Odluku da nakon gimnazije školovanje nastavi na studiju telekomunikacija na Saobraćajnom fakultetu u Novom Sadu, Ivana Tomić iz Sokoca je donijela zbog ljubavi prema matematici i fizici, to jete, predmetima u kojima je uživala tokom osnovne i srednje škole.

Kaže da joj je od malih nogu velika želja bila da bude arhitekta, te da je sa sobom uvijek nosila blok i crtala sve što vidi oko sebe. Prva dilema oko njene buduće profesije pojavila se u trećem razredu gimnazije, kada je prvi put otputovala u Novi Sad.

- Grad me je naprosto opčinio i bila sam odlučna da ću tamo studirati. Arhitektura više nije bila izvodljiva opcija, jer je zahtijevala pohađanje pripremne nastave i mnogo finansijskih ulaganja, koje u tom momentu nismo mogli priuštiti – kaže Ivana za Kateru i dodaje da se nakon toga odlučila za telekomunikacije.

Ona kaže da se za smjer telekomunikacije na Saobraćajnom fakultetu u Novom Sadu odlučila zbog toga što je imala uvid u tu profesiju kroz majčin dugogodišnji rad u tim oblastima, te i zbog raznih stručnih predmeta koji su iziskivali znanje iz matematike i fizike.

- Kada razmišljam o mom prvom odlasku na studije u Novi Sad, prva misao koja mi padne na pamet je ona koliko sam tada bila nespremna za sve to. Prvi semestar mi je prošao u stanju prilagođavanja na novi, veliki grad, nove prijatelje i nedostajala mi je porodica, ali kao i na sve, čovjek se brzo navikne – ističe Ivana.

Ivana kaže da joj učenje nije nikad bilo strano i da je od početka visokoškolskog obrazovanja imala viziju odlaska u inostranstvo na doktorske studije, te da je „samo“ trebalo da dobije visoke ocjene i dobru stipendiju.

- Dok sam bila na studijama u Novom Sadu istraživala sam sve postojeće programe finansiranja dok nisam pronašla master program u Londonu. Čim sam pročitala konkurs znala sam da je „to – to“. Odmah sam se posvetila pisanju „portfolija“, kojem komisija ne bi mogla reći „ne“ – kaže Ivana.

Dodaje da je sve to zahtijevalo dosta žrtvovanja, poput manje slobodnog vremena, druženja sa prijateljima, ali ističe da je i bilo vrijedno svega.

- Kada jednom dođeš u London teško ga je napustiti. Znajući da imam ograničeno vrijeme da budem tamo, odmah sam počela istraživati na koji način mogu dobiti stipendiju da bih ostala i na doktorskim studijama, i to je opet bila ista priča, a to su dobre ocjene i dobra ideja za projekat – dodaje Ivana.

Kaže da joj je London odmah po dolasku „prirastao za srce“, te da je to grad u kojem nikad nije dosadano, niti uvijek pada kiša, kao što to svi misle.

- Jednako pozitivan osjećaj sam imala i na fakultetu i još prije samog dolaska u London sam imala tačan program predavanja i znala sam šta sve treba da obavim na vrijeme. Jezik sam dovoljno dobro poznavala, mada mi se dešavalo da se ponekad „izgubim“ u razgovoru i da ništa ne razumijem. To mi se dešavalo često u razgovoru sa ljudima sa sjevera Engleske zbog akcenta kojem nas nisu učili u školi – dodaje Ivana.

Tokom master studija Ivana je bila stipendista „Erasmus Mundus“ programa, a stipendija je bila fiksna za sve zemlje. Kaže da je za taj iznos novca mogla da iznajmi malu garsonjeru, plati prevoz i pokrije dio troškova za hranu.

- Zbog nedovoljnih novčanih primanja bila sam prinuđena da paralelno sa učenjem i studiranjem radim, a uglavnom su to bili studentski poslovi na fakultetu koji su mu pomogli da usavršim jezik, upoznam nove ljude i nisam to posmatrala kao veliko opterećenje – kaže ona.

