Sve velike svjetske sile i države, izuzev Rusije, i poprilično uvijenog stava Kine, žele da Bosnu i Hercegovinu i dalje vodi visoki predstavnik, jer smatraju da bi bez njega mir koji je građen dvije i po decenije mogao da padne u vodu.

Epilog je ovo posljednje sjednice Savjeta bezbjednosti UN, na kojoj se raspravljalo o imenovanju Kristijana Šmita za novog visokog predstavnika u BiH.

I ova sjednica je samo potvrdila ono što se već odavno znalo, a to je da je Bosna i Hercegovina igračka u rukama velikih sila koje preko njenih leđa pokazuju jedne drugima mišiće.

Na sjednici je jasno bio vidljiv trenutni odnos snaga kada je u pitanju svjetska politička scena, a on je takav da je Rusija nemoćna da nametne svoje stavove, pa samim tim i da spriječi dolazak Šmita u BiH.

Isto tako, sjednica je jasno pokazala da se na međunarodno pravo možete pozvati samo onda kada na svojoj strani imate moćne sile, jer pravo i pravda ne idu istom stranom ulice. Drugim riječima, međunarodno pravo se mjeri po broju moćnih saveznika koje imate, a ne po onome što piše u knjigama i dokumentima. Ako nemate velike sile na svojoj strani, onda nemate nikakva prava.

Upravo ovo je i jedna od ključnih poruka koje je građanima i političarima u BiH poslata sa sjednice Savjeta bezbjednosti UN.

Stavove Republike Srpske zastupala je Rusija, koja je tvrdila da je imenovanje Šmita nelegitimno, jer nema saglasnost sva tri naroda u BiH, kao ni svih članica Savjeta bezbjednosti UN.

S druge strane, Amerika je, očekivano, zastupala stav da za imenovanje visokog predstavnika u BiH nije potrebna saglasnost svih članica Savjeta bezbjednosti UN. Američki predstavnik je naveo da svi članovi u Upravnom odboru Savjeta za sprovođenje mira, osim Rusije, podržavaju imenovanje Šmita.

Time je Amerika jasno pokazala odnos snaga na svjetskoj pozornici, ali i „zaleđinu“ koju će Šmit imati.

Lider SNSD i srpski član Predsjedništva BiH, Milorad Dodik, već je poručio da Šmit nije legitiman visoki predstavnik i da Srpska neće sarađivati sa njim. Slične izjave ranije su davali i drugi predstavnici vlasti u Srpskoj.

Da li je taj stav ispravan, odnosno da li Republika Srpska u trenutnim okolnostima može sebi da dozvoli „luksuz“ da ne sarađuje s visokim predstavnikom i kakve posljedice bi mogla imati u tom slučaju?

Profesor međunarodnih odnosa i bezbjednosti, Miloš Šolaja, ističe da je sasvim jasno da su velike sile na sjednici Savjeta bezbjednosti „pokazivale mišiće“ dok je međunarodno pravo ostalo u drugom planu.

– Po odredbama Aneksa 10 Dejtonskog mirovnog sporazuma određeno je da Savjet bezbjednosti UN odlučuje o imenovanju visokog predstavnika. Ako je protiv imenovanja Šmita bila jedna od članica SB UN, a to je Rusija, koja je istovremeno učestvovala u donošenju Dejtonskog mirovnog sporazuma, a koja se sada poziva na međunarodno pravo, onda se možemo upitati šta je to međunarodno pravo. Da li je ovdje riječ o međunarodnom pravu ili ispitivanju mišića između velikih sila – upitao je Šolaja.

Dodaje da je dolazak Šmita u Bosnu i Hercegovinu stvar moći i odnosa snaga velikih sila.

Šolaja ističe da će dolazak Šmita i njegova kasnija politička aktivnost biti odraz moći onih koji stoje iza njega, a to su sve one države koje su ga podržale u PIK i Savjetu bezbjednosti, uključujući i Njemačku iz koje dolazi.

