Milan Ćulibrk, svjedok Tužilaštva BiH na suđenju nekadašnjem komandantu Petog korpusa takozvane Armije BiH Atifu Dudakoviću i ostalim optuženim za zločine nad srpskim civilima i vojnicima na području Krajine, rekao je da su mu dvojica braće pobijena 1995. godine u Oraškom Brdu kod Bosanskog Petrovca i da još nije pronašao njihove posmrtne ostatke.

Ćulibrk je naveo da je bio na liniji sredinom septembra 1995. godine, dok su njegova braća bila kod kuće u Oraškom Brdu - brat Mirko na bolovanju jer je bio ranjen, a brat Boro nije bio vojno angažovan.

- Prema nekim saznanjima, ostalo stanovništvo je mahom bilo izbjeglo pred Petim korpusom - naveo je Ćulibrk i dodao da su se i njegova braća spremala da napuste selo, ali su pobijeni zajedno sa rođakom Milanom i njegovim sinom Dušanom koji je bio slabo pokretan.

On je rekao da se komšija Rajko Bosančić skrivao u šumi, da mu je rekao da je čuo pucnjavu, kao i da je vidio da su to veče gorjele kuće, prenosi Birn.

Ćulibrk je ispričao da je njegov zet, koji je bošnjačke nacionalnosti, dolazio u Oraško Brdo i vidio ubijene Milana i njegovog sina, kao i njegovog brata Mirka, dok Boru nije našao, te precizirao da mu je to prenijela rodica.

Svjedok Zora Vujinović rekla je da je njena svekrva Anđa, koja je bila 1915. godište, ubijena u Oraškom Brdu.

Ispričala je da je od svekra čula da su 14. septembra pred njihovu kuću došla tri vojnika i da je svekrva govorila da, ako trebaju nekog ubiti, ubiju nju, pošto je lošeg zdravlja.

Prema njenim riječima, svekar je pričao da mu je žena, kada su tri vojnika gledala u pravcu šume, dala znak i on se sakrio u podrum, a kada su vojnici pitali za njega, rekla im je da je otišao prema šumi.

- Čuo se pucanj. Poslije je izašao. Našao je ženu koja je bila ubijena u lokvi krvi - navela je Vujinovićeva i dodala da je svekar poznavao jednog od mladića, kao i da joj je rekao da je to bila muslimanska vojska.

Ona je rekla da su svekar i jedan komšija unijeli svekrvino tijelo u kuću koja je nakon Dejtona zapaljena, kao i da njeni posmrtni ostaci nisu pronađeni.

Svekar je, kako je ispričala, jedno vrijeme boravio u kući, dok ga nije spazila policija, a nakon toga je odveden u Bihać, a potom vraćen u Petrovac da bi bio razmijenjen 27. januara 1996. godine.

Prema njenim riječima, po povratku je bio rastrojen i skrivao se.

Na današnjem ročištu dva svjedoka su vraćena jer, kako je obrazloženo, nije bilo vremena za njihovo saslušanje.

Osim Dudakovića, za zločine protiv čovječnosti na području opština Bosanski Petrovac, Ključ, Bosanska Krupa i Sanski Most, te okolnih sela, kao i za progon i uništavanje vjerskih objekata, optuženi su Ekrem Dedić, Sanel Šabić, Ibrahim Šiljdedić, Safet Salihagić, Adis Zjakić, Hasan Ružnić, Redžep Zlojić, Samir Solaković, Fatmir Muratović, Muharem Alešević, Husein Balagić, Edin Domazet, Ejub Konježić, Ibrahim Nadarević i Said Mujić.

Protiv Aleta Hodžića predmet je razdvojen nakon što je Sud BiH dobio nalaz timskog vještačenja.

Optužnica ih tereti za ubistvo više od 300 Srba, među kojima najviše civila uglavnom starije životne dobi, kao i vojnika koji su se predali ili bili zarobljeni.

Tijela jednog broja žrtava pronađena su nakon rata i ekshumirana iz više pojedinačnih i masovnih grobnica, a za posmrtnim ostacima nekih od ubijenih još se traga.

Dio optužnice za Dudakovića odnosi se na ratne zločine nad žrtvama bošnjačke nacionalnosti, pripadnicima i pristalicama Narodne odbrane Autonomne pokrajine Zapadna Bosna za vrijeme sukoba u Cazinskoj krajini na području opština Bihać i Cazin.

Nastavak suđenja zakazan je za 27. mart.