Marko Milačić predsjednik je političke stranke Prava Crna Gora, koja se zalaže za njegovanje tradicionalnih društvenih i političkih vrijednosti. Stranka teži ka razvoju što bližih odnosa sa Republikom Srpskom i Srbijom, kao i za obnovu tradicionalnih veza sa Rusijom. Prava Crna Gora sarađuje sa drugim opozicionim strankama u cilju promjene režima u Crnoj Gori.

Marko je za Kateru ispričao kakva je trenutna situacija u Crnoj Gori, razgovarali smo o molebanima i litijama koje se održavaju u znak protesta protiv diskriminatorskog  Zakona o slobodi vjeroispovjesti. Više možete pročitati u Katerinom novom intervjuu.

Kakva je trenutna situacija u Crnoj Gori?

Trenutna situacija je veličanstvena, zbog toga što smo svjedoci stvaranja jedne nove, potpuno drugačije, Crne Gore. Buđenje naroda, u punom smislu te riječi, i vraćanje na scenu Njegoševe iskonske Crne Gore, očigledno da je riječ o nekom božijem promislu. Jer da se jedna zemlja ovako radikalno i nevjerovatno promijeni za samo dva mjeseca, ja ne mogu da dam drugo objašnjenje, nego da je u pitanju neka veća sila. Ne postoji proces koji bi mogao da promijeni jednu zemlju za dva mjeseca, a da tu nije uključena neka veća sila. Na ulicama je ogroman broj ljudi, preko 100 hiljada, svakog četvrtka i nedjelje, i narod je već rekao šta misli o spornom, prije svega, antipravoslavnom, pa onda i antisrpskom, anticrnogorskom, antidržavnom i antiustavnom zakonu. Tako da se narod odredio, sada treba samo da sačekamo vlast da povuče taj zakon, jer ako oni ne povuku taj zakon, povućićemo ga mi.

Možete li nam prenijeti utiske sa litije u Podgorici, održane na dan Svetog Simeona Mirotočivog, koja je do sada bila najmasovnija?

To je bio prvi skup od početka svog ovog događanja da je ovako jedinstven, i da je na jednom mjestu. To je bio najveći skup, ne samo u novijoj istoriji Crne Gore, i to je nešto što je veličanstveno. Ako to Đukanoviću nije dovoljno da automatski povuče taj zakon, onda ne znam šta treba da uradi jedan narod i jedno društvo, na jedan miran i demokratski način, da bi se bilo kakav zakon povukao. Narod je svim ovim pokazao da je na visini istorijskog zadatka, a vlast je pokazala da je, kao nikada do sada, antinarodna. Ovaj proces treba još više da se omasovi, da iz četvrtka u četvrtak, iz nedjelje u nedjelju, bude što veći broj ljudi. Đukanović je sada u problemu, jer on ne zna šta će da radi.

Kako komentarišete to što je tamošnja vlast počela popis crkvene imovine, uprkos velikom broju ljudi koji se okuplja i protestuje?

Oni rade „svoj posao“. Prvo su donijeli taj zakon u jednoj totalitarnoj atmosferi, skoro potpuno bez opozicije. U sali gdje se odlučivalo bilo je na desetine policajaca, inspektora u civilu, a oko zgrade potpuna blokada šireg centra Podgorice. Zakon je donesen u takvom maniru, i onda su oni samo nastavili na taj način. Odmah su dali direktivu Upravi za imovinu Crne Gore, koja je krenula sa popisom imovine da bi primijenili taj zakon, i oni ne odustaju od toga. Uzaludno je govoriti o tome zašto oni ne poštuju volju naroda i zašto oni to dalje proceduralno rade, kad dobro znamo kakva je to vlast. To je jedna kriminogena vlast, mafijaškog tipa, koja to radi uz podršku ili čak direktno po direktivi spolja, i njima je potpuno nebitno je li tu 100 hiljada ili milion ljudi, oni rade šta su naumili. Važnije je ono pitanje kako ćemo mi da odgovorimo na to. Oni neka popisuju slobodno, neka rade, neka pišu, neka rade to sve do trenutka dok ne kroče jednom nogom ili dodirnu jednim prstom imovinu Srpske pravoslavne crkve. U tom trenutku će odlično da vide da im je to sve uzaludno. Popisivali su i Turci, Austrougari i svi okupatori su to vrlo lijepo radili, vrlo detaljno, pa vidimo gdje su završili- van Crne Gore. Tako će završiti i ovi koji sada popisuju. Neka oni to popišu lijepo, poslije ćemo mi to da preuzmemo, pa da imamo taj popis naše imovine na jednom mjestu.

Kako mislite da će se riješiti trenutna situacija?

