Pravoslavna Nova godina u narodu se obično zove Mali Božić ili Mladi Božić, ponekad i Vasiljevdan.

Mnogi novogodišnji običaji u stvari predstavljaju produžetak ili ponavljanje nekih božićnih običaja. Tako u nekim krajevima uoči Malog Božića "unose badnjake onako isto kao i uoči Velikog Božića".

U Boki Kotorskoj na Badnji dan su pripremali badnjake, "te polovinu nalože uoči Božića, a polovinu na veče Vasiljeva dne".

Uopšte, kod zapadnih Srba ostatke božićnih badnjaka nalažu uoči Nove godine, ali tragova ovog običaja ima i u drugim krajevima.

Na Kosmetu su na Novu godinu ponovo palili kraj od badnjaka koji bi preostao od Badnje večeri. U Temniću su ostavljali komad božićnog badnjaka, od kojeg su na Novu godinu pravili krstiće i stavljali ih na kućnu strehu, u vinograd, u posijanu pšenicu i u košaru.

Za Novu godinu se obavezno ostavlja glava, negdje i plećka od pečenice, zatim pola česnice ili božićnog hljeba, božićna svijeća i božićna slama.

U zapadnoj Bosni, Baniji i Kordunu božićnu su slamu iznosili na gumno, gdje se na Novu godinu obavljao običaj mađijskog vršenja. U tu svrhu spremao se još na Božić kolač — kovrtanj ili kovrtač, u sredini šupalj i prema obodu išaran "urezima", i to od istog testa od kojeg i česnica, i sa istom pažnjom kao i česnica.

Pored uloge koju je imao u mađijskom vršenju, kovrtanj su stavljali volu dešnjaku na rog, pa se gatalo kakva će biti ljetina prema tome na koju stranu kolač padne. Kovrtanj je morao da okusi svaki ukućanin, a prije svanuća kovrtanj se morao dati i svoj stoci.

Ostataka i tragova mađijskog vršenja bilo je i u drugim krajevima.

U okolini Maglaja na Mali Božić, prije sunca, iznosili su slamu na gumno, pa bi djecu protjerali po slami.

Na Kosmetu se vjerovalo da se na dan Svetog Vasilija kote mečke i "zbog toga im svaka kuća pravi kolomboćne barenice za povojnicu". Barenice meću djeci po parče u čanak, "a ona sa tom barenicom trče na guvno kod stožera, te je tu pojedu, što znači da će se žito lako gruvati pri vršidbi".

Barenica, u stvari, odgovara česnici, jer u nju meću "male šljivove grančice i po jednu paru, namijenjenu na svaku vrstu stoke, pčela i na zdravlje ljudi, pa gledaju šta će ko od kućne čeljadi naći".

U nekim se krajevima kolač sreće mjesio i za Novu godinu. U Lijevču i Temniću "najglavniji običaj o ovom prazniku jeste pravljenje česnice ili gruvanice", pored običaja koji su vezani za božićnu česnicu.

U Vojvodini "ne mijese svuda česnicu za Božić, gdi koji to na Mali Božić čine".

Kod Srba graničara na Božić su, pored česnice, spremali vasilicu, koju su jeli na Novu godinu. U užičkom kraju za Novu godinu mijesili su vasiljicu od projinog brašna.

U Homolju se toga dana prže mali pšenični kolači — vasilice — i dijele djeci iz kuće za pokoj mrtvih. Negdje se novogodišnji kolač zove maslenica, u Resavi mečki povojnica, a u Leskovačkoj Moravi poparenica.

U Gruži na Mali Božić polaznici dobijaju od domaćica koje su polazili o Božiću bušnu pogaču.

O ručku se obavezno pojede glava božićne pečenice, a poslije ručka ispraća se polaznik.