Noseći na brojne adrese pisma, račune, pakete i novac poštari su svakodnevno na terenu - po suncu, kiši i snijegu. Ovaj odgovoran i nimalo lak posao na našim prostorima uglavnom obavljaju muškarci. Međutim, postoje i žene koje radeći ga dokazuju da svako zanimanje pripada onima koji mu pristupe posvećeno, s ljubavlju, i da sposobnost, a ne pol, odnosi prevagu. Među njima je Fočanka Milica Fundup, jedina žena poštar u ovoj opštini.

Ova četrdesetsedmogodišnjakinja već deceniju stiže na adrese mještana mjesnih zajednica Zavait, Čelebići i Meštrevac. Sa poštarskom torbom na ramenu donosi im, ne samo poštu, nego i osmijeh i toplu riječ.

Osim u selima, po potrebi je na usluzi i Fočacima koji žive u gradskim i prigradskim naseljima, kada mijenja kolege.

Kao upravniku, poštonoši u Pošti Čelebići, na poštanskom broju 73307, radni dan joj počinje u 7.00 časova. Do 10.00 časova poštanske poslove obavlja u objektu čelebićke Pošte, potom kreće na teren gdje se zadržava do 14.00 časova.

Kada ima mnogo posla nerijetko ostaje i poslije radnog vremena dok ne isporuči sve pošiljke.

- Nekih desetak dana u mjesecu, tokom isplata, ostajem na poslu i do 18.00 ili 19.00 časova, jer je područje razuđeno, a rokovi dostave moraju da se ispoštuju. Ponekad bude stresno, nekad je radni dan ispunjen smijehom. Minimalno svakog dana deset kilometara mora da se pješači, jer negdje prije stignem pješice nego autom - priča Fundupova za Radio Foču.

Foto: radiofoca.com

Ni loši putevi, ni neoznačene adrese na kućama, ni surova planinska klima do sada je nisu spriječili da poštu dostavi na vrijeme i na pravu adresu.

Najviše opreza potrebno je u vrijeme isplate penzija.

- Tada je potrebna još dodatna doza odgovornosti, jer ipak je riječ o tuđem novcu. Prisutan je i strah od pljačke, pa u tom periodu bude nelagodno raditi ovaj posao. Ipak, do sada se sa neprijatnostima ove prirode nisam susretala, čak ni u šali - kaže Fundupova.

Priča da joj je januar najteži mjesec, kada zbog praznika i neradnih dana na putu rijetko sreće šumare, električare ili druge zaposlene u tom kraju, pa u snijegom prekrivenim predjelima često ostaje potpuno sama.

- Pretežno su to šumski putevi, kojim pređem i po deset kilometara, a da nikoga ne sretnem, osim poneku zvijer. Bude tako nekih iznenađenja i neprijatnosti kao kada mi se jedne zime u Zavaitu desilo da idući pješice upadnem u snijeg. Palo je oko 80 centimentara snijega, nije bilo telefonske mreže da zovem pomoć, ali sam pod adrenalinom i dozom straha uspjela nekako da se iščupam, ugledam trag divlje svinje i prateći ga stignem bezbjedno na odredište - kaže Fundupova.

Građani se poštarima obraduju kad donose novčane isplate ili pisma, ali manje kada stižu s računima, prekršajnim nalozima ili sudskim pozivima. Bez obzira šta nosi, dolazak poštara na kućni prag mnogima je prilika za kratak razgovor, posebno u udaljenim selima, gdje rijetko ko svraća.

Sa objavom datuma isplate penzije u medijima, Fundupovoj stižu i pozivi mještana da usput ponese još štošta – uz lijekove i po koju namirnicu iz prodavnice.

- Uvijek im izađem u susret, bude mi i drago kad na njihovim licima ugledam osmijeh. Srećni su kad im neko dođe, svrati, pomogne, jer su to, ipak, stariji ljudi. Željni su i razgovora. To što im ponesem oteža mi torbu, ali sam svjesna važnosti da nekome pomognem i onda mi ne bude teško - rekla je Fundupova.

Foto: radiofoca.com

Priča da joj je neobično kad sama sebi uručuje pošiljku. U šali kaže još jedino sebi nije dostavila prekršajnu prijavu.

Kroz osmijeh govori i da je nije strah da bi razvoj tehnologije mogao da zamijeni poštonoše, jer još uvijek postoje mjesta gdje, kako kaže, niko osim poštara ne zalazi, pa ni tehnologija.

Posao žene poštara, smatra, ne bi trebalo da bude nešto neobično, naročito u vrijeme kada se sve više gubi podjela na takozvane muške i ženske poslove.  

Svaki je posao težak na svoj način, ujedno i lak kad se pošteno, s ljubavlju radi i od njega živi, poručuje jedina žena poštar iz Foče.

Uz Milicu Fundup Radna jedinica za poštanski saobraćaj „Pošta Srpske“, koja obuhvata Foču, Višegrad, Rogaticu, Rudo, Novo Goražde i Čajniče može se pohvaliti još jednom ženom poštonošom iz Rudog.