Na suđenju Kerimu Lučareviću za zločine nad pripadnicima JNA u Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu, svjedok Dragan Zrnić ispričao je da je nakon zarobljavanja 2. maja 1992. godine dobijao batine na više lokacija, te da su mu bili polomljeni zubi i nos.

Zrnić je rekao da je 2. maja 1992. godine kao vojnik bio na obezbjeđenju komande na Bistriku i da je tog dana bio u pratnji vozila za dovoz hrane iz kasarne "Maršal Tito".

On je ispričao da je u povratku kod mosta na Drveniji vidio grupu vojnika koja je bila koncentrisana na otvaranje vatre preko mosta. Kada su ih primijetili, okrenuli su se prema njima i otvorili vatru, rekao je svjedok, te pojasnio da je iza njegovog vozila bilo vozilo sa hranom.

- Stigao je tamić, vozač je teško pogođen u leđa, jedan od saputnika je ranjen sa dva metka u ruku. Uspjeli smo ih unijeti u komandu i pružiti prvu pomoć. Napad na komandu je trajao cijeli dan i noć - prisjetio se svjedok.

Dan poslije, prema Zrnićevim riječima, u komandu je došao Alija Izetbegović koji se obratio i rekao da će obaviti razgovor sa starješinama i generalom Milutinom Kukanjcem i da će on biti garant njihove bezbjednosti.

Nakon toga su, kako je rekao, dobili naredbu za izlazak iz komande i da pripreme materijalno-tehničku opremu.

On je bio u šestom vozilu s kraja kolone, a naredba je bila da cijevi naoružanja budu usmjerene prema podu. Opisao je da je primijetio veliki broj vojnika koji su bili različito obučeni, sa Bistrika i iz pravca Miljacke, a putem veze im je rečeno da ostanu mirni.

- Uslijedila je naredba da predamo oružje, jer je to uslov prolaska prema Lukavici. Naređeno je da napustimo vozila i uslijedilo je udaranje i naredba da legnemo na ulicu. Čuli su se jauci od udaraca. Bila je naredba da ustanemo i da skinemo sve sa sebe – ostao sam u donjem vešu i čarapama - izjavio je Zrnić.

Naveo je da je nakon toga uslijedila naredba da se grupišu na jedno mjesto.

- Momak ispred mene pao je kao daska. Tada sam vidio da je to moj brat Zoran - prisjetio se svjedok, prenosi Birn.

Dodao je da je brata izvukao u park i pokušavao ga probuditi, te da mu je glava bila krvava. Uspio mu je reći da je udaren dijelom puške. Prebačeni su zatim u bolnicu Koševo, a svjedok je odvezen u Dom na Bjelavama, gdje su ga tukli.

Prema njegovim riječima, tokom noći je sproveden u Sekretarijat unutrašnjih poslova, gdje su ga ponovno tukli, te predat civilnoj policiji.

- Nakon toga sam sproveden u gimnastičku salu u FIS-u. Tu su bili vojnici iz kolone. Po samom ulasku gledali su u mene kao neko čudo. U ogledalu nisam sebe mogao prepoznati od batina - rekao je svjedok i dodao da su mu bili polomljeni zubi i nos.

Tokom noći i dan poslije, rekao je Zrnić, tukli su ga, ali i kasnije, kada je krenuo u toalet.

Narednog dana, rekao je svjedok, došli su pripadnici Unprofora koji su im rekli da se izjasne gdje žele da idu.

Pošto se on izjasnio da želi kući, od Crvenog krsta je dobio civilnu odjeću i tu priliku je iskoristio da pobjegne.

Optužnica tereti Lučarevića za zločin protiv ratnih zarobljenika, ranjenika i bolesnika, civilnog stanovništva, te protivpravno ubijanje i ranjavanje u sarajevskoj Dobrovoljačkoj ulici 3. maja 1992. godine.

Lučarević je optužen da, u svojstvu komandanta Vojne policije Republičkog štaba Teritorijalne odbrane BiH, nije preduzeo mjere da budu kažnjeni počinioci ubistava vojnika i civila nakon napada i zaustavljanja kolone JNA u Dobrovoljačkoj ulici, kao i oni koji su psihički i fizički zlostavljali vojnike iako je znao za ta krivična djela.

Suđenje bi trebalo da bude nastavljeno 28. novembra.