Oduvijek sam mislila da ću biti doktorica. Kada bi me pitali ono uobičajeno pitanje: „Šta ćeš biti kada porasteš?“, govorila bih „doktorica“, otpočinje razgovor za Kateru Danijela Milinković, docent doktor na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Istočnom Sarajevu.

Bićete zbunjeni, nastavlja ona, ali silno željeti ponekad nije dovoljno. Spletom nekih životnih okolnosti, nakon završetka srednje škole, rijeka života me odnijela na studij filozofije.

- U to vrijeme sam čula da na Filozofskom fakultetu ima dosta studijskih programa, pa sam počela da analiziram šta bi to moglo da bude moj budući poziv. Odabir studija filozofije i sociologije, koji je tada bio dvojni studij, bio je moj izbor - prisjeća se Milinkovićeva, dodajući da je pored ljubavi prema prirodnim naukama, gajila  i ljubav prema društvenim naukama.

Ljubav prema društvenim naukama, dodaje ona, razvila je pod očevim uticajem jer je i on studirao društvene nauke.

- Uz njega i njegovu ljubav prema filozofiji, već kao djevojčica susrela sam se sa izvornim djelima mnogih filozofa, koje je otac imao u svojoj kućnoj biblioteci. Ono što je još bilo presudno za moj odabir je i uticaj mog profesora filozofije iz srednje škole, koji je na originalan način mladima približavao lekcije, te smo uživali na njegovim časovima – govori Milinkovićeva.

U prijatnom razgovoru sa ovom mladom i obrazovanom ženom, saznali smo da je osnovne studij filozofije i sociologije na Filozofskom fakultetu u Istočnom Sarajevu završila 2005. godine.

- Nakon završetka studija, na moju sreću i zadovoljstvo, ponuđeno mi je da radim kao asistent na predmetima iz oblasti filozofije. Tada počinje moj nastavni i naučni put koji se razvija i do danas. Magistarsku tezu iz oblasti estetike završavam pod mentorstvom prof. dr Save Lauševića, a 2019. godine branim doktorsku disertaciju pod mentorstvom prof. dr Miše Kulića, i dobijam zvanje docenta na užoj naučnoj oblasti estetika – priča dalje Milinkovićeva.

Govoreći o svom obrazovnom putu, ona ističe da je studij koji je izabrala zadovoljio sve njene znatiželje i odgovorio na mnoga pitanja koja su je kao mladog čovjeka tada „mučila“.

- Naravno, trebalo je dosta truda i odricanja da se stigne do zvanja docenta. Nije bilo uvijek lako. Uložila sam sate i sate u čitanje knjiga, slušanje predavanja, izrade teze, a svo to vrijeme sam radila i imala porodicu. Međutim, kada čovjek ima svoj cilj i kada gaji veliku ljubav prema svojoj profesiji, nije teško sve ovo postići. U svom radu imala sam veliku podršku porodice, što je jako važno,  jer ako nemate podršku svojih najbližih veoma je teško sve uskladiti. Velika podrška mi je suprug Mladen, koji je i sam magistar filozofije i najbolje me razumije. Kada postanete roditelj, poslovne obaveze moraju se uskladiti sa potrebama vaše djece. Tada vam je porodica onaj oslonac i pomoć bez kojeg sve to ne biste mogli postići –  ističe ona.

Foto: Ustupljena fotografija

Kako je istakla, pored svih obaveza, uvijek je ostavljala dovoljno vremena za porodicu i prijatelje, jer ništa ne može da odmori kao osmijeh bližnjih, naročito djece.

- Djeca su tu i da nam postavljaju „teška“ pitanja koja nam izmame osmijeh na lice svaki put. Mi filozofi volimo da kažemo da filozofija počinje čuđenjem, odnosno onim najjednostavnijim dječijim pitanjima, tako da, suprugu i meni,nije teško zadovoljiti znatiželju naše djece – dodaje Milinkovićeva. 

Foto: Ustupljena fotografija

Priznaću vam, nastavlja, najbolji dio mog posla jeste rad sa studentima, jer me to uvijek nadahnjuje, a svaka nova generacija donosila mi je nova iskustva i jačala moju ljubav prema pozivu koji sam odabrala.

