Banjaluka se sjeća razornog zemljotresa koji je na današnji dan prije 54 godine srušio grad, nakon kojeg se zahvaljujući solidarnosti izgradio iz pepela i prašine.

Dvadeset sedmi oktobar 1969. godine, u 9.11 časova, prelomni je trenutak u istoriji grada, koja se dijeli na period prije i poslije zemljotresa, kaže za “Glas Srpske” istoričar Zoran Pejašinović.

- Iako je nanio ogromnu materijalnu štetu, iako je 15, a neki podaci kažu čak i 19 ljudi poginulo, može se reći da je zemljotres imao i neke pozitivne posljedice. Poslije njega, Banjaluka je doživjela zamah u privrednom, ekonomskom, kulturnom i sportskom smislu. Grad nakon zemljotresa demografski raste, a do rata 90-ih godina povećaće broj stanovnika za dva i po puta - kazao je Pejašinović. 

Naveo je da je ovom događaju posvećen reljef na Robnoj kući “Boska”, koji je radio poznati vajar Slobodan Dragaš. Na njemu je prikazano osam objekata, simbola Banjaluke, srušenih u zemljotresu.

- Ima još nešto što bi trebalo da se uradi, a to je da se objedine imena poginulih u zemljotresu i da im se napravi spomen-ploča - kaže Pejašinović.

Svjedoci zemljotresa pamte ovaj događaj kao katastrofu do tada neviđenih razmjera. Penzioner Goran Radojković se nerado sjeća tih dana.

- Taj događaj ne može se opisati riječima, još osjećam strah kad se sjetim - rekao je Radojković. Banjalučanka Danica Kudra ispričala je za “Glas Srpske” da je tada pohađala drugi razred Medicinske škole.

- Bio je ponedjeljak. Prijateljica i ja smo krenule prema školi. Naselje Ante Jakića tada je bilo poljana. Pošle smo preko te poljane i čule strašan zvuk... počela je zemlja da se trese, da se zgrade ruše, lome, ljudi se jaukali svuda okolo. Medicinska škola se nalazila na mjestu sadašnje gimnazije, a preko puta je bila bolnica. Iz nje su se čuli jauci, bilo je strašno - kazala je Kudra. Dodala je da su bili evakuisani u Travnik, gdje je završila razred.

- Nakon zemljotresa dugo sam se plašila svakog jakog zvuka. Kad sam dobila djecu, stalno sam bila u pripravnosti, imala sam pri ruci uvijek najnužnije, da ponesem i potrčim napolje - rekla je Danica.

Zemljotresi se ne mogu predvidjeti, ali se može utvrditi njihova vjerovatnoća na osnovu statistike i istorijskih činjenica. Snježana Cvijić Amulić iz Republičkog hidrometeorološkog zavoda kaže za “Glas Srpske” da je za pripremu snažnih zemljotresa potrebno 80-100 godina.

- Zbog toga se pominje vjerovatnoća pojavljivanja za određeni povratni period, ali niko ne može znati tačno kada će se desiti - kaže ona. 

Naglasila je da se poštovanje propisa o seizmičkom projektovanju i građenju isplati, te da se svaka marka uložena u seizmički otporne objekte desetostruko vraća u slučaju snažnih zemljotresa. Postoji i razlog zašto je Banjaluka trusno područje.

- Odavno je poznat Pokupski rasjed, koji se pruža u smjeru sjeverozapad-jugoistok, od Jastrebarskog do Kostajnice, gdje ulazi na teritoriju BiH i ide preko Potkozarja do Banjaluke. Jedan segment ovog rasjeda je bio aktivan, što je za posljedicu imalo potres 8. oktobra 1909. sa magnitudom 5,8 stepeni Rihtera. Šezdeset godina nakon toga, 26. i 27. oktobra 1969. bio je aktivan drugi segment tog velikog rasjeda - kazala je Cvijić Amulić. Podsjetila je da je 29. decembra 2020. područje Petrinje pogodio zemljotres, na istom rasjedu sa skoro istim mehanizmom u žarištu kao zemljotres 1969.

- Razlika je samo u jačini, ovaj zemljotres prevazišao je prethodni, odnosno dotadašnji istorijski maksimum. U toku zemljotresa većina seizmičke energije se oslobodi u vazduh, a onaj dio koji ostane zarobljen u zemljinoj kori prostire se i premješta na okolne rasjede, što doprinosi povećanju već postojeće akumulirane energije i povećava vjerovatnoću pojavljivanja zemljotresa na drugom mjestu - kaže Cvijić Amulić.

Sirene za uzbunu

Piše: Marija Šormaz