Podizanje konaka i uspostavljanje monaškog skita u Čelebićima, vjeruju mještani, novi je početak za ovaj prelijepi i nažalost napušteni kraj.

Decenijama nakon Drugog svjetskog rata sela na živopisnom platou kanjona Tare bila su, najviše zbog ideoloških razloga, prilično zapostavljena.

Čelebići su krajem pedesetih godina prošlog vijeka izgubili status opštine, u koju su bile uključene i mjesne zajednice Zavait i Meštrevac, a onda su se zbog sve lošijih uslova za život i slabe povezanosti sa pedesetak kilometara udaljenom Fočom sela počela prazniti.

U potrazi za boljim životom, narod sa ovog planinskog kraja najviše je odlazio put Beograda, tako da danas mjesnu zajednicu Čelebiće naseljava tek nekoliko stotina stanovnika.

Osveštanje monaškog skita okupilo je veliki broj vjernika. Uz zvona sa crkve, čelebićkim brdima i planinama odjekivala je guslarska pjesma:

"Đe se munje s oblacima bore i đe sviću najsjajnije zore, đe je obraz od života preči, đe se rana ranama liječi, đe se srpstvo čuva u v'jekove, to se mjesto Čelebići zove".

Čelebići su dobili monaški skit gdje će se svakodonevno Gospodu uznositi molitva, a kako je istakao Njegovo visokopreosveštenstvo mitropolit dabrobosanski Hrizostom, molitva je najvažnije oružje u borbi protiv iskušenja, neprestana potreba, ne samo monaha, već svakog čovjeka.

Predsjednik Crkvene opštine u Čelebićima Ljubomir Todović kaže da narodu ovog kraja, koji je mnogo stradao zbog vjere, krsta i nacije, osnivanje manastirskog skita mnogo znači.

- Prvi svjetski rat - masovna strijeljanja na Šukovcu i kod bolnice u Foči, a zatim 34 solunska dobrovoljca. Drugi svjetski rat - više od 20 ljudi je odležalo krvave tamnice mučeništva zbog nacije i vjere i održanja ovog kraja - ističe Todović.

On podsjeća da je veliki broj boraca sa Čelebića stradao i u posljednjem ratu za odbranu Republike Srpske.

- Na ovom području se nije ratovalo, ali je sa ovih mjesnih zajednica izginulo mnogo ljudi, stizali su i do Sarajeva, Nevesinja i svugdje da pomognu - naveo je Todović.

Čelebićanin Milenko Ružić, koji živi u Foči, ističe da je škola u Čelebićima, koja danas ne radi, još prije 30 godina imala 500 đaka.

- Bila je nekad opština ovdje, bilo je naroda, ali su teški uslovi života doprinijeli da odselimo odavde, najviše nas je otišlo u Beograd. Ovaj kraj je bogat šumom i rudom, još 1938. godine su radili rudnici, Englezi su na konjima u Foču gonili rudu, a i sada se nešto radi oko pokretanja rudnika. Najviše nas je odselio loš put - kaže Ružić.

Radojka Radović, jedna od malobrojnih koji su ostali da žive u Čelebićima, naglašava da su mnogo srećni zbog dolaska monahinje Minodore i izgradnje konaka.

- Kako se ne bismo radovali kada se sastane narod. Ovo nam mnogo znači, jer rijetko se na Čelebićima okupi ovoliko naroda - ističe Radovićeva.

Mještanin Milomir Lečić nada se da će monaški skit brzo prerasti u manastir.

- To će doprinijeti da Čelebići budu poznatiji, drugačije će to zvučati, a onda će valjda i put biti malo bolji - kaže Lečić.

Vitomir Todović, koji je od početka učestvovao u gradnji konaka i pomagao u radovima, navodi da je ovo sada pravi početak za Čelebiće i temelj da se narod vrati Bogu i Crkvi.

- Kada takve temelje staviš, kada se tako utemeljiš u Hristu Gospodu, onda sve ostalo lakše ide, onda će polako početi i narod da se vraća. Čudo će se desiti, veliko čudo ja sam siguran. Ja bih želio svakom kraju, svakom kutku namučene pravoslavne zemlje da se ovakav temelj stavi, da ovako krene - oduševljen je Todović.

Mitropolit dabrobosanski Hrizostom najavio je da je osvećenjem monaškog skita počela akcija za obnovu čelebićkog Hrama Uspenja Presvete Bogorodice.

- Radujemo se i veselimo da je Gospod dao novi početak i pozivam sve vas iz Čelebića da se organizujete da ovaj sveti hram, ali i ovo selo, da sve to obnovimo. Bio bih sebičan i nevaljao vladika ako bih vam samo kazao obnovite hram, a da vam ne kažem obnovite vaše selo, kuće, domaćinstva, nasljedstvo đedova i prađedova. Nemojte ih napustiti, zaboraviti, prezreti, time ste prezreli sve vaše pretke- svaki vaš dom, svako ognjište zaslužuje poklonjenje, poštovanje i žrtvu - poručio je vladika.

Konak monaškog skita u porti Hrama Uspenja Presvete Bogorodice na Čelebićima, uz blagoslov mitropolita, podignut je zahvaljujući velikom podvigu monahinje Minodore.

Kako je i sama ranije istakla, ona veliku duhovnu pomoć ima od Sveštenomučenika Momčila Grgurevića, sveštenika iz Čelebića koji je mučenički, odsijecanjem glave, postradao u jesen 1945. godine sa još 17 mladića iz tog kraja.

Mitropolit je najavio da će nakon obnove hrama u Čelebiće biti vraćene mošti sveštenomučenika Momčila Grgurevića, koje danas počivaju u crkvi na Velečevu kod Foče.