Na današnji dan, 21. jula 1941. godine, sa stratišta Garavice od ustaške kame uspio se spasiti Đorđe Šević. To je bio drugi put da pobjegne ustašama. Otac mu je ubijen u bihaćkoj kuli na Vidovdan 1941. Kasnije se priključio ustanicima i partizanima, a kraj rat dočekao je kao istaknuti borac sa odlikovanjima.

Preminuo je 1978. u Bihaću, a njegov spomenik danas je zapušten. U istom stanju su spomenici sveštenika, sudija, advokata, spomen-kosturnica srpskim žrtvama iz Prvog svjetskog rata...

ODLOMAK 4 IZ ROMANA „KORANA KO RANA“

(Zapisano sjvedočanstvo Đorđa Ševića)

Iz Vrste su nas otjerali kolima u Bihać i smjestili u magazin Ilije Bilbije. Po dolasku u magazin počeli su nas tući i psovati nam srpsku majku pitavši nas đe nam je kralj Petar i što nam on ne pomogne. Oduzeli su nam sve stvari i skinuli sa nas sve osim veša, a zatim nas vezali žicom po dvojicu. Oko pola noći su nas odvezli kamionima iz Bihaća na Garavice kod iskopanih grobnica. Tu smo našli mnogo Madžara iz sela Kralja. Odvajali su nas po grupama od po deset ljudi i postrojavali pored grobnice. Svaku grupu su osvjetljavali farovima kamiona dok su streljali iz puškomitraljeza. Kad su postrijeljali jednu grupu, odvajali su drugu, a za to vrijeme oni seljaci su skidali veš sa mrtvih, a onda ih bacali u rupe. Ja sam bio u posljednjoj grupi. Kad je mitraljez počeo pucati, ja sam pao po zemlji i tako me nije pogodio metak. Kada su farovi kamiona prestali svijetliti, ja sam pobjegao u mrak i tako sam se uspio spasiti i pobjeći u pravcu Gate.

Knjiga zabranjena 1961. objavljena je prvi put 2023. godine u izdanju Fondacije "Zaboravljeni korijeni".