– Neka svako onda procijeni da li Republika Srpska u sadašnjim okolnostima ima mogućnost takvog luksuza da kaže odlučno “ne” Šmitu, kao što je Tito rekao Staljinu. To je stvar realnosti, a ne želja. Nije Republika Srpska ta od koje zavisi da li će nešto biti urađeno ili neće. Naravno da bi emotivno mnogima u Srpskoj odgovaralo da se kaže “ne” visokom predstavniku – kaže Šolaja.

Podsjeća da sve odluke koje se donose u BiH moraju da budu usaglašene od strane tri naroda i dva entiteta.

Istoričar i iskusni diplomata Slobodan Šoja ističe da je Republika Srpska već godinama beznadežan slučaj jer radi sve suprotno od onog što treba raditi.

Nepotrebno je, kaže on, to razlagati, jer ne dopire do ključnih ljudi koji decenijama rade na potpunom zatamnjenju i umanjenju svega onoga što je svijetlo i veliko u srpskoj istoriji i tradiciji.

– Duša me boli kad vidim kako smo i koliko smo kao Srbi potonuli. Na svakom planu, kulturološki, politički, ekonomski… Republiku Srpsku je “stvorio” Zapad i zato je opasno i suludo okretati se protiv Zapada. To mogu raditi samo oni koji ne misle dobro svom narodu, ali od sebičnih ljudi koji misle samo na vlastito bogaćenje drugo se ne može ni očekivati – stava je Šoja.

Ističe da se slaže sa stavovima da Bosni i Hercegovini ne treba visoki predstavnik i da se treba boriti da on ne dođe.

Međutim, kako kaže Šoja, onog trenutka kad ta borba ne daje rezultate i kad najjače sile na svijetu odluče drukčije, ne samo da je opasno već je neozbiljno suprotstavljati se tome.

– Ovo govorim samo iz jednog razloga: srpski narod će zbog agresivne i netaktičke arogancije korumpiranih vlastodržaca mnogo izgubiti i propatiti – smatra Šoja.

Ističe da ne misli da će visoki predstavnik uvoditi neke velike kazne ili sankcije. Od toga, kako kaže Šoja, ne treba strahovati.

– Što se tiče eventualnih smjena, to nije stvar naroda i entiteta već čisto lično pitanje, pa neka se njime bave oni kojih se to pitanje tiče. Rusija će uvijek pomagati Republici Srpskoj, ali nikad onoliko koliko bismo to mi željeli. Za to ne treba kriviti Rusiju. Ona je ogroman i prvorazredan globalni igrač, a Republika Srpska je mala i nebitna tačka u velikom svijetu – kaže Šoja.

Smatra da Republika Srpska ne treba voditi nikakvu ambicioznu spoljnu politiku jer neće naći ozbiljnog sagovornika na drugoj strani. Jedino što je bitno za Republiku Srpsku, kako navodi Šoja, jeste da se malo više brine o sebi i svojim građanima, koje ne treba zavaravati, zatupljivati i pljačkati, već im treba pomagati na svaki način, budući da životi poštenih ljudi u Srpskoj postaju sve bezvrijedniji.

Sama činjenica da se u Njujorku raspravlja o dolasku novog staratelja za BiH najbolje oslikava sliku i ugled cijele države, poručuje Šoja. On kaže da je BiH odavno zemlja bez ikakvog ugleda u svijetu, dok je Republika Srpska u još gorem, skoro tragikomičnom položaju.

– Mi jutros razmišljamo ko je pobijedio u duelu između ministarke inostranih poslova BiH i ruskog ambasadora na pomenutoj sjednici!? To je potpuno nebitno, jer je pravo pitanje o kojem treba razmišljati sljedeće: kad ćemo kao zemlja, jednim glasom, insistirati da nas svijet prestane ponižavati i kad će se ukinuti kancelarija visokog predstavnika. Njegovo prisustvo je sramota za svaku zemlju, a mi je tako lako podnosimo. I zato smo jednostavno bijedni i nikakvi – poručuje Šoja.