Jedini paljanski i jedan od najstarijih medija u Palama, Radio OSM, danas je proslavio punih dvadeset godina rada. Emitovanje programa počelo je 1999. godine, u teškom poslijeratnom vremenu, koji je na ovim prostorima ratne prijestonice još uvijek bio svjež i težak.

Direktor Radija OSM Željko Ilić danas, dvadeset godina kasnije, priča o prvim počecima ovog radija, ali i svim poteškoćama i problemima sa kojim se susretao svih ovih, nimalo lakih 20 godina rada i funkcionisanja radija.

Kako su izgledali prvi počeci nastanka Radija OSM i sa kakvim materijalnim i tehničkim mogućnostima ste tada raspolagali?

Početkom juna 1998. godine smo osnovali firmu „Elting“ i nakon pola godine, 1. februara 1999. godine počeli sa radom. Najprije smo osposobili studio u Palama i predajnik na Trebeviću. To je bio jedan start, za naše uslove, prilično težak jer su Pale, u političkom smislu, tada bile „trostruka rupa“. Mi nismo imali nikakvu pomoć, ni od Međunarodne zajednice, niti od bilo kakvih donatora, jer je u to vrijeme, neposredno iza rata, u BiH, naročito u FBiH, došla velika međunarodna pomoć gdje je njihovim sredstvima otvoreno preko 30 radio i oko šest TV stanica.

Mi od toga bukvalno nismo dobili ništa. Zahvaljujući startu nas četvorice inženjera iz nekadašnje RTV Sarajevo i praktično iz ratnog S kanala, a današnje RTRS, mi smo svojim znanjem i radom uspjeli da u kratkom vremenu napravimo prvi radio na ovom prostoru. U narednom periodu od 20 godina, dosta medija osnovanih u tom periodu se ugasilo i izgubilo frekvencije, tako da smo mi ostali kao jedini privatni radio sa sjedištem u Palama. Danas se ovdje čuje i preko 30 sarajevskih radio stanica, tako da je konkurencija velika. Međutim, mi smo uspjeli u svim tim teškim vremenima da opstanemo i danas proslavimo 20 godina rada.

Radio OSM je danas rado i često slušan na području Kantona Sarajevo i cijele Sarajevsko-romanijske regije. Koliko je to bio lak zadatak realizovati?

Mi smo u periodu od nastanka radija i kasnije izgradili tri predajnika. Imamo glavni predajnik na Trebeviću koji pokriva širi region Kantona Sarajevo, a naknadno smo dodali dva predajnika na Velikom Žepu, koji pokriva kompletno Podrinje do Bijeljine i dio u Srbiji i treći na Muru kod Foče, čime pokrivamo i drugi dio Podrinja oko Foče i Goražda, te mali dio u Crnoj Gori.

To je bilo u materijalnom i tehničkom smislu teško napraviti, ali smo imali sreće i dovoljno znanja da veći dio radova uradimo svojim znanjem, osim nabavke tehnike koja je skupa investicija sama od sebe. Sve druge troškove oko dozvola, projektovanja, mi smo uspjeli da svojim iskustvom uštedimo i da nas ta investicija košta dosta manje nego druge radio stanice. Uspjeli smo i da dio sredstava zaradimo radeći montažu drugih radio i TV stanica.

Koliko ste Vi danas, generalno gledajući, zadovoljni statusom radio emitera u BiH?

Imali smo velike probleme  kao i svi drugi mediji i privreda, zato što je u posljednjih 7-8 godina vladala velika ekonomska kriza. To se odrazilo na velike subjekte od same privrede, van privrede i praktično svih vrsta medija, osim nekih koji su bili pod patronatom Međunarodne zajednice i političkih organizacija.

Mi nismo bili u toj priči. Karakterističan primjer tome je što 17 godina u opštini Pale nismo imali nikakvu materijalnu podršku. Od Grada Istočno Sarajevo jesmo, učestvovali smo na tenderima i imali smo podršku pet-šest godina.

Od koga danas imate najveću podršku i ko vam najviše pomaže u radu OSM radija?

Zahvaljujući načelniku opštine Pale Bošku Jugoviću u posljednje dvije godine, po regularnoj zakonskoj proceduri, nalazimo se u budžetskim okvirima opštine Pale, po tenderima Grada Istočno Sarajevo, a moram da se zahvalim i opštini Istočno Novo Sarajevo koja nam je u par navrata pomogla malim novčanim sredstvima u kriznim situacijama.

Naš grad Istočno Sarajevo u svim opštinama ima oko 60.000 stanovnika, privreda je uništena nakon rata, to se između ostalog izrazilo dosta i na marketing, ali zahvaljujući našoj programskoj šemi, kvalitetu radnika i muzike, mi ovih praktično 20 godina živimo od slušanosti u Kantonu Sarajevo. To nam je u startu najviše pomoglo što smo u početku imali problem sa nabavkom kvalitetnih voditelja, pa smo bili u prilici da angažujemo četiri voditelja iz Srbije, koji su svojim specifičnim smislom za humor i vođenje radio programa, koji je bio totalno nestandardan i zahvaljujući tome što smo puštali kvalitetnu muziku po ugovoru sa Grand produkcijom, uspjeli da se nametnemo u tom „moru“ od 32 stanice u širem reonu grada Sarajevo.

Postoji li nešto što niste uspjeli nikad da realizujete za ovih 20 godina trajanja radija i šta planirate u narednom periodu?

Mi u narednom periodu nemamo mogućnost da povećamo broj predajnika, zato što su radio frekvencije kao prirodni resurs BiH, uslovno rečeno već rezervisane. U suštini, frekvencije su odavno podijeljenje i za zemaljsko emitovanje, a neko ko želi da proširi sistem može da kupi određenu stanicu i njegove frekvencije i tako se proširi na to području.

Mimo zemaljske mreže, mi smo i na internetu i kroz internet imamo našu dijasporu, pozive, želje i pozdrave naših slušalaca iz cijelog svijeta. S druge strane, u programskom smislu uvijek može bolje i uvijek se mogu ubaciti i dovesti neki novi glas i nova ideja. Mi ovdje imamo pogodnost što pri Filozofskom fakultetu imamo smijer novinarstvo, tako da je u proteklom periodu veliki broj studenaa obučen i prve korake je napravio kod nas.

Uprkos brojnim poteškoćama, uspjeli ste da zadržite standardnu ekipu radio voditelja i novinara. Koliko Vam znači njihov profesionalni odnos i dugogodišnji rad na ovom mediju?

Jedan naš kolega Dane je u vožnji čuo Vanju Borisogljebskog kako vodi program u radiju Sokolac i dopao mu se njegov glas i voditeljsko umijeće, preporučio nam ga je i Vanja je vrlo brzo prešao da radi kod nas. Na kraju, ta priča se nastavlja tako što on ostaje ovdje, ženi se i kod nas je već 15 godina. Od samog početka radija je tu Nataša Marković i već 15 godina radi i Jelena Matković.

Imamo ekipu koja se veoma malo mijenja, staru okosnicu ekipe, mada su to mladi ljudi, u prosjeku između 35 i 45 godina starosti. Tu ima još ljudi koji su sticajem okolnosti otišli poput tonca Đorđa Vukadina i Ranka Marilovića, koji žive u inostranstvu, kao i mnogi drugi koji su prošli tonski i voditeljski dio radija OSM.