Grupa obavještajnih oficira nekadašnje Vojske Jugoslavije podnijeće prijedlog Ministarstvu odbrane Srbije da se deklasifikuju obavještajni podaci poslati vojnim i državnim organima iz jugoslovenskih agentura u svijetu 90-tih godina, među kojima su i dokazi o uvježbavanju "Markala" na američkom vojnom poligonu, izjavio je general Jovan Milanović, nekadašnji obavještajac Vojske Jugoslavije.

- Kolega iz NATO-a koji je imao uvid u dokumenta američke vojske o Markalama preneo mi je dokaze da je ta akcija uvežbavana na američkom poligonu kraj grada Aleksandrija uz učešće oficira Armije BiH. Tamo su napravili kopiju sarajevske pijace i imali `generalne probe` tragedije pre februara 1994. godine - rekao je Milanović.

On tvrdi da u državnim arhivima postoje hiljade obavještajnih dokumenata iz perioda razbijanja Jugoslavije, a naročito iz 1995. i 1999. godine, koji bi bacili novo svjetlo na tadašnja dešavanja.

- Sa njih je potrebno samo skloniti imena informatora zarad bezbednosti tih ljudi. Tako bismo dobili najbolju građu za pisanje i razumevanje bliske istorije, da bolje spoznamo šta nam se dogodilo i ko je kriv za naše stradanje -  rekao je general Milanović za "Večernje novosti“.

On ističe da su među poslatim izvještajima iz Brisela bili i oni o pripremama za prvo veliko bombardovanje položaja Republike Srpske, koje je imalo karakter odmazde.

- Odluka je doneta 24. maja 1995. i izdata da bombardovanje počne u noći između 24. i 25. maja. Vojno i državno rukovodstvo iz Republike Srpske primilo je informaciju istog dana. Mere i odluke koje je te noći donelo rukovodstvo Republike Srpske primorale su NATO da povuče izdatu komandu Južnom krilu NATO-a o početku agresije -  navodi Milanović.

General Milanović otkriva da je scenario za "veliku montažu" zločina nad civilnim stanovništvom u Sarajevu kasnije primijenjen u Račku na Kosovu i Metohiji.

On ponavlja da SR Jugoslavija nije nikog nikada napala, pa ni 1999 .godine i objašnjava da su SRJ i Srbija tih godina bile bez izbora.

Milanović kaže da je vrhunac njegovog profesionalnog rada bio kada je 1. oktobra 1998. godine poslao izvještaj iz Brisela sa podacima francuskog majora Pjer-Anrija Binela o NATO ciljevima na teritoriji SRJ.

Kako ističe, bilo je još desetine "Binela" iz svih struktura NATO-a, EU, evropskog vojnog krila, koji su dostavljali podatke o predstojećoj agresiji na Jugoslaviju.

Prema njegovim riječima, odluka da se izvrši NATO udar na SRJ donesena je još u maju 1998. na samitu Alijanse u Lisabonu uz "uzdržano protivljenje Grčke, Španije, Portugalije, francuske, Italije...", a u avgustu iste godine planovi su bili gotovi.

On je dodao da su ministarstva spoljnih poslova zemalja NATO-a dobila zadatak da medijski pokažu svijetu neophodnost sprovođenja ove varvarske odluke, dok su ministri odbrana, kao sljedeća karika u sistemu odlučivanja, imali zadatak da razrade tok akcije.

Da je na Kosovu i Metohiji u toku "rat protiv civila", što je bio eufemizam za genocid, prema riječima generala Milanovića, u Briselu su 21. septembra promovisali Nijemci.

General navodi kako mnogi misle, pa čak i neki političari koji su bili učesnici, da je sastanak u Rambujeu bio prilika da se rat zaustavi.

On ističe da taj sastanak nikad nije imao zadatak da spriječi NATO, već samo da medijski dobije podršku za agresiju.

General Milanović navodi da je njegova obavještajna mreža bila u funkciji i tokom aprila, sve dok Vesli Klark i britanski premijer Toni Bler, uz saglasnost generalnog sekretara NATO-a Havijera Solane i američkog predsjednika Bila Klintona, nisu izmjestili sistem odlučivanja u London.

Tako su, kaže on, obmanuli sve članice NATO-a "jer je konsenzus o početku agresije bio odobren u uništenju 25 ciljeva i to u trajanju od 96 sati jer se mislilo da će nakon toga SRJ kapitulirati".

Međutim, faza "Apokalipsa" počela je praktično odmah nakon što su prve bombe pale na SR Jugoslaviju - 25. marta.