Bračni par Nataša i Nemanja Škipina iz Pala odlučio je da, pored karijere, zajedno stvara i porodicu.Izbor ove humane profesije i velike želje da liječe druge ljude, kod njih se pojavio tokom srednjoškolskog obrazovanja.

U razgovoru za portal Katera, Nataša i Nemanja kažu da su tokom studiranja na Medicinskom fakultetu u Foči jedno drugom bili najveća podrška, tako da im je upravo to olakšalo sam period studiranja i polaganja ispita.

Zbog čega ste odlučili da se posvetite medicini i zbog čega ste odabrali fakultet u Foči?

Nataša: Odluku da upišem medicinu donijela sam, prvenstveno, iz želje da svojim radom i znanjem nekome pomognem, jer to vidim kao najbolji mogući način da naše učenje i trud, koje ulažemo tokom školovanja bude smisleno. Još od djetinjstva me interesovalo kako to funkcioniše ljudsko tijelo, kako nastaju bolesti, a onda sam zbog životnih situacija, kroz koje sam prolazila, definitivno odabrala medicinu.

Nemanja: Za medicinski fakultet sam se odlučio u srednjoj školi tokom pohađanja kursa prve pomoći, gdje sam se susretao sa različitim stanjima i povredama, te se tako pojavila želja da naučim nešto više o tome. Medicinski fakultet u Foči, iako smješten u malom mjestu, iznjedrio je mnogo, slobodno mogu reći, svjetski priznatih stručnjaka, pa sam iz tog razloga odlučio da upišem taj fakultet. Naravno, blizina Foče rodnim Palama je uticala na našu odluku, jer nam je blizina porodice i prijatelja uvijek bila vrlo značajna.

Koliko je medicinski fakultet zahtjevan i koliko je vremena i truda bilo potrebno do sticanja diplome ljekara?

Nataša: Oboje smo fakultet završili kao redovni studenti, mada medicina definitivno jeste vrlo zahtjevan fakultet. Prosto, nameće jedan specifičan stil života, koji neprestano od nas traži rad, učenje, trud i odricanje. Međutim, jedno drugom smo sve vrijeme bili najveća moguća podrška, tako da to je to umnogome olakšalo naš put. Spontano i neplanirano smo oboje izabrali medicinu, ali mislim da tako i treba biti, s obzirom na to što ovo zanimanje podrazumijeva i znači veliku posvećenost i moralnu odgovornost. Mislim da biti ljekar nije samo posao, nego postane i dio ličnosti čovjeka.

Nemanja: Kao što Nataša kaže, fakultet jeste izrazito zahtjevan, ali uvijek se može i treba pronaći vremena za druge aktivnosti, druženja i putovanja.

Da li vam je bilo teško da odmah nakon završetka studija pronađete posao u struci i koliko je teško uskladiti rad u službi porodične medicine i Hitne pomoći?

Nataša: Zadovoljna sam štonisam dugo čekala na posao, pa ono što smo učili sam imala vrlo brzo priliku da primjenim u praksi. Rad u porodičnoj medicini zahtjeva kontinuirano praćenje i brigu o određenoj grupi pacijenata. Tokom radnog dana dolazi veliki broj ljudi, različitih starosnih grupa sa različitim fizičkim, ali i psihičkim, emotivnim i porodičnim problemima, koje porodični ljekar mora razumjeti, rješavati, usmjeravati na dalji tretman pacijenata, izdavati terapiju za akutna i hronična oboljenja.

U hitnu pomoć dolaze pacijenti sa određenim urgentnima i naglo nastalim problemima, koji se zbrinjavaju ili uz premedikaciju upućuju na sekundarni nivo. Hitna pomoć zahtjeva tretman akutnog stanja i trenutnog problema pacijenta, što naravno u nekim situacijama može biti vrlo stresno, posebno kada su pacijenti životno ugroženi ili ako su u pitanju djeca. Ipak, meni je teži rad u porodičnoj medicini, jer on uz medicinsko znanje zahtjeva i veliko emotivno i psihičko ulaganje i može biti vrlo iscrpljujući.

