Titov unuk Joška Broz tvrdi da mu je djed, harizmatični i kontroverzni jugoslovenski lider, prije smrti rekao da je pogriješio što je 1974. promjenom Ustava olabavio jugoslavenski federalni sistem.

U telefonskom razgovoru za francusku novinsku agenciju AFP, 72-godišnji Joška, koji ponosno nosi ime Josip Broz, prepričava riječi svog djeda.

Joška tvrdi da mu se pred kraj života Tito povjerio i priznao “grešku” što je dopustio Ustav iz 1974.

Čovjek koji je osnovao Jugoslaviju, naravno, nije svjedočio krvavom raspadu zemlje, ali je za života shvatio, tvrdi Joška, da je tim Ustavom posijano sjeme razdora.

– Od jedne države, stvorili smo osam manjih (…) i sve se razmrvilo, to je moja najveća greška – prepričava Joška Titove riječi – priznanje koje moćan vladar ne bi izrekao u javnosti.

Sa Ustavom iz 1974. ili bez njega, mnogi smatraju da je Titova smrt bila ta koja je oglasila smrtno zvono za zemlju koju je podigao iz pepela Drugog svjetskog rata, prenosi "Jutarnji list".

Jugoslaviju, kolaž naroda i vjera, na okupu je držala harizma njenog vladara i njegov represivni aparat.

I dok jedni Tita hvale da je od Jugoslavije napravio jednu od najprosperitetnijih komunističkih zemalja, kritičari ističu zatvaranje političkih disidenata i represivno suzbijanje istorijskih razmirica između raznih etničkih zajednica koje su se 90-ih vratile još snažnije.

Joška, jedan od šestoro unučadi, imao je priliku da vidi i drugo lice svog djeda, kojeg su mnogi smatrali većim od života. Iako je bio državnik poznat po ekstravagantnim zabavama i životnom stilu bonvivana, Tito je volio i jednostavne stvari, kaže Joška, sin Žarka Broza.

On je sa sestrom Zlaticom do svojih tinejdžerskih dana živio sa Titom na Dedinju.

– Bio je vrlo opušten u krugu porodice, volio je da jede ribu i piletinu, dva jela u kojima nije mogao da uživa na zvaničnim večerama jer se jedu prstima – sjeća se Joška.

Naučio nas je da živimo od svog rada i da ne koristimo porodično prezime, priča Joška koji je bio policajac i vlasnik restorana. Sada je član male neokuminističke stranke koju je sam osnovao i uslovni je titoista.

On je upravo kao policajac pomagao oko logistike Titove velike sahrane koja je okupila brojne svjetske zvaničnike, što se smatra baštinom lukave diplomatije koja je presjecala podjele Hladnog rata.

Posljednji put vidio je djeda pred njegov sam kraj, u bolničkoj postelji u Ljubljani.

– Otputovao sam za Beograd i kada sam stigao čuo sam vijesti – rekao je Joška za AFP.

Iako je Titova baština i dalje predmet rasprava, Joška je brani i tvrdi da je omogućio udoban život ljudima u socijalizmu, iako je za to morao da diže kredite kako bi pokrio troškove.

– Imali smo pravu državu, besplatne škole i zdravstvo, mir… Sve ono od čega danas nemamo ni desetinu – tvrdi Joška.

Ipak, beogradski istoričar Čedomir Antić naglašava da Titovo političko nasljeđe nije izdržalo test vremena.

Od tri stuba titoizma, objašnjava Antić, “bratstvo” između jugoslavenskih naroda i ekonomski model radničkog samoupravljanja relikti su prošlosti. Treći stub – globalni pokret nesvrstanih, izblijedeo je i izgubio na važnosti.

– Samoupravljanje je propalo još dok je Tito bio živ, pokret nesvrstanih nema smisla jer je bipolarni svijet nestao, a bratstvo je isparilo u krvavim ratovima – ocijenio je Antić, prenosi Blic.