Sedamdesetih godina 20. vijeka u Pale je stigao Mladen Todorović, relativno mlad čovjek (45 godina), koga su poslali iz FAMOS-a u Hrasnici da na ruševinama propalog preduzeća podigne novo.

Kada je došao u Pale, Todorović se obratio većoj grupi radnika, kojima su već bile podijeljene radničke knjižice uz obrazloženje da se preduzeće "raspalo" i da idu svojim kućama.

Tih 200 radnika nisu željeli da se raziđu, već su u Mladenu prepoznali čovjeka koji će ih povesti putem uspjeha. Nije bilo lako ni radnicima, ali ni njihovom direktoru, energičnom, hrabrom i sposobnom čovjeku.

Od propalog preduzeća, Mladen je podigao FAMOS na Koranu, koji će osamdesetih godina 20. vijeka izrasti u pravi privredni gigant, sa više od 2.000 zaposlenih ljudi, sa produktivnošću koja se mogla mjeriti sa uspjesima njemačkih firmi, sa velikim zamahom koji je pokrenuo i preporodio paljanski kraj, ali je bio značajan zamajac razvoja i za sarajevsku regiju.

Bile su to godine kada su Pale nakon višedecenijskog zastoja krenule krupnim korakom naprijed.

U Kraljevini Jugoslaviji ovo mjesto je dobilo impuls, ali je taj period kratko potrajao. Po završetku Drugog svjetskog rata, Pale su bile zapostavljene u svakom pogledu i tek sa rastom FAMOS-a na Koranu došao je procvat.

U krugu FAMOS-a na Koranu radnici su imali restoran sa pet različitih jela svaki dan, ambulantu sa dva ljekara opšte prakse i nekoliko specijalista ljekara, dom kulture, biblioteku, sportske klubove. Fabrika je bila ograđena lijepom ogradom, sa mnogo različitog cvijeća.

Mladena odavno nema među živima, ali žive njegova djela, živi su i mnogi koji se sjećaju njegovih djela.

Strajo Lazarević o Mladenu Todoroviću

- Fudbalski klub "Romanija" je godinama tavorio u opštoj nemaštini i bijedi, bez igrališta, prostorija i novca, bez uslova za trening i za igranje utakmica. Klub je bio slika opšteg stanja koje je vladalo u Palama. A onda, kao da ga je Bog poslao nama, taj čovjek je pokrenuo cijelu opštinu. Pale se za kratko vrijeme njegovog prisutva nisu mogle prepoznati. Romanija je dobila igralište i prostorije, svi fudbaleri su bili zaposleni, treneri su dobijali platu, zavladala je lijepa atmosfera i raspoloženje.

Jedan od svjedoka onoga što je Mladen Todorović učinio za Pale je Savo Gluhović, kojeg je autor ovog teksta Milan Ždrale, koji je napisao monografiju "Pale - od najstarijih vremena do danas", sreo na kapiji FAMOS-a na Koranu.

- Vidite onu upravnu zgradu koju je podigao Mladen Todorović? U njoj je tokom rata bilo smješteno kompletno rukovodstvo Republike Srpske. Pale su bile ratna prestonica u koju su dolazili poznati ljudi iz cijelog svijeta. Da 15 godina prije rata u Pale nije došao Mladen Todorović, ovdje ne bi imao čovjek gdje da dođe, niti gdje da prespava. Mladen je gradio Pale, gradio je zgrade, puteve, škole, objekte kulture, sportske terene. Niko za Pale nije učinio kao Mladen Todorović - pričao je tada Savo Gluhović.

Voljenka Lučić često ode da zapali svijeću na groblje na kojem je sahranjen Mladen Todorović.

- Bio mi je kao rođeni otac, a on se prema nama mladima tako odnosio. Kada sam bila maturant u ekonomskoj školi, došao je Mladen i rekao da sve djevojke koje diplomiraju dođu u FAMOS na posao. Pitao je da li među nama ima neka koja je udata, ja sam se javila jer sam jedina bila udata. Tada mi je Mladen Todorović rekao da ću raditi u kancelariji i da će i ostale moje drugarice, kada se udaju, dobiti mjesto u kancelariji. Radila sam u FAMOS-u i kao i ostalih 2.000 radnika, bila srećna. Imali smo dobre i redovne plate, socijalno, zdravstveno osiguranje, besplatan odmor na moru, banji ili planini. Mogli smo da školujemo djecu i dobijali smo stanove. Svako jutro iz Sarajeva u Pale je kretalo 30 autobusa koji su dovozili radnike i vraćali ih u 15 časova kući. Bile su to lijepe godine za Pale i Paljane - rekla je Voljenka Lučić.

Mladen Todorović je rođen 9. januara 1930. godine u Kalinoviku. Umro je 23. septembra 1992. godine u Palama, gdje je proveo svoje najljepše radne godine i tu ostao da počiva u vječnom miru. Pale su ga se sa zakašnjenjem sjetile i dale mu ulicu, a on je zaslužio i mnogo više od toga, bar jedan spomenik da mu se podigne u gradu za koji je živio.

Tekst preuzet iz knjige Milana Ždrala "Pale od najstarijih vremena do danas" (2011)