Trebinjac Milan Kovačina u panedmiji virusa korona napustio je grad i vratio se na svoju djedovinu u selo Sedlari u Popovom polju.

ilan, rođen u Trebinju prije 50 godina, odlučio je da se sa porodicom vrati na imanje koje je napušteno više od tri decenije.

Odluku da život počne na selu donio je u aprillu, kada je trebinjski Štab za vanredne situacije, zbog širenja virusa, zabranio kretanja između gradova.

– Tada sam shvatio da život u stanu gubi smisao i da je pravi put nazad u selo, odakle je u Trebinje došao moj otac. Idem tamo gdje nema zabrana da se radi i stvara i da se čovjek osjeti korisnim. To je bio period kada je grad trebalo što prije napustiti – priča Milan.

On kaže da je u jednom danu odlučio i krenuo u potpuno napušteno imanje.

– Imao sam nešto ušteđevine da obnovim štale, torove za koze i stari svinjac. Podržala me i supruga Mirjana koja radi u Trebinju kao trgovac i dolazi da mi pomogne – sjeća se Milan početaka novog života.

Uz pomoć porodice ovaj domaćin je uspio da u kratkom periodu sve spremi za život na seoskom imanju.

– Bilo je proljeće, mogao sam zasaditi bašte i vrtove da nahranim stoku, ali i uzgojim krompir, luk i drugo povrće za porodicu koja sada ima dvije kućne adrese, jednu u Trebinju, drugu u Sedlarima – priča on.

Kovačinama je pomogao i trebinjski Agarni fond, koji je obezbjedio krompir za proljetnu sadnju, uz obavezu da 300 kilograma vrate fondu, a ostalo koriste za domaćinstvo ili tržište.

Pored peradi, koza, svinja Milan planira da nabavi i muzne krave i da proširi svoje gazdinstvo.

Očekuje da će ovaj dio Popovog polja, koji je nakon ukidanja uskotračne željezničke pruge ostao pomalo zaboravljen, ponovo oživjeti.

– Dobri su ovdje uslovi za uzgoj stoke. Planirao sam i manju farmu muznih krava, napravio bih objekat na svojoj parceli nedaleko od rijeke, ali mi za to treba podrška zajednice. Bilećka mljekara otkupljuje mlijeko u ovim krajevima što je sigurnost za proizvođače. Rekonstrukcijom puta Trebinje – Ljubinje, nakon 40 godina, otvorene su mogućnost dobre putne komunikacije do imanja u Popovom polju. Ko želi da radi ne može da se žali, jer postoje tri osnovna uslova za život, put, voda, struja – objašnjava on.

Milan dodaje da će izgradnja Duhovnog centra u selu Mrkonjići, rodnom mjestu Svetog Vasilija Ostroškog, koji su preko puta Sedlara, biti i početak nove turističke priče.

– Neki su u Popovom polju vidjeli kraj, nestanak života, a ja vidim početak. Još ako bi u blizni našeg sela prošla i Jadransko-jonska magistrala, kako se priča, život bi se vratio – optimističan je on.

Milan, kao dugodišnji vozač autobusa u jednoj turističkoj agenciji i njegova supruga Mirjana, kad se pojavio novi virus pohađali su i kurs engleskog jezika, kako bi lakše komunicirali sa gostima i mušterijama.

– Naš porodični život je proljetos imao takav neplanirani obrt, da je to za nepovjerovati. Iz jedne životne priče za samo jedan dan otišli smo u drugu. Ostavili smo sve započeto i krenuli u Sedlare. Mjesec dana poslije poznanici i rodbina nisu vjerovali čime smo se počeli baviti – navodi Mirjana.

Ona kaže da se sve može naučiti ako se želi, te da je za kratko vrijeme naučila kako se muzu koze, siri mlijeko, konzervira i sve ostalo što treba za jedan zdrav domaći proizvod.

 Prvi proizvodi sa imanja

Prve proizvode sa svog obnovljenog imanja, sir iz ulja i jaja od norke i prepelice, Kovačine su prodavali u jednoj prodavnici zdrave hrane u Trebinju. Kako kažu, taj novac su brzo zaradili i iskoristili ga za neophodna dalja ulaganja.

Milan priznaje da je uvijek bio emotivno vezan za svoje korijene i da je i ranije povremeno dolazio u selo i sačuvao kuću od propadanja.

Devedestih godina prošlog vijeka je proveo u Sedlarima braneći kuću i imanje u odbrambeno-otadžbinskom ratu.

– Moj povratak je spoj ratom stvorene emocije, tradicije i okolnosti koje je donelo novo vrijeme i virus korona – zaključuje ovaj rođeni Trebinjac.