Milena Stanojević iz Ratkovića kod Srebrenice, jedna je od rijetkih koji su preživjeli zvjerski napad muslimanskih snaga na ovo srpsko selo krajem juna prije 33 godine, svjedoči za Srnu da su joj na kućnom pragu muslimani ubili muža Stanoja, a oca Obrena Bogićevića zaklali pred kućom.

Stanojevićeva priča da je napad u kojem su muslimanski vojnici ubili dvadeset i četvoro Srba preživjela pukom srećom jer je pobjegla u obližnji šumarak gdje se sakrila.

Ona je rekla da su muslimani tog 21. juna 1992. godine upali u selo i počeli pucati sa svih strana.

Prema njenom svjedočenju, kada su muslimanski vojnici ušli u selo, počeli su da kolju, pljačkaju i pale sve što su stigli.

MEĐU UBIJENIM I ŠEST STARICA KOJE SU IZMASAKRIRALI

One koje su zatekli u kućama ubili su i zapalili. Mještani koji su se zahvaljujući sumraku uspjeli sakriti slušali su užasne krike srodnika i komšija, piše u knjizi "Svjedočanstvo o nekažnjenom zločinu nad Srbima u Podrinju".

Među ubijenim Srbima iz Ratkovića bilo je i šest starih i bolesnih žena koje su muslimanske snage iz Srebrenice i okoline masakrirale.

Primjer zapadne propagande i iskrivljavanje istine vezan je za fotografiju Dragine Prodanović upravo iz Ratkovića sa lobanjom ubijenog sina Živana koju je prepoznala po oštećenom zubu i koja je obišla svijet, ali sa lažnim napisom da je riječ o Bošnjakinji!?

Rijetki preživjeli Srbi prisjećaju se da je prije 33 godine, oko pola pet ujutro, počela pucnjava i lupanje metalnim predmetima sa svih strana oko sela. Pričaju kako su čuli povike "Alahu ekber", "Hvataj ih žive", "Kolji redom - štedi municiju"...

Ratkovići su 21. juna 1992. godine potpuno spaljeni i uništeni. Dio stanovnika uspio je da se sakrije i spasi od sigurne smrti.

Tomislav Živanović, jedan od rijetkih koji je preživio napad na Ratkoviće, kaže
da je selo napadnuto sa svih strana oko pet časova izjutra i da je on pucao dok nije čuo paljbu iza leđa.

Onda se, zahvljujući poznavanju terena, uspio izvući iz obruča i izbjeći smrt dok je selo gorelo i narod masakriran u kućama.

OD STOTINjAK PRIJERATNIH KUĆA SADA SAMO 15

I Milan Stanojević, mještanin Ratkovića, pamti taj kobni 21. jun 1992. godina kada mu je poginuo brat Nikola, a ranjena snaha Radenka koja je za tri dana uspjela da se kroz šumu izvuče do Fakovića u bratunačkoj opštini i preživi masakr.

Prema njegovim riječima, od prijeratnih stotinjak srpskih kuća u mjesnoj zajednici Ratkovići i oko 300 stanovnika obnovljeno je samo 15 kuća uz pomoć Vlade Republike Srpske i vlastitim sredstvima vlasnika, u selu stalno živi samo jedan čovjek, a povremeno još nekoliko osoba u toku ljetne sezone.

Da je tu postojalo veliko selo svjedoči još poneka zidina sa dimanjacima, koji još prkose vremenu, iz kojih je izraslo drveće ili koje nisu potpuno zarasle u šiblje i ostrugu, djelimično obnovljeno seosko groblje, kao i spomenik iznad sela podignut stradalim mještanima.

NEMA KAZNE ZA ZLOČINCE

Kod spomenika svake godine krajem juna bude služen parastos na koji porodice i komšije ubijenih dođu iz raznih krajeva Republike Srpske i Srbije da odaju poštu žrtvama, pokažu da ih ne zaboravljaju i da čekaju pravdu za zločin koji je ovdje počinjen, a za koji još niko nije odgovarao.

Za ratni zločin nad Srbima u Ratkovićima bili su optuženi Ibro Jakubović i Huso Salihović, ali ih je Okružni sud u Bijeljini oslobodio obrazlažući takvu odluku "nedostatkom pouzdanih dokaza".

Predstavnici Boračke i Organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila Srebrenice ukazuju na opstrukciju vanustavnog Tužilaštva i Suda BiH kada su u pitanju predmeti zločina nad Srbima.

- Ništa se ne mijenja kada je u pitanju procesuiranje počinilaca zločina u Ratkovićima i Srbima iz Srebrenice uopšte. Samo jedna godina više čekanja pravde koja ne dolazi. Sramota je za pravosuđe BiH da za 33 godine još niko nije kažnjen za ubistva civila u Ratkovićima kao i za ostale masovne zločine počinjene nad srpskim civilima u srebreničkoj opštini, gdje su muslimanske snage počele etničko čišćenje u aprilu 1992. godine uništavajući i ubijajući sve što je srpsko - rekao je Srni Branimir Kojić predsjednik Organizacije porodica zarobljenih, nestalih i poginulih Srba.

On je istakao da pravosuđe BiH i zapadni mediji i politika i dalje jednostrano tumače karakter rata u BiH tendenciozno i neosnovano, optužujući Srbe za sve.

- Strani novinari i agenti su čak zloupotrijebili fotografiju Dragine Prodanović iz Ratkovića sa lobanjom ubijenog sina Živana koju je prepoznala po oštećenom zubu i koja je obišla svijet, ali su potpisali da je riječ o Bošnjakinji, a ne srpskoj majci, što potvrđuje pristrasnost Zapada kada je u pitanju odnos prema žrtvama rata u BiH - podsjeća Kojić.

Srodnici ubijenih civila poručuju da nikad neće odustati od dokazivanja istine o počinjenim zločinima u Ratkovićima i drugim srebreničkim selima.

Ovdje su ubijani i masakrirani srpski civili, kao i u drugim podrinjskim selima, što pokazuje genocidne namjere i težnju tadašnjih muslimansih snaga i politike da zatre tragove srpskog postojanja na ovom prostoru jer su uni štavali sve što je srpski, čak i groblja.

Mještani Ratkovića ne vjeruju u pravosudne organe BiH i ističu da počinioce zločina jedino može stići Božija pravda.

Nastaviće se.