Dr Miodrag Lazić bio je srpski primarijus, hirurg i književnik, ali i ratni hirurg dobrovoljac. Za vrijeme ratova devedesetih godina spasavao je živote u Republici Srpskoj Krajini i Republici Srpskoj. Za sve što je učinio tada odlikovao ga je tadašnji srpski patrijarh Pavle Ordenom Svetog Save.

Dr Lazić je umro od posljedica korone u aprilu 2020. godine.

Kako je napisao u svojoj oproštajnoj poruci, uprkos svojim godinama i bolestima, nije želio da se skloni sa prve linije borbe protiv kovida, ostao je sa svojim medicinskim osobljem i radio ono što najbolje zna, spasavao ljudske živote.

Kao jedinu stvar koju je tražio, bilo je da ga sa ovog svijeta isprate pjesmom „Marš na Drinu”. I zaista, iste večeri, kada je objavljeno da je preminuo, širom Srbije i Republike Srpske, njemu u čast, orila se upravo ova pjesma.

Otac urgentne medicine, kako su ga mnogi zvali, sahranjen je na Novom groblju „Bubanj” u Nišu, a u to vrijeme su vatrogasno- spasilačke jedinice u Republici Srpskoj uključile sirene i odale počast ovom humanisti.

Jedan od onih kojima je Lazić spasao život bio je i nekadašnji pripadnik Ilidžanske brigade Vaso Jeremić. On je bio i kum i prijatelj preminulog Lazića

- Klinički sam bio mrtav, srce je prestalo da kuca… Doktor Miodrag Lazić nije mogao to da prihvati. Polomio grudnu kost i nekoliko rebara, potom me razrezao naživo, golom rukom masirao mi je srce sve dok nije proradilo. Spasao mi je život! Siguran sam da bih još prije 20 i nešto godina bio mrtav da dr Laza nije bio tako nesebičan i mimo svih medicinskih pravila me vratio u život. Nikada ga neću zaboraviti - rekao je svojevremeno Jeremić za Kurir.

Jeremić i dr Lazić upoznali su se 1992. godine u ratnoj bolnici „Žica“ u Blažuju, kod Sarajeva, na samoj liniji fronta, gdje je dr Lazić došao kao dobrovoljac iz Niša.

Tu su se upoznali, sprijateljili, a kasnije i okumili. Jeremić kaže da je, čim je upoznao Lazića, vidio o kakvom se rodoljubu i humanisti radi. Jeremić je, uz podsjećanje da je dr Lazić spasao na stotine i stotine ranjenika, ispričao i kako je vrsni hirurg spasao i njegov život.

- Teško sam ranjen u stomak 4. septembra 1994, na 20-30 kilometara od bolnice. U sanitetu sam samo razmišljao da dođem živ do dr Lazića i spasiće me. Usput sam dva do tri puta osjetio da ću se onesvijestiti i sam sebi sam prst gurao u ranu kako bi me bol probudio. Kada sam stigao u bolnicu, posljednje čega se sjećam je da sam mu rekao: „Lazo, gotov sam.” Kasnije mi je ispričao sve. Srce je prestalo da kuca, anesteziolozi su ga obavijestili da sam mrtav. On iz velikog prijateljstva nije mogao da prihvati to. A onda naživo zarezao i golim rukama masirao srce dok nije počelo ponovo da kuca - rekao je Jeremić.

Operacija je trajala tri sata, oporavak dva mjeseca, a doktor mu je priznao da je klinički bio mrtav tri i po minuta, ali da to nije smio da stavi u otpusnu listu jer mu niko ne bi vjerovao.

- Poslije rata sam došao na Pale, a dr Laza se vratio u Niš. Maja 1997. dr Laza je krstio mog sina Radivoja, kasnije mu je bio i kum na crkvenom vjenčanju. Družili smo se, posjećivali, bio je omiljen ovdje. Kada je sve ovo počelo, znao sam da će on opet biti na prvoj liniji, da neće odustati i plašio sam se. Ne mogu da ga prežalim. Zahvalan sam mu na svemu do neba. Neću ga zaboraviti dok sam živ - rekao je Jeremić.