Srpsko narodno vijeće (SNV) ukazalo je na gotovo potpuni zastoj u suđenjima za ratne zločine počinjene protiv Srba u gradovima, tokom i nakon vojnih akcija hrvatskih vojske i policije, kao i na sve očitiju stigmatizaciju.

SNV ističe da je izostanak pravde za porodice žrtava ratnih zločina, posebno tokom vojnih operacija, jedan od indikatora da društvo sve manje ima moralne snage za održavanje javne svijesti o teškim stradanjima srpskog naroda.

Povodom 29 godina od hrvatske akcije "Oluja", SNV naglašava da su ta stradanja doživjeli hrvatski sugrađani srpske nacionalnosti na ratnim područjima ili su tada u velikim gradovima iz dana u dan podnosili otvoreno nasilje i zlokobne pritiske, često i gubitke imovine i života.

Napomenuto je da gotovo potpuni zastoj u suđenjima za ratne zločine počinjene protiv Srba u gradovima, tokom i nakon vojnih akcija hrvatskih vojske i policije, jača uvjerenje počinilaca tih zločina da su iznad zakona, a slabi društveni osjećaj odgovornosti zbog njihova počinjenja.

SNV saosjeća sa svim civilnim žrtvama rata, sa onima koji su već prve godine rata prognani iz svojih domova ili su preživjeli zlostavljanja, izgubili svoje bližnje i krov nad glavom, kao i sa onima koji su 1995. godine napustili svoje domove i zavičaje.

"Saosjaćemo i sa svima onima koji nisu dočekali pravdu, bilo kao najbliži srodnici žrtava bilo kao žrtve ratnih zločina", navodi SNV u izjavi koju potpisuje predsjednik Milorad Pupovac.

Na ovaj način ukazano je na nemjerljivu štetnost doktrine instrumentalizovanja žrtava i slavljenja rata i ratnih okolnosti koja slabi kulturu mira i kulturu dijaloga.

Takva doktrina, dodaju, ne trpi razgovor o civilnom iskustvu, nezavisno o nacionalnoj ili vjerskoj pripadnosti iz koje to iskustvo polazi.

"Ona ne trpi ni mirovne aktivnosti ni individualne odluke odbijanja ratovanja, kao ni bilo kakvu ljudsku potrebu preispitivanja upotrebe prekomjerne sile tokom i nakon ratnih aktivnosti. Zato zagovaramo što je moguće više prostora za kulturu mira i pomirenja te kulturu dijaloga i tolerancije", navodi SNV.

Nasuprot dominantnoj doktrini nacionalističke zloupotrebe ljudskih gubitaka i proslavljanja rata, kao pripadnici jedne od najranjivijih grupa u društvu, SNV ukazuje na to da su ranjivost i stigmatizacija samo očitije i bolnije.

"Ranjivost je očita već s prvim pogledom na sredine opustošene vojnim akcijama, koje je napustilo autohtono stanovništvo. Odlaskom tih ljudi nestalo je i znanje, ali i ljubav za različite dalmatinske, ličke, banijske i kordunske predjele, nerijetko veoma zahtjevne, pa i grube za život", naglašavaju iz SNV-a.

Centralna komemoraciju za žrtve "Oluje" ove godine održava se u Strmici kod Knina, selu u koje je poslje granatiranja krajem jula i odlaska većine stanovnika, Hrvatska vojska ušla nedugo poslije početka pogroma.

Uz ubistva i i zlostavljanja civila, podsjeća SNV, zabilježena su paljenja i pljačke, ali, nažalost, i u narednim godinama 1996. i 1997. nasilje protiv onih koje nisu otjerala ni najteža iskustva.

Prema dostupnim podacima, u Strmici je avgusta 1995. ubijeno deset civila od kojih se jedan još vodi kao nestala osoba.

"Formalna kvalifikacija ratnog zločina je izostala, pa su samim tim izostali istražne radnje i sudski procesi kojima bi se preuzela institucionalna odgovornost za počinjena zlodjela", naglašavaju iz SNV-a.

Ukazano je na potrebu da se istraže okolnosti zločina, sudi počiniocima, zaštite svjedoci i članove porodica, ali i obrazuje društvo o strahotama rata, gradi uslovi rasta i razvoja u miru.

"Insistiramo na jačanju kulture mira, na podršci zajednicama sjećanja, na obnovi mjesta uništenih ratom, na svakoj inicijativi koja teži suočavanju s preostalim dužnostima u odnosu na porodice žrtava i, konačno, na odgovornom i institucionalnom preuzimanju tih dužnosti", zaključili su iz SNV-a.

Zločinačka vojno-policijska akcija "Oluja" počela je 4. avgusta 1995. godine ofanzivom hrvatske vojske i policije, te jedinica HVO na području Banije, Like, Korduna i sjeverne Dalmacije.

Dan kasnije, 5. avgusta, hrvatska vojska je ušla u gotovo napušten Knin i istakla zastavu Hrvatske, dok su kolone izbjeglica preko srpskih teritorija u BiH krenule ka Srbiji.

Prema podacima "Veritasa", tokom "Oluje" iz domova je protjerano više od 220.000 krajiških Srba, a na evidenciji se nalaze imena 1.893 poginulih i nestalih Srba iz ove akcije i poslije nje, od čega 1.236 ili 65 odsto civila, od kojih su oko tri četvrtine bili stariji od 60 godina.

Međunarodni sud pravde je u presudi iz februara 2015. godine "Oluju" okvalifikovao kao etničko čišćenje, ali ne i kao genocid, mada svjetski eksperti za tu oblast tvrde da je ta operacija imala sve karakteristike genocida.