Dragan Grgić, rođen 1917. godine u selu Marin Most kod Cazina, sjeverozapad Bosne i Hercegovine, 1961. završio je pisanje memoara na 500 strana. Bila je to prva knjiga o stradanju Srba i zločinima hrvatskih i muslimanskih ustaša na prostoru bihaćkog kraja i južnog Korduna.

Tragični period rata obilježio je gubitak oca, majke i brata, kao i ranjavanje u borbama protiv ustaša. Nakon završetka pisanja knjige, nosilac “Partizanske spomenice 1941” suočava se sa zabranama, krivičnom odgovornošću i pritiscima državnih vlasti. U tako neriješenim sukobima preminuo je od posljedica infarkta 1985. godine u petrovaradinskoj bolnici. Iza njega nije ostalo potomstvo. Ostao je samo jedan ispražnjen trofejni pištolj i posljednja nada da će doći bolje vrijeme kada će neko objaviti njegovo životno djelo i da istina o stradanju srpskog naroda neće ostati zarobljena među koricama dvije ćirilicom ispisane sveske. To vrijeme je došlo i Grgićevo djelo 2023. godine izdaje Fondacija Zaboravljeni korijeni.

Dragan Grgić – autor memoara “Korana ko rana”

Nakon zabrane 1961. godine, autor se privremeno našao u zatvoru i pred krivičnom odgovornošću zbog navodnih „krivičnih djela neprijateljske propagande i izazivanja nacionalne mržnje i netrpeljivosti“. Iako je javni tužilac u međuvremenu odustao od krivičnog gonjenja pisca, pravni progon njegovog djela nije okončan. Na samom kraju dugotrajnog epiloga, Okružni sud u Sremskoj Mitrovici je 1974. godine donio presudu kojom se zabranjuje štampanje i rasturanje knjige, a iste godine tu odluku je kao drugostepenu potvrdio i Vrhovni sud Vojvodine u Novom Sadu. Bez obzira na presude, Grgić je nastavio svoju borbu sve do smrti 1985. godine.

Kao glavni razlozi zabrane štampanja knjige mogu se izdvojiti dvije cjeline:

- Opisivanje zločinaca uz navođenje njihove nacionalne pripadnosti (npr. Hrvat, musliman i sl), što je u presudama tumačeno kao pokušaj generalizacije. Takav stav nije utemeljen, jer autor nerijetko navodi i svijetle primjere Hrvata i muslimana. Primjera radi, na stranama 118. i 119. opisuje se kako župnik Dragutin Štimac u više navrata spašava srpsku nejač od pokolja, posebno od zločina koje organizuje i predvodi hodža Bećir Borić.

- Opisivanje nepravde i razočaranja u partizansko rukovodstvo, kao i otvoreno kritikovanje pojedinih odluka, uključujući prelazak domobrana i ustaša u partizane, što se u presudama priznaje kao istina, ali se istovremeno okarakteriše kao „gledište suprotno partijskom zakonodavstvu“.

Prvobitni naslov knjige glasio je „Tragedija srpskog naroda u bihaćkom kraju“, ali je na insistiranje državnih institucija više puta mijenjan. Zbog toga, isto djelo se u sudskim spisima pojavljuje pod različitim naslovima.

Nakon Drugog svjetskog rata, Dragan Grgić je nekoliko godina živio u Pančevu, potom kratko u Bihaću i Osijeku, zatim nekoliko godina u Bačkoj Palanci, da bi se konačno nastanio u Vrdniku, gdje je sa suprugom Bojanom kupio kuću i proveo ostatak života.

Dragan i Bojana Grgić u mladosti

Iako je sudskom presudom naloženo oduzimanje svih primjeraka i pratećeg materijala, Dragan Grgić je uspio da sačuva nekoliko knjiga i rukopisanih svezaka. Dva takva primjerka, kao i originalne sveske, danas se nalaze u posjedu Fondacije „Zaboravljeni korijeni“ i na osnovu njih je objavljena Grgićeva knjiga u izvornom autentičnom obliku pod naslovom KORANA KO RANA – Tragedija Srba u bihaćkom kraju i južnom Kordunu 1941 – 1945.

Sačuvana sudska presuda predstavlja dragocjen istorijski dokument i važan izvor za proučavanje mehanizama cenzure u SFRJ. U nastavku je dat njen prepis, sa priređivačkim komentarima označenim u uglastim zagradama i prefiksom PR. Tekst presude prenesen je u izvornom obliku, latinicom, uz zadržavanje svih pravopisnih i gramatičkih grešaka iz originala. Prilikom navođenja broja strana u presudama, istovremeno su u zagradama navođeni i brojevi strana u objavljenom izdanju „Korana ko rana“, budući da se brojevi strana originalnog rukopisa i štampane knjige razlikuju zbog različitog preloma i veličine fonta.

Od objavljivanja do danas poklonjeno je i prodato više od četiri hiljade štampanih primjeraka knjige, a zabilježeno je i više od deset hiljada preuzimanja u PDF formatu.

9. januara 2026,
na dan Svetog prvomučenika i arhiđakona Stefana,
krsne slave Dragana Grgića

Priredio:
Dragan Radović
Fondacija “Zaboravljeni korijeni”