Povodom Međunarodnog dana maternjeg jezika, koji se obilježava danas širom svijeta, posjetili smo Srednju školu „28. juni“ u opštini Istočno Novo Sarajevo, gdje smo razgovarali sa učenicima o značaju našeg maternjeg srpskog jezika.
Takođe, razgovarali smo i sa njihovim profesorom srpskog jezika i književnosti Draganom Mandrapom, koja je za naš porta rekla da su profesori srpskog jezika ponekad usamljeni i često neshvaćeni u svojoj borbi za svaku riječ svog jezika, pravopis i ćirilično pismo.
- Nažalost, svjedoci smo činjenice da jezik postaje sve više samo sredstvo komunikacije, pukog prenošenja informacija, a sve manje sredstvo izražavanja kulture, istorijskog naslijeđa, pripadnosti narodu, ljepote i vještine govora, prenošenja misli i osjećanja – kaže Mandrapa.
Ona pojašnjava da obrazovni sistem nije imun na sve bolesti savremenog doba, a u njemu je mnogo slabosti.
- Mladi su pod jakim uticajem nekih vrijednosti koje nisu u skladu sa našim tradicionalnim vrijednostima. Laka i brza dostupnost informacija je dovela do toga da su postali nestrpljivi i površni, nemaju razvijeno kritičko mišljenje, gube vještinu dobrog govora i pisanja – ističe Mandrapa.
Dodaje da su posljedice toga nemogućnost izražavanja misli,osjećanja i ideja na maternjem jeziku.
- Svijest o važnosti čitanja djela srpske književnosti, shvatanja i doživljavanja umjetničkog svijeta i jezika kojim su ta djela stvarana je nedovoljno razvijena – kaže ona i dodaje da se nerijetko dešava da učenici imaju bolju ocjenu iz nekog stranog jezika, nego iz maternjeg, i nerijetka je pojava da oni to ne doživljavaju kao problem.
- Takođe, kao problem ne doživljavaju ni elementarno nepoznavanje jezičke i pravopisne norme srpskog jezika. Tome sigurno doprinosi i nedovoljan broj časova srpskog jezika i književnosti, kao i neadekvatan nastavni plan i program – ističe profesor srpskog jezika i književnosti u SŠ „28. juni“.
Napominje da je važno reći da se jezik ne njeguje i ne čuva samo na časovima srpskog jezika.
- Dobro poznavanje jezičke i pravopisne norme srpskog jezika, razvijena vještina dobrog i pravilnog govora, morala bi biti razvijena kod svakog ko se bavi obrazovanjem i vaspitavanjem djece – objasnila je Mandrapa.
A o tome šta misle učenici Srednje škole „28. juni“ pročitajte u njihovim kratkim izjavama za portal Katera.
Sigurni smo da će vas neki od odgovora nasmijati, a neki natjerati na razmišljanje.
- Ako mi je jezik maternji, šta ga imam učiti – već ga govorim!
- Valjda je važno da sam nešto rekao, a ne kako sam rekao!
- Volim svoj jezik, ali ne shvatam njegovu važnost.
- U našem jeziku ima nekih šifri, ali generalno, sviđa mi se.
- Joj, pa kome je to još važno!
- Ne znam dovoljno o srpskom jeziku i to pokazujem u praksi.
- Nikada ne razmišljam kako nešto govorim, ne smeta mi ako je nepavilno. To ne primjećujem ni kod drugih.
- Jezik je temelj, ali se temelj urušava.
- Ko želi može u školi naučiti o jeziku, ali većina to ne želi.
- Moramo znati svoj jezik, jer šta ćemo ostaviti potomcima u nasljeđe.
- Volim svoj jezik i zato se osjećam snažnom. Zašto? Ne znam.
- Meni je sve OK, mislim nije OK nego super. Misli, ne znam kako da vam kažem.
- Sve što želim, mislim i osjećam najlakše izražavam na srpskom.
- Moram učiti engleski, on će mi uvijek trebati!
- Kolektivno spavamo i kolektivno se moramo probuditi.
- Radije surfam internetom nego što čitam knjige.
- Mislim da za moj jezik i moj narod ima nade.
Međunarodni dan maternjeg jezika obilježava se svake godine 21. februara širom svijeta.
Osnovni cilj je da se podigne svijest o značaju maternjeg jezika i multilingvizma. Ovaj dan je uspostavio 1999. godine UNESKO na prijedlog Bangladeša i redovno se obilježava od 2000. godine.