Pa riješiće se tako što ćemo konačno zbaciti ovu vlast. Oni će biti uporni u tome da istraju do kraja. Đukanović dobro zna da je ovo za njega ozbiljna klackalica, i zna da je u skoro jednakom problemu, i ako ne povuče i ako povuče zakon. Ako povuče zakon, što mislim da se neće desiti, njegova ta simbolička moć će odmah da padne. On je navikao da sebe predstavlja kao čvrstog vođu, koji ne odstupa od svojih odluka i stavova, i dobro zna da ako povuče taj zakon pokazaće, prije svega, neodlučnost što je vrlo bitno u toj simboličkoj borbi. Druga stvar, on će ga teško povući zbog toga što to nije njegova odluka. Ja čak mislim da bi on povukao taj zakon, ali prosto ne može, jer on nije donio taj zakon. To su donijeli njegovi NATO partneri, i on sigurno ne može da se bavi tim procesima u Crnoj Gori sam, lično sa svojom partijom. Takav jedan zakon dodiruje generalno Srpsku pravoslavnu crkvu, dodiruje pravoslavno pitanje, srpsko, regionalno i planetarno pitanje i kao takav, Đukanović nema nadležnost nad tim procesom. Prije nekoliko godina, uoči lokalnih izbora u Podgorici, došao je generalni sekretar NATO saveza, da bi na taj način dao podršku Đukanovićevoj stranci. Govorimo o lokalnim izborima u Podgorici gdje se upliće NATO, e sad možete misliti šta se dešava sa ovakvim procesom. Volio bih da Đukanović nastavi u ovom smijeru, iz razloga što nas je ovaj zakon ujedinio, i kad bi nam to uzeli na neki način bi to spustilo tu ogromnu energiju, koja je prevazišla zakon, Crnu Goru i sve. Ako ga ne povuče, naša sloga će biti još veća. Naš revolt, sad kontrolisani, mirni, vrlo dostojanstveni, će se samo nastaviti povećavati, i onda ćemo na kraju, uz Đukanovićevu pomoć, njega srušiti sa vlasti.

Koliko znači podrška Srba iz regiona Srbima u Crnoj Gori?

Podrška je uvijek potrebna. Ne samo Banja Luke, Istočnog Sarajeva, Beograda, već i Moskve, jer je ovo direktno sve pravoslavno pitanje, oni udaraju na pravoslavnu crkvu. Treba svi zajedno da se objedinimo u svakom smislu. Kako proces ide, vidim da su izjave i zvaničnih vlasti u Srpskoj, Beogradu, pa i najvećih adresa u Rusiji, sve angažovanije, i to treba da bude što veće. Naravno, ne u smislu miješanja u unutrašnje stvari jedne države, konkretno institucionalne i političke, ali svakako trebaju se miješati u zaštitu svetinja, jer to su zajedničke svetinje. Vlasti u Crnoj Gori prijete da se drugi ne miješaju u unutrašnje stvari jedne države, ali to nisu unutrašnje stvari. Unutrašnje stvari jedne države su, na primjer, izborni procesi, u koje niko ne treba da se miješa. Ali, pitanje crkve i pitanje odbrane svetinja je unutrašnji proces čitavog srpstva, jer je Srpska pravoslavna crkva zajednička crkva. Podrška naroda je najvažnija, i ogromna je, s obzirom da imamo litije i molebane širom svijeta. Skoro da nema većeg mjesta gdje živi, iole, veći broj naših ljudi, a da nije organizovan neki skup podrške, ili da je naslikana neka trobojka. Ljudi su očigledno shvatili najdublje da je to njihova lična stvar, pa samim tim i organizuju skupove. To formalno nije stvar samo Crne Gore, nego je to pitanje odbrane ne samo imovine, nego kroz imovinu bića i duše našeg naroda. Iskoristio bih priliku da, i preko Katere, pozovemo sve ljude da se ta podrška samo povećava. Litije stalno moraju biti organizovane, jer ova borba traje. Svako mora da pruži vrlo direktan i aktivan otpor. To je unutrašnje pitanje Istočnog Sarajeva, kao i same Podgorice.

Šta građani mogu očekivati na tribini, koju organizuju studenti našeg grada?

Najljepša stvar u ovom procesu su mladi ljudi. Najvažnije je buđenje omladine, naročito u Crnoj Gori. Želim studente da pozdravim i da im se zahvalim. Zbog toga je meni i čast da budem gost na poziv studenata Univerziteta u Istočnom Sarajevu, jer želim, ne kao političar, nego kao građanin Crne Gore, da se najiskrenije zahvalim na svemu što rade. Zbog toga što brinu, zbog sve ljubavi koju mi osjećamo. Tu je ogromna energija koja direktno utiče na omasovljenje naših litija, i nas to stravično motiviše. Svaka naslikana trobojka, svako okupljanje, znači napor nekih ljudi, a taj napor u korijenu ima tu istu, zajedničku, borbu. Svima nama u Crnoj Gori bilo je puno srce kada smo vidjeli posljednji skup u Istočnom Sarajevu, gdje je bilo nekoliko hiljada ljudi, što je ogroman broj s obzirom na broj stanovnika Istočnog Sarajeva. Taj broj je ogroman i za Podgoricu. To što sad u Podgorici izlazi 100 hiljada ljudi, to su neke Božije stvari, nevjerovatne, ali za Istočno Sarajevo je to ogromna stvar. Čast mi je što ću biti gost na tribini, uz naše sveštenike. Pozivam sve ljude da dođu na tribinu da čuju, ne mene, nego prvo sveštenike, sjajne ljude, gospodina Đogu i gospodina Tupešu. Želim sa lica mjesta da prenesem atmosferu, da pozdravim ljude i da ih pozovem da zajedno budemo u ovome, kao i do sada.

Novinar: Bojana Mičić