Selo Dovlići nalazi se na teritoriji opštine Istočni Stari Grad, u podnožju planine Trebević, sa pogledom u pravcu Sarajevskog polja, ispod kojeg se Paljanska i Mokranjska Miljacka ukrštaju i nastavljaju svoj tok ka Sarajevu.

Danas u ovom selu, prema reportaži Slobodana Kovača emitovanoj u Jutarnjem programu Javnog RTV servisa BiH, živi nekoliko porodica, a izdvaju se prezimena Kapor, Lučić, Batković i Kubura.

Dovlićima se širio miris jesenjih plodova i rakijskog kazana. Ekipa BH televizije Neđa Kapora je zatekla dok bere šipurak za čaj, koji je poznat kao ljekovit i po vitaminu "c".

Neđo Kapor - foto: bhrt/screenshot

Ističe da sunčane dane treba iskoristiti za aktivnosti i poslove na selu.

- Brat i ja smo naslijedili očevinu i živimo u istoj kući. Bavimo se uglavnom poljoprivrednim, seoskim radovima, držimo nešto ovaca, a imamo konja, kojeg koristimo za izvlačenje drva i u proljetnim radovima za izvlačenje đubriva i za oranje. U selu ih ima koji koriste i traktore, ali zbog terena, više nam odgovora da koristimo konje - kaže Neđo.

Neđo ističe da sela polako izumiru, da mladi odlaze zbog školovanja, bavljenja sportom i u potrazi za boljim životom, te da su i putevi dosta propali.

Devedesetogodišnji Dušan Kapor kaže da je život čovjeka na selu uvijek zavisio od njegovih ruku i spremnosti da obavlja fizičke poslove.

On je za svojih 90 godina života upamtio i davna, prošla vremena i period kako je život u ovom selu nekada izgledao, koliko je ljudi nekad ovdje živjelo, te ih poredi sa današnjim vremenom.

- Odavde se išlo pješke, nije bilo nikakvog prevoza i svi smo, i staro i mlado, pješke išli do grada. Mukotrpan je bio život, a ovdje u selu je nekada živjelo, kako ja pamtim od malena, i do 200 duša. Bilo je jako selo, najveće u okolini Sarajeva. Sada, kako vrijeme prolazi, starina odlazi zna se gdje, a iz sela odlaze mladi - kaže Dušan.

Dušan i Momo Kapor - foto: bhrt/screenshot

Ljudi na selu su oduvijek pomagali jedni drugima, a najviše pažnje se uvijek posvećivalo rodbini i prijateljima, prisjeća se domaćin. Ljudi su isto tako bili pošteđeni stresa i brojnih drugih zdravstvenih problema.

- Bolesti je manje bilo, jer su ljudi živjeli u selima. Jela se i zdrava hrana, a narod je živio od stoke, zemlje, sve što bi našao na zemlji moglo se pojesti i to je bilo zdravo. Uvijek je bilo i sira, mlijeka i kajmaka - kaže Dušan.

Njegov sin Momo kaže da kao još dječak pamti vremena kada su se na selu radili teški poslovi, kada se rano ustajalo i kasno išlo na spavanje.

Momo ističe da je njegov otac, takođe, mnogo radio i stekao penziju, koju zahvaljujući Bogu, danas dugo i troši, te dodaje da za tako duboku njegovu starost nema posebnog recepta, već samo genetika.

Da jesen bez dima ispod rakijskog kazana je nemoguće zamisliti u Dovlićima, ekipa BH televizije se uvjerila  kod domaćina Mlađena Kapora, četiri godine mlađeg Dušanovog brata.

Mlađen Kapor - foto: bhrt/screenshot

Duboka starost i 86 godina života nisu prepreka za rad, a on je kolegama sa BH televizije objasnio na koji način priprema voće za rakiju.

- Voće mora biti zrelo, fino samljeveno, dovoljno vode da se naspe uz neki postotak šećera da se stavi, oko 2 odsto, da malo više „baci“....Tako znamo od koliko stepeni ćemo imati rakiju, a mi pijemo do 40-45 stepeni, ne pijemo baš „meku“ rakiju - priča Mlađen.

Pečenje rakije uvijek je bila prilika za druženje ljudi, degustaciju rakije, omladina je slušala razgovore starijih i učila od njih.

Iako često skromni, mnogi ljudi iz sela su njegovali životne mudrosti i treba ih poslušati kad god nam se ukaže prilika, jer kasnije, možda ipak bude kasno...

Video prilog reportaže iz Jutarnjeg programa BH televizije možete pogledati i na "fejsbuk" stranici na linku ovdje.

Foto/video: BHRT - Radio-televizija BiH