- Rasla sam zajedno sa svojim studentima, oblikovala svoju ličnost, a svako od njih me činio boljim čovjekom. Iako se susrećemo sa „teškim“ temama iz filozofije i pokušavamo da riješimo nedoumice, dio vremena uvijek ostavim za razgovor sa njima. Razgovaramo o običnim temama, problemima koji ih muče tokom studija i pokušavamo pronaći način da ih riješimo – govori kroz osmijeh Milinkovićeva.

Govoreći o svojim studentima, Milinkovićeva nam je rekla da je zabrinuta jer se naše društvo susreće sa sve manjim brojem upisanih studenata.

- Susrećemo se sa činjenicom da je sve manji broj upisanih studenata na svim visokoškolskim ustanovama, a tome doprinosi i demografska slika u našoj zemlji. Studenti Studijskog programa filozofije odnedavno su dobili i posebne, samo za njih rezervisane, stipendije Grada Istočno Sarajevo, ali stičem utisak da mladi sada žele da završe neke brze „kurseve“ koji će im pomoći da što prije dođu do zaposlenja ili jednostavno odlaze na studije dalje od svoje zemlje – ističe ona i dodaje da su to sigurno neki od razloga zbog kojih se upisuje manji broj studenata na univerzitete u Republici Srpskoj.

Foto: Ustupljena fotografija

- I pored svega ne odustajem od mog profesorskog rada. Ispred mene su novi izazovi u nastavnom i naučnom radu, napredovanja koja su neminovna u našoj profesiji. Radovaću se i dalje susretu sa novim studentima i novim izazovima, a nadam se da ću uspijevati da odgovorim na te izazove na najbolji mogući način – govori ona.

Milinkovićeva je u razgovoru za naš portal otkrila da je muzika posebno ispunjava, te da se, da bi tu svoju ljubav njegovala, pridružila Srpskom pjevačkom društvu Sloga iz Sarajeva.

Foto: Ustupljena fotografija

Za kraj bih rekla da nikada ne treba da odustajemo od svojih snova i da ponekad i mali rizici mogu da nam donesu velike uspjehe. 

- Treba da budemo istrajni u svome školovanju i poslu, ali na neki način i skromni. Roditelji treba da puste svoju djecu da slobodno odaberu svoj budući poziv, jer se nikada ne zna kakve mogućnosti se mogu otvoriti budućem studentu. Moja preporuka svim mladima jeste da studiraju kod svoje kuće, na univerzitetima u Republici Srpskoj, jer će tako pomoći i svojim roditeljima, ali i svojoj zemlji – zaključila je Milinkovićeva.

Biografija: 

Danijela Milinković  

Rođena je 1. 6. 1982. godine u Sarajevu. Do 1996. godine školovala se i živjela u Sarajevu, da bi se nakon toga preselila u Rogaticu i završila gimnaziju u Srednjoškolskom centru „27. januar“. U tom periodu aktivno se bavila i rukometom u ŽRK „Mladost“ Rogatica.

Filozofski fakultet – Odsjek za filozofiju i sociologiju upisuje 2001. godine i završava 2005. U toku studija aktivno učestvuje u radu Saveza studenata Filozofskog fakulteta, a dvije godine obavljala je dužnost studenta prodekana, te bila član Nadzornog odbora Studentske unije Republike Srpske.

Od novembra 2005. godine pa do danas zaposlena je na Filozofskom fakultetu, prvo u zvanju asistenta, pa višeg asistenta, da bi nakon odbranjene doktorske disertacije 2019. dobila zvanje docenta na užoj naučnoj oblasti - estetika.  

Pored rada u nastavi, bavi se i naučnim radom, te ima objavljeno na desetine radova iz oblasti filozofije, te i veliki broj učešća na naučnim konferencijama kod nas i u regionu. 

Član je i naučnih organizacija kao što je Srpsko filozofsko društvo Beograd gdje obavlja i funkciju člana upravnog odbora. Član je i Filozofskog društva „Logos“ iz Istočnog Sarajeva. Takođe, obavlja i funkciju rukovodioca Katedre za filozofiju. 

Trenutno sa porodicom, suprugom i dvoje djece, živi u Istočnom Sarajevu.