Sarajevo je 6. novembra 1918. godine dočekalo svoje oslobodioce. Prelazile su trupe slavne Druge armije isti onaj put kojim su u jesen 1914. stigle nadomak Sarajeva. U kakvoj atmosferi su dočekani srpski vojnici i kakva je bila svijest tadašnjih naroda BiH o tom istorijskom trenutku najbolje pokazuju tragovi sačuvani kroz govore najznačajnijih narodnih predstavnika u tom vremenu.

Jedan od tragova ostao je i kroz naziv obale Miljacke kojom je promarširala pobjednička srpska vojska. Nazvana je po legendarnom zapovjedniku Druge armije vojvodi Stepi Stepanoviću. Danas u Sarajevu nema više Obale vojvode Stepe, a sve je manje tragova koji govore o našoj prošlosti u gradu koji nije grad bez tih tragova.

Iz tih razloga pred vama su govori koji će vam dočarati atmosferu tih novembarskih dana. Vojske su dolazile i prolazile i nakon 1918. godine. Ali nikada ni jedna nije bila dočekana sa euforijom i sviješću o kraju tuđinskog jarma kao srpska vojska tog 6. novembra 1918. godine.

Govor Vasilja Grđića:

„Beli Orlovi,

Ovjenčani vijencima pobjede doletiste nam danas u naše lijepo Sarajevo, da se razletite Bosnom i Hercegovinom, da se razletite cijelom našom Jugoslavijom.

Beli Orlovi,

Raskidaste okove ropstva, vjekovnoga ropstva ugnjetavanoga, gaženoga naroda od Soče do Vardara.

Beli Orlovi,

Donesoste slobodu narodu Srba, Hrvata, Slovenaca i onđe gdje je do sada nije bilo.

Pričajte nam, Beli Orlovi, zašto u krv ogrezoste! Znam, čujem odgovor!

Trebalo nam je osloboditi roba sa Kosova. Trebalo nam je prelomiti petvjekovne pečate ropstva Srpskoga Naroda!

Trebalo nam je ljute boje biti na Bregalnici, da slomijemo, skršimo silu agarjansku!

I ne počinuvši niti svojih krila odmorivši trebalo nam je poleteti na sjever i zapad, trebalo nam je krvave bitke biti oko Beograda, Šapca, Crnoga Vrha i Valjeva, da kod Aranđelovca slomijemo silu cara krvnika naroda, da zadržimo bijes teutonski. Trebalo nam je kod Bitolja i na Vardaru udruženi sa sokolovima naših saveznika skršiti, uništiti, zgaziti vojske mraka da narodima svijeta donesemo svjetlost-svjetlost slobode.

Jeste li se umorili Beli Orlovi?

Za umor mi od Kosova ne znadosmo!

Vijekove provodismo po planinama i lomnim gorama čete četujući; narod u ropstvu sokoleći. Prije sto godina zapalismo luč slobode na Balkanu, da pod vodstvom Heroja Topolskoga Karađorđa Besmrtnoga položlmo temelje slobodi jedinstvenoga naroda Srba, Hrvata, Slovenaca.

Ko vas rodi Bijeli Orlovi?

Gde je vaša hrabra postojbina?

Gde je vaša kula nepobjedna?

Srpska nas je majka porodila,

Srpstvo nam je mila otadžbina,

Šumadija — kula nepobedna.

Smijemo li vam pristupiti Bijeli Orlovi? Dopuštate li robu petvjekovnom počinuti u vašem zagrljaju? Željno smo vas čekali kao dijete majku, kao trava rosu, kao ozebao sunca.

Za to se borismo i krv svoju vijekovima lismo. Za to su nam i sad krvave noge do

kolena i krila do ramena, zato u krv zaplivasmo.

Dobro nam došli Bijeli Orlovi!

Skinite mrežu s očiju naših! Odagnajte bojazan iz srca, koju nagomila ropstvo,

da se ustručavaju približiti Vam se!

Beli Orlovi!

Naučite nas sokolovati! Naučite nas žrtvovati se! Naučite nas pregarati za slobodu sve-sve.

Da ste nam zdravi Beli Orlovi!

Gospodine potpukovniče. Sve svoje osjećaje, svu svoju dušu

želio bih u jednoj misli iskazati: Živio Petar I Karađorđević, vrhovni komandant nepobednih armija srpske vojske!”  

Govor reisul ulema Džemaludina ef. Čauševića, povodom ulaska srpske vojske u Sarajevo

“Draga braćo junaci! Ja Vas uvjeravam, da će Muslimani Bosne i Hercegovine znati uvijek dostojno cijeniti te bratske zasluge i očuvati u uspomeni ovaj prvi susretaj nakon burnih stoljeća. Mislim, da ćemo u ovako svečanom i radosnom raspoloženju, svojoj dubokoj zahvalnosti dati naj jačeg izražaja, kada svi jednodušno kliknemo: Živio vrhovni gospodar srpske vojske Njeg. Vel. Kralj Petar! Živio vrhovni komandant srpske vojske, Njegovo Visočanstvo prijestolonasljednik Aleksandar! Živila srpska vojska!”

Pozdrav sarajevske Vlade Prestolonasledniku

Narodna Vlada u Sarajevu poslala je Prestolonasledniku Aleksandru sljedeću depešu:

„Vlada narodnog veća SHS u Bosni i Hercegovini pozdravlja hrabru, lovorom pobede ovenčanu srpsku vojsku, koja je pod vodstvom Vašeg kraljevskog visočanstva svojim besprimernim junaštvom i izdržljivošću zadivila ceo svet i koja je veliko delo oslobađanja bratske nam Srbije sretno kraju privela.

Narodna Vlada izražava bratskoj srpskoj vojsci osobitu blagodarnost, što ju je hitrim šiljanjem prvih svojih odreda pripomogla oko ispostavljanja reda i mira u ovoj zemlji i da je time osigurala ostvarenje prvih uslova za stvaranje naše jedinstvene nezavisne države Srba, Hrvata i Slovenaca“

Predsednik, Atanasije Šola

 Autor: Aleksandar Kostović