Momo Kapor, srpski slikar i pisac, imao je oštro oko da zapazi karakter našeg naroda, pa da ga pretoči u prelijepe i inspirativne priče. U knjizi „Magija Beograda“ priča „Letovanje“ na urnebesan način prikazuje kako se srpske žene svađaju sa svojim muževima.

„Slobodaneeee! Sloooobooooodaaaaneeee! Smjesta izlazi iz mora! Ni sekund više! Pogledaj, kako si pomodrio! Zubi ti cvokoću! Smjesta napolje, je l’ me čuješ? Kaži mu i ti da izađe napolje! Ti si mu otac! Pogledaj, sav je plav! Pa ti nisi normalan! Tebe baš briga! To je čovjek da izludi! To dijete bi pored tebe moglo i da se udavi, a ti ni da mrdneš ni malim prstom! Kao što nisi mrdnuo ni onda kada  me je onaj saobraćajac izvrijeđao na mrtvo ime. Šta si ti radio? Zacenio si se od smijeha, umjesto da me zaštitiš kao čovjek!

Ja prva počela? Samo sam ti kazala da si, zaista, vozio prebrzo i da uvijek voziš tako prebrzo i da misliš da si najpametniji i da si preticao onu cisternu i da ću, ako tako nastaviš, izaći sa djetetom na sred magistrale, a on ti je onda vratio vozačku dozvolu i rekao da neće da te kažnjava (je l’ tako bilo?) jer si već kažnjen što imaš ženu kao što sam ja! Jeste, to je rekao! A, ti nisi mrdnuo ni malim prstom! Šta? Šta je trebalo da radiš? Ne, nije trebalo da se tučeš sa njim, ali mogao si bar da mu odgovoriš, a ne da se smiješ kao kakav debil!

E, to je stvarno… Pitam se samo zbog čega si se uopšte i ženio! Pa, tebi bi, u stvari najbolje bilo da si sam! Ti, uopšte, i nisi za brak. Hajde, lijepo skloni te novine i priznaj: je l’ da da bi ti bilo mnogo ljepše da si sam, bez nas dvoje, a? Hajde, budi makar jednom čovjek i priznaj! Gospode, kome ja govorim? Šta on radi po čitav bogovjetni dan? Ili spava ili čita novine ili pije pivo… I to mi se zove ljetovanje!

Pet puta bih se bolje prvela da sam lijepo ostala u Beogradu. Zamračila bih sobe, napravila promaju i bar bih se pošteno ispavala. Ovako, šta? Godinu dana čekam ove bijedne dvije nedjelje na moru, a na plažu dolazimo u podne, kad normalan svijet već odlazi na ručak. Ti si mi to omogućio? Šta ti imaš kome da omogućavaš? I šta si mi to omogućio, molim te?

Da stanujem u nekom dimnjaku, sto osamdeset stepenica iznad magistrale? Jeste, tačno sto osamdeset! Juče sam brojala… Da se kupam na ovoj smrdljivoj javnoj plaži koja bazdi na kokosovo ulje? Da se pravim kako ne vidim da neprestano buljiš u ove kurve bez gornjeg dijela kostima? Misliš da nisam primjetila kako ih posmetraš? – Zašto i ja ne skinem gornji dio? Zato što sam bila budala, što sam dojila dijete i upropastila grudi, a ne kao ove koje samo na sebe misle! Eto, zašto ga ne skidam, ako hoćeš da znaš!

Drugi ljudi vode svoje žene na sve te hamlete, betovene i šopene, a ti nas izvodiš na roštilj! Kao da nisam mogla da jedem ćevape i u Beogradu, gdje su mnogo bolji i ne smrde na maslinovo ulje? Šta si mi još omogućio? Da šipčim do pijace i natrag i pravim nam sendviče za plažu, da tamo slučajno ne bismo trošili! A, izračunaj samo koliko svaki dan potrošiš na cigarete i piva? Samo izračunaj!

Šta sam ja Bogu zgriješila! Pogledaj samo druge muževe i druge žene! Šetaju lijepo ljudi uveče po obali, drže se za ruke, razgovaraju… Imaju šta da kažu jedni drugima. Ne bulje u novine i u čašu! Gospode! Pa, on je zapao! E, ovo je stvarno…Sloboooodaaaneeee! Slobodaneeee! Da si smjesta izašao iz vode!“

Priznajte, ne mora da bude ovakva situacija, ali svakoj ženi događa se da se svađa sama sa sobom, kada se svađa sa svojim mužem! I Momo je to lijepo primjetio!