Vratio se bakin lijek, sada će i baka ozdraviti – ovim riječima je malu Helenu Gavran na aerodromu “Nikola Tesla”, po povratku sa liječenja u Parizu dočekala Milanka Gavran, majka njenog oca Radovana.

Mala Helena čija je bolest cijelu zemlju i region podigla na noge juče se poslije skoro šest mjeseci liječenja na klinici u glavnom gradu Francuske vratila u Srbiju. Na aerodromu u Surčinu, nešto prije 13 sati okupila se brojna porodica da dočeka riđokosu heroinu. Bake, tetke, braća, sestre s nestrpljenjem su čekali da sleti avion s njihovom mezimicom.

Pasoška kontola, kaže tetka, čini joj se nikad nije duže trajala. A onda, otvaraju se vrata i izlazi Helena u tatinom naručju. Aplauz i suze. Ovog puta radosnice. Baka Milanka prva prilazi, grli djevojčicu i kaže da će sada i ona ozdraviti.

– Samo kada se ona vratila živa i zdrava. Sada će sve biti bolje i ja ću biti dobro – kaže kroz suze Helenina baka.

Tata Radovan Gavran javnost je na "Instagramu" redovno obavještavao o tome kako teče liječenje, kako djevojčica podnosi igle, braunile, agresivnu terapiju. Na pitanje da li mu je danas srce na mjestu, kaže:

– Nije još i pitanje je kada će biti. Sada je samo važno da je najgore prošlo i da se Helena vratila zdrava – Kaže Radovan Gavran za "Blic" i svjedoči da je bilo teško gledati dijete bez imuniteta, izlovano od svih kako se muči. Helenu sad čekaju na svaka tri mjeseca magnetna rezonanca glave i kičme i kontrola krvi na 15 dana.

– Nikada nismo razmišljali o najgorem, iako je strah postojao. Slušali smo ljekare i vjerovali – kaže Helenin tata.

Da bi joj olakšali, tata i mama Katarina su izmišljali razne igre, kupovali igračke, čitali priče.

– Nevjerovatan je bio osjećaj kada nam je doktorka rekla da je Helena zdrava. Pozitivan šok, konačno kraj, bili smo oduševljeni – kaže djevojčicina mama Katarina.

Helena je od Une, sestre od tetke juče dobila balon u obliku jednoroga, a dvije rođene sestre, mlađe, ostale su kod kuće pošto su još male. Njih je šest mjeseci čuvala baka. Sofija je imala tek tri mjeseca, Lena godinu i po kada su mama i tata morali da odu sa Helenom. Baka Milanka ponavlja da joj nije bilo teško da brine o dvije bebe u pelenama i da joj je jedina briga bila starija unuka.

– Nedostajala su nam djeca, porodica, ali znali smo da je Helena prioritet za sve, tako da smo svu energiju usmjerili ka njoj – kaže hrabri otac.

Helena je bila hrabra, neuobičajeno za tako malo dijete. Navikla je na igle, na bol. Iako su se roditelji plašili kako će reagovati kada joj bude opala kosa, ona je i tada sve iznenadila. Reagovala je kao velika.

– Nema veze što mi je kosa opala, porašće, pa ću ponovo biti zlatokosa.

Kako je bolest otkrivena i podrška javnosti

Mala Helena Gavran bila je vesela i zdrava djevojčica, sve dok nije počela da povraća, biva pospana, razdražljiva i ljuta. Mislili se da je samo ljubomorna jer je na svijet došla njena najmlađa sestra.

Međutim, u avgustu prošle godine, kada je imala četiri godine, dijagnostifikovan joj je hidrocefalus, a onda i tumor na malom mozgu. Hitno je operisana, tumor je odstranjen, ali nadu za njen dalji oporavak, budući da je tumor maligni, pružilo je liječenje u inostranstvu, za šta je cijela Srbija, ali i dobri ljudi iz regiona, skupljali novac.

Porodica se zahvaljuje svim dobrim ljudima koji su pomogli Helenino liječenje u Parizu, medijima, ljekarima koji su u Srbiji i Francuskoj vodili računa o njoj, humanitarnoj organizaciji "Budi human".

Priča o Heleni je priča o bezbroj heroja. Ona je najveći. Ali tu su i roditelji, bake, tetke, dvije sestrice koje su strpljivo čekale mamu, tatu i Helenu da se vrate. Ovo je priča o ljubavi, o zajedništvu, o žrtvovanju iz koje smo učili svi.