Ivanin veliki trud se već jako dobro vidio nakon prvog semestra u Londonu, jer su njene ocjene bile najveće u poređenju sa kolegama sa njenog i drugih master programa, što joj je omogućilo da bez problema pronađe mentora koji će podržati njenu aplikaciju.

- Profesor Džordž, porijeklom Grk, odmah je prihvatio da mi bude mentor i pomogao mi je da popunim aplikaciju. U roku od 10 dana od slanja aplikacije sam dobila ponudu za doktorat, plaćene troškove studiranja za tri godine i mjesečnu stipendiju za pokrivanje troškova života u Londonu. Sve se toliko brzo izdešavalo da ja nisam imala vremena da razmišljam o onome „šta ako“ – dodaje Ivana.

Tokom doktorskih studija Ivana je na Gradskom univerzitetu u Londonu (City university of London) radila kao gostujući profesor matematike, elektronike i programiranja. Preko ovog univerziteta dobila je priliku da radi i kao gostujući profesor na jednom univerzitetu u Kini, što je za nju bilo posebno i pozitivno iskustvo.

- Nakon završenih doktorskih studija znala sam da želim da nastavim svoju akademsku karijeru, jer sam sa stečenim znanjem i diplomama zadovoljavala sve preduslove. Moj prvi akademski posao je bio na Imperijal koledžu (Imperial College), koji je osmi najjači u svijetu – kaže Ivana i dodaje da je tamo provela tri godine radeći kao postdoktorand na različitim istraživačkim projektima.

Ona kaže da je vrijeme provedeno na pomenutom koledžu u Londonu iskoristila za objavu velikog broja naučnih radova i unapređivanje sopstvenog akademskog profila.

- Sljedeći korak je bio posao gostujućeg profesora na Univerzitetu Grinvič  (University of Greenwich). Na tom univerzitetu sam već godinu dana i moj prioritet su sada istraživačke aktivnosti, ali istovremeno držim predavanja studentima osnovnih i master studija. Takođe, mentor sam i studentima na doktorskim studijama – dodaje Ivana.

Ivana ima velike ambicije za naredni period, a sljedeća stepenica na koju želi da se popne svakako će biti sticanje punog zvanja profesora, što je trenutno plan na kojem radi.

- Iskreno, ne žurim i ne želim sebi da namećem nove visoke ambicije. U fazi sam kada osjećam da treba da se posvetim malo više sebi i privatnom životu, da putujem i da uživam u životu. Truda, rada i odricanja je bilo jako puno, a najteža odricanja su mi bila ona koja se vežu za porodicu u Sokocu – kaže Ivana i dodaje da su na nju najviše ponosni majka i baka.

- Mama je jednako zaslužna za moj uspjeh i baka koja znam da je bila ponosna i hvalila me sav glas i da nisam u Londonu – kaže Ivana.

Biografija:

Ivana Tomić je rođena 1989. godine u Sarajevu. Osnovnu školu i gimnaziju je završila odličnim uspjehom u Sokocu, dok je osnovne studije telekomunikacija na Saobraćajnom fakultetu Univerziteta u Novom Sadu završila prosjekom 9.98. Master studije u Londonu je završila sa prosjekom 10! 

Tokom doktorskih studija objavila je tri istraživačka rada i odbranila ih sa minimalnim izmjenama (minor corrections), što se smatra izuzetnim uspjehom. Dijete je poginulog borca Vojske Republike Srpske.

Nagrađivana je zlatnom značkom opštine Sokolac za najboljeg studenta opštine u 2010. godini, jedan je od najboljih studenata Univerziteta u Novom Sadu za period 2009.-2011. godine, a osvojila je i sljedeće nagrade: Conference Attendance Award by the Worshipful Company of Saddlers (2016) i Vice-Chancelor’s award Excellence in Learning and Teaching, City University of London (2016). 

Dobitnik je više stipendija poput Erazmus Mundus od Evropske komisije, master i doktorska stipendija Fond za mlade talente i stipendija Fonda dr Milana Jelića tokom osnovnih studija u Novom Sadu. 

Novinar: Miljan Rašević