramo biti veoma pažljivi kada govorimo o prognozama, jer statistika opisuje rizike, ali ne može ispričati budućnost svakog pojedinačnog djeteta. Volio bih da roditelji razumiju da sedmica trudnoće u kojoj je njihova beba rođena jeste važan medicinski podatak, ali ne smije postati etiketa koja će je pratiti čitav život. Vjerujem da svako dijete zaslužuje da u njemu prvo vidimo mogućnosti, a ne ograničenja. Da prepoznamo njegove potrebe, pružimo mu podršku i radujemo se svakom napretku, bez obzira na to koliko je put do njega bio težak - dodao je doktor.

Stevanović je budućim majkama poručio da čuvaju sebe, osluškuju svoje tijelo, redovno odlaze na preglede i nikada ne potcjenjuju značaj pravovremene medicinske pomoći.

Takođe, istovremeno bi ih zamolio da ne žive u stalnom strahu od onoga što bi moglo poći po zlu, jer rudnoća treba da bude ispunjena i radošću, iščekivanjem i nadom, a ne samo brigom i neizvjesnošću.

Roditeljima čije su bebe na svijet stigle ranije nego što je planirano, uputio je nekoliko riječi, ne samo kao ljekar, već i kao čovjek.

- Postoje roditelji koji umjesto prvog zagrljaja svoju bebu gledaju kroz staklo inkubatora. Koji umjesto mirnih noći provode sate u molitvi, strahu i iščekivanju. Koji ne broje dane do prvog osmijeha, već do prvog samostalnog udaha, prvog obroka i prvog trenutka kada će svoje dijete moći priviti na grudi. Tim roditeljima bih poručio: ne gubite nadu. Ne odustajte od ljubavi, vjere i borbe za svoje dijete. Radujte se svakom novom danu, svakom dobijenom gramu i svakoj, pa i najmanjoj pobjedi - istakao je on.

Prema njegovim riječima, roditelji treba da znaju da ne moraju uvijek biti jaki i da imaju pravo da se plaše, da zaplaču, da budu umorni i da zatraže pomoć, te da ih to ne čini slabijim, niti manje dobrim roditeljima.

- Ponekad i mi, ljekari, potcijenimo nečiju snagu. Ponekad prognoze izgledaju toliko loše da nam se čini da više nema nade. A onda nas život iznenadi i podsjeti koliko toga još uvijek ne znamo.

I zato želim da kažem nešto što nije samo moj profesionalni stav, već i moje lično uvjerenje. Čvrsto vjerujem u čuda. Vjerujem da, bez obzira na sve naše nalaze, procjene i prognoze, Bog ima posljednju riječ.

To ne znači da treba zanemariti medicinu, odustati od liječenja ili očekivati da će svaka teška situacija imati srećan završetak. Naprotiv, vjerujem da su znanje, posvećenost i borba medicinskih radnika dragocjeni, ali i da moramo ostati skromni pred životom i njegovim nepredvidivim putevima - rekao je on.

Stevanović je dodao da smijemo zaboraviti ni roditelje koji su, nažalost, izgubili svoje bebe.

- Njihova ljubav nije bila manja, njihova vjera nije bila slabija, niti su se manje borili. Ponekad, uprkos svemu što medicina i porodica učine, ishod nije onakav kakvom smo se nadali. I takve porodice zaslužuju naše najdublje poštovanje, razumijevanje i podršku - istakao je sagovornik Katere.

Za kraj razgovora, Stevanović je naveo da treba da zapamtimo da se veličina borca ne mjeri njegovom težinom, niti se snaga roditelja mjeri brojem suza koje su uspjeli sakriti.

- I zato, vjerujte, volite, borite se i ne odustajte. Nekada se najveća čuda dešavaju u najmanjim krevetićima. I ponoviću ono u šta čvrsto vjerujem: „Bog ima posljednju riječ" - zaključio je on.

Razgovor sa doktorom Bojanom Stevanovićem, specijalistom ginekologije i akušerstva, doprinos je portala „Katera“ u podizanju svijesti o prijevremeno rođenim bebama.