Kada počinje tvoj radni odnos u Bolnici „Srbija“ i koliko je to bio važan korak na početku karijere tako mladog ljekara?

Nemanja: Neposredno nakon završetka studija, Bolnica „Srbija“ je imala projekat zapošljavanja većeg broja mladih ljekara, među kojima sam se i sam našao. Rad u ustanovi sekundarnog nivoa zdravstvene zaštite zahtjeva mnogo odgovornosti i širokog znanja. Pri radu u urgentnom bloku, mlađi ljekari susreću pacijente sa problematikom iz različitih oblasti medicine i to je ono što svi prolazimo na početku naše karijere.

Rad na odjeljenjima je dosta usmjereniji prema našim budućim specijalnostima, tako da imamo mogućnost da stičemo opšte medicinsko znanje, ali i da prepoznamo sebe u svemu tome i odlučimo se za ono što nam najviše odgovara.

Da li razmišljaš o odlasku na specijalističke studije i koja oblast ti je najinteresantnija?

Nataša: S obzirom na dosadašnje iskustvo u medicini, spremna sam za dalje usavršavanje, koje prvenstveno vidim u nekoj od oblasti interne medicine. Tu se nalazi veliki broj pacijenata sa hroničnim oboljenjima, kojima kvalitetno liječenje može donijeti i potpuni oporavak. Čak i kada to nije moguće, vrlo je važno unapređenje, produženje i poboljšanje kvaliteta života, te smanjenje tegoba pacijenata.

Zbog čega si se odlučio da upišeš specijalizaciju iz urologije?

Nemanja: Interesovanje za urologiju mi se javilo još tokom studija, gdje sam pratio rad i veliku posvećenost profesora doktora Zirojevića i samu tu njegovu, veliku posvećenost radu i vrsti oboljenja i problema uroloških pacijenata. Primarijus doktor Milorad Šupić, načelnik hirurgije u Bolnici „Srbija“, je prepoznao moje interesovanje za urologiju i usmjerio me u tom pravcu. Sada imam priliku da radim i učim sa urolozima naše bolnice, doktorima Goranom Todorovićem i Slavišom Pejićem, koji su spremni svakodnevno da samnom nesebično podijele svoje znanje i iskustvo. Takođe, želio bih da pomenem i cijelu ekipu hirurga u Bolnici „Srbija“, koji su tu za svaku pomoć i savjet.

Za kraj našeg razgovora, a na pitanje koliko su naši sugrađani generalno odgovorni prema svom zdravlju , Nataša i Nemanja kažu da ljudi kod nas nisu u potpunosti svjesni značaja preventivne medicine.

Ističu da mnogi ljudi nisu dovoljno spremni da poslušaju savjete ljekara o zdravom stilu života, te da na taj način u velikoj mjeri spriječe nastanak bolesti.

Činjenica je da živimo u jednom vrlo stresnom vremenu, uz mnoštvo ekonomskih i finansijskih poteškoća, ali to ne treba da znači da smijemo biti pasivni, jer i dalje možemo učiniti mnogo toga za svoje zdravlje i neke jednostavne promjene koje nam mogu značiti puno.

Biografija:

Nataša Škipina (djev. Gazivoda) rođena je 1992. godine u Palama. Osnovnu školu i gimnaziju je završila u rodnom mjestu, dok je studije završila na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Istočnom Sarajevu. Trenutno je zaposlena na odjeljenju porodične medicine i u službi Hitne pomoći u Domu zdravlja Istočno Sarajevo.

Nemanja Škipina je rođen 1992. godine u Sarajevu. Osnovnu školu i gimnaziju je završio u Palama, dok je studije završio na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Istočnom Sarajevu. Trenutno je zaposlen u Bolnici „Srbija“ i pohađa specijalističke studije iz oblasti urologije. Oboje žive u Palama.

Novinar: Miljan Rašević