Oktobar 1984. Željeznička stanica u Sarajevu. Miješaju se zvukovi sirena, žamor putnika i suze onih koji ostaju na peronima ispraćajući voljene.

Po svemu sudeći sasvim običan dan te olimpijske godine kada je željeznicom prolazilo hiljade i hiljade ljudi.

Taman kada je pomislio da će smjenu završiti sa nešto više bakšiša u džepu, tada tridesetčetvorogodišnji konobar Risto Masleša primijetio je pomalo neobične goste.

I sve se u sekundi promijenilo.

Za jednim od stolova u restoranu na Željezničkoj stanici, gdje je taj Trebinjac svakodnevno usluživao goste svih naroda i narodnosti, jer te '84. cijeli svijet se sjatio u grad pod Trebevićem, zapazio je trojicu mladića, sa čudnim “prtljagom”.

Došaptavali su se, povremeno bacajući pogled na prtljag. Znao je da nešto nije u redu. I bio je u pravu. Ispod stola je bila bakarna rolna iz koje su virili štapini eksploziva.

- Prišao sam do susjednog stola, praveći se da čistim, a jednim uhom sam osluškivao o čemu sumnjiva trojka priča. Po naglasku nisu bile Sarajlije. Nisam razumio svaku riječ, ali i ono što jesam bilo je dovoljno da shvatim da ne planiraju ništa dobro, da to nisu obični putnici. Načuo sam da spominju voz koji je stajao na trećem peronu i u 11.45 trebalo je da krene ka Zagrebu preko Banjaluke. Čuo sam: “uništi zagrebački” i sve mi je postalo jasno - počeo je Masleša za “Glas” priču o nesvakidašnjem događaju o kome je ćutao godinama.

Sarajevskom Željezničkom stanicom u ta vremena, prisjeća se, prolazilo je i do 15.000 putnika dnevno. S obzirom na to da je grad bio domaćin Zimskih olimpijskih igara u februaru te godine, svi, pa čak i konobari, prošli su određenu obuku iz oblasti bezbjednosti. Ni slutio nije da će te lekcije jednoga dana sačuvati 400 glava.

- Bili su mi sumnjivi i nisam mogao da ne pratim njihovo kretanje. Dvojica su otišla u banku, a jedan se uputio ka peronu na kome je stajao voz za Zagreb. Požurio sam da nađem policajca da kažem da se nešto dešava. Govorio sam pomalo uzbuđeno i nervozno da je čovjek ušao sa eksplozivom u zagrebački voz, a policajac Mile Gavrilović u nevjerici je gledao u mene. Na prvu nije mi vjerovao - kazuje Masleša.

Gavrilović je sa kolegom otišao u voz, putnici su već bili na svojim mjestima, čekalo se samo da se mašina zahukta šinama ka prestonici Hrvatske. Našli su bakarnu rolnu u koju je bio zamotan eksploziv, ali ništa više.

- U trenutku sam se zamislio, što mi je sve to trebalo, kod kuće me čeka žena i dvoje djece. Što nisam gledao svoja posla. Misli su se rojile. Ipak, nisam mogao da ostanem miran. U vazduhu se osjećalo da nešto nije u redu. Ušao sam u voz. Putnici nisu imali pojma šta se dešava. Zajedno sa Gavrilovićem počeo sam da pregledam po kupeu, toaletu, nigdje ništa. Policajac je držao tog muškarca koji je sa eksplozivom krenuo u voz. Viknem na njega pitam gdje je ostavio eksploziv, a on krenu glavom na mene i zaprijeti mi da ću odgovarati. Izmaknem se i ispod radijatora koji se nalaze u hodniku duž cijelog vagona ugledam štapine eksploziva. Izvlačio sam jedan po jedan, tačno šest i po kilograma eksploziva - priča Masleša.

Niko tada nije bio srećniji od njega.

Tek kada je ovaj goloruki Trebinjac od sigurne smrti oteo stotine putnika, na stanici su se sjatili pripadnici tadašnje Službe državne bezbjednosti koji su mu na neki način zaprijetili da o tom događaju više ne govori.

Vrijeme je prolazilo i svi važni datumi su prolazili. Niko ni slova nije reko o hrabrosti ovog plemenitog čovjeka, a kamoli da su njegovo ime stavili na spisak zaslužnih građana kojima se dodjeljuju zahvalnice i plakete. Policajac Gavrilović je unaprijeđen i primio je nagradu. Masleše su se sjetili tek dvije godine kasnije, kada su mu uručili zahvalnicu SUP-a Novo Sarajevo i kad je od firme primio plaketu povodom 15. aprila - Dana željezničara.

- Bez obzira na sve to ja sam ponosan i srećan jer sam spasio ljude i materijalna dobra. I opet bih učinio isto - kazao je Masleša.

Najljepše godine života proveo je u Sarajevu. A onda je došao rat.

Spasavajući živu glavu otišao je u rodno Trebinje. O svom herojskom podvigu ćutao je godinama. Nakon što je 11. septembra 2001. godine “Al-Kaida” izvela teroristički napad na Njujork, zbog čega je drhtao cijeli svijet, Masleša je dobio poziv od novinarke iz jednog hrvatskog medija.

- Ne znam kako je došla do mene, ni gdje je sve to prokopala. Upitala me: “Jeste li svjesni šta ste napravili, koliko je Vaše djelo”. Nisam se nadao pitanju, a ni pozivu da govorim u medijima. Tada sam ispričao sve ono o čemu sam ćutao godinama. Uslijedili su brojni pozivi novinara - rekao je Masleša.

Jedino, dodaje, još čeka poziv da ovu priču ispriča i u medijima preko Drine. Ni dan-danas, kazao je, ne zna ko je pokušao teroristički napad na “zagrebački voz”.

- Mišljenja sam da je to bio početak islamskog fundamentalizma i terorizma na ovim prostorima i da su uspjeli tada u svojoj namjeri, ko zna kakvu bi poruku teroristi poslali i nama u BiH i Zapadu - kazao je Masleša.

Piše: Milijana Latinović