Za vrijeme najnovije golgote našeg naroda na Kosovu i Metohiji, 1999. godine, mučeničkom smrću stradala su, od ruke šiptarskih terorista, dva monaha – otac Hariton iz manastira Svetih Arhangela kod Prizrena i otac Stefan iz manastira Budisavci kod Kline.
Svetoarhangelski monah Hariton (Lukić) je kidnapovan 15. juna 1999. godine u Prizrenu.
Njegovo obezglavljeno tijelo nađeno je godinu dana kasnije od strane Komisije za ekshumaciju, u selu Tusus kod Prizrena. Utvrđeno je da je glava odsječena oštrim predmetom. Kosti ruke bile su polomljene, kao i kičma, kojoj je nedostajalo nekoliko pršljenova. Odjeća je u predjelu srca bila izbodena nožem. Svoj monaški put otac Hariton (rođen 1960) započeo je u manastiru Crna Reka 1995. godine, a 1998. je u manastiru Svetih Arhangela kod Prizrena zamonašen, što je bilo prvo monašenje u ovoj svetinji poslije 550 godina.
Iguman Svetinje Svetih arhangela u Prizrenu u klisuri prizrenske Bistrice, Arhimandrit Mihailo govoreći za Vaseljenski Radio o ratnim godinama stradanja našeg naroda, Svetinja i monaštva, sjetio se blaženog spomena oca Haritona, dodajući i da je, iako godina najvećeg stradanja, 1999. godina bila godina najveće ljubavi i blagodati između našeg naroda.
Otac Danilo iguman manastira Banjska, rođeni Prizrenac, govoreći za emisiju ,,Kosmetska kandila“ sjetio se svog djetinjstva u Prizrenu, života prije i poslije ratnih stradanja u ovom gradu, govorio je i o svojim sjećanjima na mučenika monaha Haritona. Otac Danilo je među posljednjima vidio oca Haritona baš kada je krenuo na svoj posljednji zemaljski put poslušanja.
- Ne mogu opisati neverovatno smirenje koje je zračilo iz pogleda oca Haritona. Širio je mir na sve nas jer je iz njega zračila molitva- kaže otac Danilo.
Otac Stefan (Milenković) iguman manastira Zočište pamti stradanje našeg naroda tokom ratnih godina kada je gledao kako se pale Svetinje, kako za par dana nestaje naše istorijsko i kulturno naslijeđe.
- Ljudima je za jedan dan nestajalo sve ono što su godinama, decenijama, pa čak i vijekovima sticali. Raseljavanje ljudi sa svojih vjekovnih ognjišta je ono što najupečatljivije pamtim, pored kidnapovanja i stradanja oca Haritona- sjeća se svog sabrata otac Stefan.