Malo ko ovih dana nije čuo za Marinu Kurteš iz Istočnog Sarajeva. „Slavijina“ karatistkinja je ovaj mali grad učinila još ponosnijim i sjajnijim donijevši evropsku bronzu sa toplog Kipra.

Kako je ova mila, a borbena devetnaestogodišnjakinja rekla za Katera portal, emocije se nisu slegle i još, zapravo, nije ni svjesna koliko je postigla. Ono što sigurno zna je da joj je ova medalja, čim je došla, postala najdraža. Sa prestola je, kako kaže, svrgnula onu zlatnu iz Umaga, koju je osvojila 2018. godine.

Marina je za naš portal otkrila da je kiparski Larnaki, u kojem se održavalo Evropsko prvenstvo za mlađe seniore, jedno od najljepših mjesta koje je posjetila, te da se, osim za medalju, vratila bogatija i za pregršt uspomena i utisaka.

- Mogu slobodno reći da mi je ovo jedno od najljepših putovanja i takmičenja do sada. Bili smo u Larnaci, prelijepom, manjem gradu na samoj obali mora. U reprezentaciji, koja broji 35 članova, bila su moja dva-tri prijatelja iz Banjaluke, te nekoliko djevojaka iz Sarajeva sa kojima sam baš povezana, tako da je druženje bilo prelijepo. Osim toga, imali smo i vodiča koji nam je pokazao čitav grad – rekla je ona.

Dodatni značaj ovoj bronzi Marina pripisuje činjenici da je prošle godine, na istom takmičenju, završila na petom mjestu, te osvajanje ove medalje smatra velikim iskorakom u svojoj karijeri. Osim toga, takmičarka iz Makedonije, koju je savladala u nedjelju, je ista ona od koje je prije desetak dana izgubila u Samoboru.

Kao i svaki profesionali sportista i Marina trenira tokom čitave godine, ali priprema pred velika takmičenja zahtijeva, osim treninga karatea sa trenerom, funkcionalnu, kondicionu pripremu u teretani. Ipak, Marina naglašava da su joj  značajnije psihičke pripreme, jer je, kako priznaje, veliki tremaroš.

- Nije lako izdržati ni tremu ni pritisak. Karate je sport u kojem je 50 odsto fizička priprema, a 50 odsto "stanje u glavi". Kada stanem na tatami, sve se oko mene okreće, ne samo u glavi, nego i u želucu. Kako tamičenja odmiču i kako stičem nova iskustva, malo je lakše, ali ne mogu reći da uđem u borbu bez imalo treme i pritiska. U meču za bronzu, samo smo se borile nas dvije, pa je čitava sala gledala u mene – priznaje stidljivo, dodajući da je pritisak povećavala činjenica da kući ili ide s medaljom ili bez nje.

Foto: Ustupljene fotografije

Da nije samo vrhunski sportista, nego i uspješan student, potvrđuje podatak da Marina, kao student prve godine Mašinskog fakulteta Univerziteta u Istočnom Sarajevu, ide u korak sa svojim kolegama i izvršava svoje akademske obaveze.

- Nije lagano, ima dosta matematike i fizike, ali do sada sam položila sve kolokvijume i ispite. Ide mi od ruke mašinsko konstruisanje i crtanje, a to zahtijeva preciznost, koju ja stvarno volim. Ne volim da učim napamet, više volim predmete gdje se zaključuje i povezuje – rekla je ona.

Iako je zahtjevno, Marina stiže sve, a za postizanje svih obaveza njen dan počinje u 7.00 časova.

- Kada se završe jutarnja predavanja, planiram ostatak dana. Dva puta sedmično imam kondicioni trening, a svako veče, sem vikenda, treniramo karate. Između predavanja i treninga učim, a slobodno vrijeme je rezervisano za prijatelje i porodicu sa kojima se opustim i "pročistim" glavu i psihu – objašnjava naša sagovornica.

Marina nam otkriva da se, pored obaveza oko fakulteta i karatea, od septembra posvetila i trenerskom poslu u klubu, te da je obostrana ljubavi između nje i najmlađih članova kluba. Kaže da joj vrijeme provedeno sa djecom iz kluba pomogne i da se prisjeti svojih početaka.

Priznaje da je za vanserijski rezultat potrebno dosta odricanja, a odaje nam i da joj je u srednjoj školi često teško padalo kada vršnjaci idu u izlazak, a ona na trening. Svjesna je da su to bile prolazne faze, te da nije ništa propustila, a izričito naglašava da nikad nije pomišljala da napusti karate.

- Karate je moja velika ljubav i ta ljubav me je gurala naprijed. Nabitnije je da se voli ono što se radi – iskrena je Marina, koja se u jednom periodu bavila i plivanjem, ali ljubav prema karateu je odnijela prevagu.

Ovo medalja je, sigurni smo, samo početak za ovu godinu, jer Marinu za nekoliko dana očekuje Republičko prvenstvo za seniore, a za dvadesetak i državno. Od plasmana na ovim prvenstvima zavisi joj odlazak na evropsko, u aprili, i svjetsko prvenstvo, u drugoj polovini godine, oba u seniorskoj kategoriji.

Od takmičenja za ovu godinu, očekuje je Svjetska liga u Poreču, ali i Mediteranske igre u Tunisu.

- Iako sam osvajanjem ove medalje potvrdila svoje učešće na ovom takmičenju, odlazak je još uvijek neizvjestan, jer odluku o učešću donosi Savez - rekla je Marina.

O budućnosti, kaže, rano je govoriti, iako ima jasnu viziju i cilj.

- Uvijek sam, još kao mala, sanjala da uzmem olimpijsku medalju. Smatram da je to kruna karijere. Nažalost, karate naredne godine nije olimpijski sport, ali 2028. godine se vraća u program Olimpijskih igara. Moja želja je da odem i da tom medaljom krunišem svoju karijeru – rekla nam je Marina.

Sasvim je izvjesno da će Marina krupnim koracima ići ka ostvarivanju svojih ciljeva, i da ćemo mi, njeni sugrađani, biti posnosni na sve njene uspjehe.